Kolumnist Jutarnjeg u svojoj je nedavnoj kolumni pokrenuo pravi tsunami reakcija koji je eskalirao na društvenim mrežama podijelivši Hrvatsku. U epicentru se našla Lidija Bačić, koju je Bruno Šimleša istaknuo kao primjer žene kakvu ne želi za uzor našim kćerima. Ona na to nije odšutjela.
Jeste li kao djevojčica fantazirali o tome da postanete pjevačica?
- Naravno, četka za kosu kao mikrofon sa 5, 6 godina, kopiranje pokreta poznatih pjevača u djetinjstvu... svi smo to prošli... Ali znate što? Neke stvari su predodređene.
Duboko u meni je uvijek bio taj mir jer sam znala da sam pjevačica. Da je to meni suđeno, ja nisam nikad ni jedne sekunde u životu htjela biti išta drugo nego pjevačica i žena koja stvara i kreira svoj put, pjesme, osobnost... Naravno da je pomoglo to što sam od malih nogu pobijedila gdje god sam se natjecala jer... glazba je u meni!
Možemo li i u 21. stoljeću i nakon više era feminizma i dalje govoriti o “surovom muškom svijetu”?
- Apsolutno, i dalje su žene etiketirane čim imaju mišljenje, stav... Ako su uspjele bez “svog muškarca”, ako imaju hrabrosti biti drukčije, da im životni cilj nije udati se i biti bez karaktera, nego tražiti ravnopravnog partnera koji poštuje vaše stavove i potrebu da se ostvarite. Svijet je pun seksizma, konzervatizma... Mene boli da se proziva, recimo, Beyonce jer je obukla korzet u spotu.
A nikoga npr. nije briga za reklame velikih brendova piva u kojima muškarci zagrljeni piju more piva i tvrde da je to odlika pravog muškarca! Kaže li netko da te “dozvoljene” reklame loše utječu na klince koji onda sa 12 godina ispijaju pive po parkovima? Ne! Mislim, i ja znam popiti čašu piva... Samo vam dajem primjer predrasuda u kojima žena ne može ništa... a druga strana je zaštićena.
Kakvi su muškarci o kojima progovarate u pjesmama “Viski” i “Vozačka dozvola”?
- Sjajno, dotakli ste zanimljivu temu. Najprije, pjesme npr. Rihanne, poput “Work” koju vrte urbane radiostanice, imaju banalniji i ekstremno prost tekst. Ja oduvijek, pa i u tim pjesmama (jer je autor pisao po mojoj ideji), govorim o ženskim pravima i o tome da nismo naivne kako nas se stoljećima prezentiralo. I današnje žene imaju velik utjecaj obitelji i muškaraca kao partnera koji spremno osuđuju svaki oblik iskakanja iz kalupa. Žene su prihvatile tu ulogu. Meni nije normalno da u 2017. muž ženi može zabraniti izlazak - da se odmori s prijateljicom od obaveza kuhanja i djece i zadovoljna se vrati u svoj dom, da takvo ponašanje osuđuje obitelj koja se brine što će susjedi reći jer se ona slikala na plaži... Zamislite. S druge strane, muškarci mogu sve.
Nije ovo osuda muškaraca, jer njihove slobode su divne. Ja samo mislim da i žene imaju pravo biti neetiketirane. Moje starije pjesme nisu banalne koliko se misli, “Viski” govori o ženama kojima muškarci pokušavaju prići s alkoholom da bi ih lako dobili za noć, a refren kaže koliko su u biti primitivni i da pravu ženu ne mogu dobiti niti joj na takav način “uletjeti”. “Vozačka” govori o predrasudama da žene ne znaju voziti. Čak i moje ljubavne pjesme poput “Prokleto dobro ljubiš” govore o ženi sa stavom koja voli, shvaća da griješi, ali je ta ljubav jača od nje. U pjesmama nisam nikad bezlična žena koja kuka.
Znate li da su suvremenici Mariju Jurić Zagorku zvali autoricom “šund literature za kravarice” te je u Obzoru gdje je “novinarila” bila daleko slabije plaćena od svojih muških kolega, bez obzira na to što je pisala više i bolje? Koja je razlika između početka 20. i početka 21. stoljeća u svijetu žena koje “ganjaju” karijeru?
