Mnogo dečki, odnosno većina igrača, pogotovo u mlađim uzrastima, na uspjeh gleda kroz novac, skupe automobile i odjeću. To je za mene krivi način gledanja. Ako želiš u nogometu doista uspjeti, trebaš gledati na to da si sretan time čime se baviš. Trebaš uživati na svakom treningu. Sigurno će biti razočaranja, pitat ćeš se je li to sve vrijedno odricanja. No, vrijedno je. Nema ljepšeg posla na ovom svijetu od igranja nogometa - govori nam Lovro Majer (22), nova Dinamova zvijezda, "desetka" i playmaker, kojega navijači, po stilu igre, finim nogometnim vještinama i okom koje zna vidjeti i uposliti suigrača na terenu uspoređuju s nekadašnjim hrvatskim reprezentativcem Nikom Kranjčarom.
- Drago mi je zbog toga. Niko je legenda nogometa i bivši igrač Dinama kojega sam pratio još kao dječak. Kad smo bili mladi Dinamovi igrači, izlazili smo s igračima na teren prije utakmica. Sjećam se, jednom je bila situacija hoću li s njim izaći ja ili moj suigrač Borna Sosa. Na kraju je izašao Sosa. Bio sam razočaran, ali već iduću tekmu ja sam izlazio na teren s Lukom Modrićem - prisjeća se Majer pa nastavlja o tome kako je nedavno vidio i jednu staru fotografiju njega i Modrića na terenu, koju mu je poslao jedan gospodin.
- Pet minuta sam gledao jesam li to doista ja - govori mladić, koji je nogomet počeo igrati s pet godina, u tada vrlo popularnoj Šukerovoj nogometnoj akademiji. Zatim je zaigrao u klubu Posavina, a nakon toga, kaže, kratko je otišao u NK Kustošiju. Do šeste godine odradio je dva transfera, govori kroz smijeh, a sa šest godina je zaigrao u NK Dinamu.
Loše društvo
- U Dinamu sam bio od šeste do 12. godine. Imali smo strašnu generaciju, dandanas mislim da nijedna generacija nije napravila toliko igrača kao ta naša, generacija dečki rođenih 1997. i 1998. godine. Igrao sam kao dječak s Brekalom, Šemperom, Sosom, kasnije i Morom… Bilo je tu još mnogo talentiranih igrača, neki su se pogubili putem - prisjeća se Dinamova mlada desetka, s kojom dalje razgovaramo o situaciji u kojoj neki iznimni nogometni talenti nestaju nakon što zablistaju u mlađim kategorijama. Sklizak je to teren, govori Majer, pa se osvrće i na vlastiti slučaj. Kako mu je uspjelo "ne pogubiti se"?
- Puno je razloga zbog kojih možeš skrenuti s puta i treba se paziti. Tu je pubertet, loše društvo, izlasci, zatim djevojke i zaljubljivanja. Između četrnaeste i sedamnaeste godine život ti počinje nuditi neke stvari, postaješ ih svjestan i one te sigurno vuku više nego nogomet u tom trenutku. Teško se u tim godinama ponekad oduprijeti - govori nogometaš koji je u dvanaestoj godini odradio svoj treći transfer. Otišao je igrati u NK Dubravu i to ga je, kaže, natjeralo da još bolje trenira i još se više fokusira na nogomet i napredak u igri.
Nije htio zaostati
- Realno, ja sam od 12. do 16. godine bio dobar nogometaš, ali nisam bio najbolji. Kao da sam zaostajao za svojom generacijom iz Dinama, koja je tada bila stvarno dobra; osvojili su i Nike Cup, važan turnir za mlade. Tada sam govorio sam sebi: neću si dozvoliti zaostatak, moram jače trenirati, moram završti tu gdje sam danas - kaže Lovro Majer i dodaje da se još kao vrlo mlad dječak i nogometaš prilično svjesno odricao od života za kojim odlazi većina mladih, znajući da će mu se to kad-tad isplatiti i da će zaigrati u profesionalnom nogometu i biti zapažen igrač.
Snovi su, kako to već ide kod onih koji su toliko uvjereni u njih, postali stvarnost. Majer je danas važan igrač prve momčadi Dinama i mlade reprezentacije, a zabijao je u tri od četiri utakmice mlade reprezentacije od povratka na travnjak nakon pauze zbog koronavirusa. Jedan je postigao Grčkoj u Varaždinu, zatim je načeo San Marino, a onda riješio i utakmicu protiv Grka u Ateni za minimalnu pobjedu (0:1), i to neobičnim golom prsima nakon prizemnog ubačaja Šutala. Majer je u formi, prate ga menadžeri i o njemu se stvorio "buzz" na travnjacima i oko njih.