- Znam za to etiketiranje Zagorke. U tom vremenu između dva stoljeća ništa se tako revolucionarno nije dogodilo za žene. Ne želim preuzeti osudu muške populacije na sebe, premda je taj nesrazmjer očit. Ali kažem... Super su muškarci... Većina njih shvaća da smo svi na ovom svijetu rođeni s jednakim pravima. Ne bih išla u krajnost... Muškarci znaju biti divni i romantični, čak i više od žena.
Kakva iskustva mislite da su moguća samo u životu žene koja nastupa, a nezamisliva za njezine kolege koje rade to isto?
- Pa baš sam to nedavno rekla u jednom intervjuu, muškarac gol do pasa ili s čarapom na spolovilu i potpuno gol (Red Hot Chili Peppers) je umjetnik, a žena u kratkim hlačicama je osoba koja tijelom privlači pozornost na svoje pjesme. Meni je to nevjerojatno.
Smeta li vas dominantna golišavost u prizemljima svjetskih muzeja, gdje je smještena grčka i rimska skulptura?
- Meni ne smeta ništa! Moja asocijacija na antičke kipove samo govori da je oduvijek postojao fokus na muška i ženska tijela i da to ne smije biti tako šokantno u 2017.
Je li trebala Simonetta Vespucci pozirati Botticelliju gola golcata za njegovu znamenitu sliku “Rođenje Venere”?
- Moram reći da sam se informirala o njoj i otkrila da je umrla jako mlada. Dobro znam tu sliku, uostalom tko je ne zna. Umjetniku poput Botticellija vjerojatno nije bilo teško pozirati čak ni u to vrijeme. Pitam se koliko bi osuda Smonetta dobila danas kod nas... hahaha!
Vrijeđa li obnaženo ili djelomično obnaženo žensko tijelo ikoga - ili je takvih problema zadnji put bilo u Parizu u 19. st, kada slobodoumni slikari poput Maneta koji skida žene do gola u “Doručku na travi” nisu smjeli izlagati na Salonu?
- Mene ne vrijeđa ni golo muško tijelo ni golo žensko tijelo. Ali, problem postoji i dalje jer si ljudi dopuštaju osudu bilo koga zbog bilo čega ako se ne uklapa u njihov mentalni sklop koji je nekad i konzervativniji od onog u 19. stoljeću. Umjetnost je oduvijek vezana za seksualnost. Današnji najveći hitovi su potpuno erotični. “Despacito” govori samo o seksu. A cijeli planet ga pjeva.
O vama se rado kaže da ste “i stas i glas”...
- Ja sam normalna cura koja pjeva, nemam afere, zovu me I STAS I GLAS... Svojim objavama, pjesmama, glasom, spotovima ne želim ništa više niti manje nego da me moja publika prati i voli moj rad koji je pjesma... Kako kaže naslov mog albuma. Ja dišem pjesme. Moje tijelo je pjesma.
Što je loše u ženi koja ne skriva svoj seksepil?
- Loše su predrasude. Živimo u svijetu u kojem je čak i svaki muškarac koji se drukčije odjene društveno etiketiran. Na svim razinama smo i dalje konzervativni.
Znate li za Madonninu knjigu “Seks”? Je li vas zgranula?
- Ne. Ta je knjiga bila revolucija u svoje vrijeme. Mislim da se čak i Madonna umorila od svoje borbe s vjetrenjačama.
Među pjevačicama koje se nesputano igraju svojim seksepilom (Beyonce, Rihanna, Jennifer Lopez, Britney, Madonna itd.), koju biste istaknuli kao svoj uzor?
- Nemam takve uzore, više su mi uzor moja majka ili baka koje su izdržale teret vremena i okolnosti u kojima žive, a ostale su svoje. Poštujem navedene pjevačice i njihove karijere, ali, vjerujte, na ovim prostorima one bi odustale od glazbe. Ne znate koliki put treba prijeći da neokaljani, bez mecena i čistog srca dođete do uspjeha.
Vidite li se u budućnosti u nekom drukčijem glazbenom žanru (jazz, blues, rock and roll)?
- Rock sam dugo pjevala, dobivala nagrade, a blues... Moj glas može sve te stilove sjajno odraditi. Ali, nisam glazbeno konzervativna. Ne skrivam se iza termina “ljudi me ne kuže”, pjevam pjesme koje želim pjevati jer mi je smisao doći do običnih ljudi i publike koju ću razveseliti svojim nastupom i pjesmama. Ne želim sebe uvjeravati da sam super, samo me ljudi ne kuže... rođena na krivom mjestu i bla bla... Volim pjesme koje radim. Volim svoju publiku. A mogu, ako treba, pjevati svaki stil. Uvjerljivo, vjerujte!
Društvene mreže prepune su slika obnaženih ljepotica - što mislite o tom trendu?
- Svjesna sam vremena u kojem živimo i koristim ga za promociju svog rada. Ako ne prihvatiš da je i život na društvenim mrežama dio sadašnjice, onda te vrijeme pojede. Ponavljam, svjesna sam svog izgleda i svog glasa. Ako se ja jedina ne fotošopiram nego objavljujem realne slike i izgledam sjajno, a pola svijeta se uređuje i koristi filtere, imam potrebu pokazati da sam zgodna i u igri. Postoji problem - moja slika na kavi izazove više pomutnje nego nečija u kupaćem i u photoshopu. Kako protiv toga? Da se ne slikam? Čak ni na kavi? Ako je cijeli svijet zatrpan Instagram selfiejima, pa valjda to smije i mala iz Splita... bez osuda!
Nakon svega što se u medijskom prostoru dogodilo između vas i Brune Šimleše, ima li još nešto što biste mu poručili?
- Ništa. Vodila me samo potreba da obranim svoj put, nemam ni jedne mrlje u životu, karijeri. Ništa što bi mi mediji i ljudi mogli prigovoriti. Došla sam iz radničke obitelji, sve sam postigla sama, bez ljubavnika i sponzora. Sama sam skupljala za svoje pjesme i spotove, bez PR-a. Samo ja i moj glas. Smetalo mi je što netko površno prosuđuje moj intelekt i sve što ja jesam i etiketira me. Mislim da je i Bruno, a i drugi “društveni kritičari”, shvatio promašenost svoje teze o meni. Njemu i njegovoj obitelji i kćeri želim sve najbolje i nadam se da je shvatio da je bio površan. Barem u mojem slučaju. Uvijek ću se braniti i poručujem budućim “brunama” da me argumentirano osude ili ih čeka moj gromoviti odgovor! Ponosna sam Dalmatinka, nikome ne želim zlo, ali i ne dam na sebe. Dugujem to obitelji i svom poštenom i čistom glazbenom putu.
Bliži se ljeto, jeste li prebukirani koncertima? Gdje vam je najdraža publika?
- Daaa, ovo ljeto imam 30-ak koncerata po Hrvatskoj i Sloveniji. Svaki koncert i sva publika mi je jednako draga. Volim kad su tu i kad pjevaju sa mnom, svaki glazbenik će vam reći da za to živi. Posebna je to energija! Od svih ovoljetnih koncerata koji su mi jednako dragi izdvojila bih skorašnji koncert u Sloveniji u Velenju gdje će biti puno, puno publike jer nastupamo Severina i ja. Tu su i otvorenje Dana piva u Karlovcu, Rujanfest... Ali kažem - volim svaki koncert, svaku pjesmu, svaki udar činele, svakoga tko plati kartu za moj koncert. Taj adrenalin kada krene pjesma čini me supermoćnom... Osjećaj da radiš ono što živiš. Sretna sam.
Jeste li zaljubljeni (u vezi)?
- Nisam u vezi, ali sam zaljubljena u zaljubljene parove, u jutarnju kavu, miris mora, dobar film, dobru klopu, osmijeh na licu prijateljice, pomidore s placa, dobru pjesmu na radiju kada se vozim... Život je lijep i svi ga trebamo voljeti i biti pozitivni!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....