Mladić, međutim, zadržava skromnost i ne odaje dojam velike nogometne zvijezde. Na stvari koje su ga pratile otkako je počeo igrati nogomet, na uspjehe i padove, na važnost treninga i "sportskog života", kao i na trenutni uspjeh, gleda vrlo racionalno. Još kao klinac bio je svjestan da uspjeh ne dolazi preko noći, da treba raditi. Puno i dugotrajno. Kao veliku podršku izdvaja roditelje, kao i tri prava i, kako govori, istinska prijatelja s kojima se druži. Govoreći o prijateljstvu, Lovro Majer ističe da je privilegij imati prave prijatelje s obzirom na svijet u kakvom živimo.
- Svi znamo da postoji mnogo toga lažnog, pa tako i prijatelja. Mislim da je prave frendove danas teško naći - nastavlja Majer, koji je u sretnoj vezi s djevojkom, koju također izdvaja kao podršku u svemu što radi. Govoreći o dobu lockdowna u kojem se nogomet nije igrao, mladi nogometaš obrazlaže kako mu je pauza dobro došla da napravi mnoge stvari za koje inače nema vremena. Prije proglašenja karantene uspjelo mu je domoći se otoka Ugljana, gdje ima obiteljsku kuću. Tamo je dočekao i zagrebački potres.
Biografije poznatih
- Na sreću, nisam tada bio u Zagrebu, ali sam bio u kontaktu sa svima i čuo sam koliko je to bilo stresno doživjeti. Sam lockdown proživio sam na otoku, gdje sam bio punih mjesec dana. Bio sam zaštićeniji nego u Zagrebu, jer ondje nema toliko puno ljudi, i dane sam provodio baš dobro, radeći stvari koje inače nikada ne radim. Učio sam kuhati, pospremao sam oko kuće, ali sam i dosta samostalno trenirao, i to prilično žestoko - prisjeća se Majer. Da nije nogometaš, vjerojatno bi se, kaže, bavio turizmom s ozirom na to da je završio hotelijersko-turističku školu.
Strahuje li od nogometa bez publike? I sam je u pandemiji odigrao neke utakmice koje su se zbog virusa održale pred praznim tribinama.
- Zvuči mi nemoguće da ćemo jedan dan igrati bez publike i da će to biti normalno. Bez navijača, to nije to. No, vidimo kuda idu svijet i tehnologija, pa nije sasvim nezamislivo da ćemo jedan dan igrati utakmicu, a da će nas pratiti tisuće navijača nekakvim virtualnim putem - smatra nogometaš, s kojim dalje raspravljamo o slobodnom vremenu. Čime se bavi kada ne zabija i ne dijeli lopte po terenu?
- Bavim se s puno toga, a pokušavam što manje biti na telefonu i društvenim mrežama. Svi smo postali preovisni o tome i mogu reći da sam fan offline života, a telefon i mreže koristim samo i isključivo kad moram - kaže.
U slobodno vrijeme, dodaje, voli otići na kavu, čitati knjige, uglavnom biografije sportaša i uspješnih osoba iz drugih područja. Navečer ode i van, kaže. Druži se s prijateljima sve dok oni ne odluče dalje, u ozbiljan noćni provod. Tada Majer odlazi doma na spavanje, uvijek pod izlikom da sutra ima trening.
- Naučen sam na to. Pa bilo je trenutaka kada sam bio mlađi, kada sam i ja htio izlaziti. Ali, koliko god mi se izlazilo, uvijek sam u podsvjesti nosio ideju da imam i neki drugi plan i da će mi to vrijediti jednog dana. Da ću biti zadovoljan ako ostvarim taj plan - komentira Lovro Majer, u čijem su životi veliku ulogu odigrali i mali, zavučeni školski tereni u centru Zagreba, u kojem je odrastao. Špilalo se posvuda, od Varšavske do Draškovićeve ulice.
Odrastanje u centru
- Centar je super. Mnogi misle da je to grad i tu nema ničega, ali ja mislim da sam imao jako dobro djetinjstvo i mislim da sam jedna od posljednjih generacija koja je sate i dane provodila na školskom igralištu. Danas toga više nema - uvjeren je mladi nogometaš. Govoreći o budućnosti, Majer ostaje nezanesen, matematički hladan. Naglašava kako je trenutno sretan u Dinamu, no da je cilj svakog igrača iskoračiti.
On se želi okušati u velikim ligama, u velikim momčadima, ali sve u svoje vrijeme. Za tri godine, kaže, cilj mu je zaigrati u nekom važnom klubu. No, polako, Majer je sada fokusiran na svaki novi dan u Dinamu, a snovi neka čekaju. Već je navikao da se, ako si dovoljno u njih uvjeren i imaš strpljenja čekati, oni uvijek i ostvare.
Dakle, "first things first", kaže nam mladi nogometaš, koji će večeras zaigrati protiv Feyenoorda u Europskoj ligi, što je za njega i momčad jedna od najbitnijih utakmica ove sezone. Poslije možemo opet o snovima.