Dokumentarni serijal "Sretni gradovi" autorice Martine Validžić, koji je hvalila publika i koji je za svoju prvu sezonu osvojio Zlatni Studio te prošle godine bio jedna od najgledanijih HRT-ovih emisija, dobiva nastavak. Nakon otkrivanja "sretnika" po Europi, Validžić je krenula u potragu za sretnicima u SAD-u.
Presudio country
Druga sezona, koju čini šest epizoda s pričama iz New Yorka, Nashvillea, Miamija, San Francisca, Anchoragea i Las Vegasa, s emitiranjem počinje u udarnom terminu u utorak 12. studenoga na Prvom programu HTV-a. Međutim, izabrati koji će gradovi postati glavni junaci novog izdanja serijala, odlučiti se za New York, a ne za, primjerice, Los Angeles, već u samom startu nije bio nimalo lak zadatak.
- Da, moglo bi se nabrojiti puno gradova koje sam mogla odabrati, baš kao i za Europu. Mogla sam snimati u prvoj sezoni i epizode iz Züricha, Osla ili Bruxellesa, ali negdje moraš podvući crtu i donijeti odluku. Jer, neki su gradovi po energiji, atmosferi, geografskom položaju, tempu života i mentalitetu ljudi slični. A htjela sam da se epizode razlikuju. Trebam li uopće navoditi razloge zašto New York? Grad s velikim G, otkad postoji, privlači sve ljude ovog svijeta u svakom pogledu. Fascinantan i zastrašujući istodobno. Moraš mu se diviti i poštovati ga. Čim izađeš na ulicu, preplavi te osjećaj uzbuđenja. Nadalje, kako mi je lajtmotiv cijele sezone američka pop-kultura na kojoj sam odrasla, jer mene su oblikovali njihova glazba, filmovi, primijenjena i likovna umjetnost, stripovi, moda, književnost, ali i tradicija, birala sam i gradove u kojima sam mogla raširiti krila što se tiče sadržaja u epizodama - odgovara Validžić.
Najteže joj je, dodaje, bilo birati između Nashvillea, New Orleansa i Memphisa. Tri glazbena grada, sva tri podjednako jaka. Na kraju je country presudio, a i Nashville je, napominje, u uzlaznoj putanji. Kako nemaju porez na dohodak, a porez na nekretnine je vrlo nizak, sve se veći broj ljudi doseljava ondje, čak i iz sunčane ljepotice Kalifornije. Uostalom, i Jack White, Alison Mosshart, braća Caleb iz Kings of Leon te mnogi njezini osobni glazbeni favoriti odlučili su se ondje skrasiti.
Miami - grad zabave
- Grad zabave je i Miami, ali potpuno drugačijeg soundtracka, a i vremenskih uvjeta. Zbog tropske klime svi su oskudno odjeveni i utegnuti. Čini mi se da se svi bave sportom. Miami slovi i za jedan od najzdravijih američkih gradova jer ondje najveći postotak stanovnika vježba minimalno 90 minuta tjedno. Na zapadnoj strani izabrala sam San Francisco zbog neupitne ostavštine kad su u pitanju glazba i borba za ljudska prava te zbog obližnje Silicijske doline koja izravno utječe na cijeli Bay Area, pa je San Francisco i tehnološki pionir, a ne samo revolucionar - ističe Validžić.
Kako Amerika osim tropske, kontinentalne i klime slične mediteranskoj ima i subarktičku, zaključila je da treba obraditi i jedan takav grad. A Anchorage, najveći grad Aljaske, ionako se redovito nalazi na listama sretnih američkih gradova.
- Potpuno drukčiji od drugih, uopće nema izgled, živost i dinamiku velikih gradova, ondje su ljudi okrenuti prirodi i svemu što ona nudi. A priroda je veličanstvena. Svaki dan smo ostajali bez daha od ljepote, nismo više znali naći prikladne riječi kojima bismo opisali svoje oduševljenje. A posljednja epizoda posvećena je gradu grijeha jer gdje se ide po instant-sreću, nego u Las Vegas - kaže autorica.
Prvu etapu snimanja druge sezone "Sretnih gradova" odradili su u travnju, cijeli mjesec proveli su u Americi snimajući New York, Nashville i Miami. Drugi dio uslijedio je u rujnu u San Franciscu i Anchorageu, ukupno 18 dana, a tek ih čeka tjedan dana snimanja u Las Vegasu.
Odgovornost
- Radi se cijele dane, stalno smo na cesti, napravimo pauzu za ručak i kavu s nogu te u hotel dođemo kasno navečer i zaspemo svi k‘o klade. Svi smo odreda sretni i zahvalni što možemo raditi ovaj posao, ima doista predivnih, nezaboravnih trenutaka, ali daleko je to od romantične pretpostavke da je putovati i snimati lako i jednostavno. Amerika je bila još teža nego Europa. Nije mačji kašalj, ili ćete uspjeti ili propasti, kao da nema sredine. Baš njih briga za neku TV ekipu iz Hrvatske! Većina ih nije niti čula za nas. Pogotovo je teško bilo sve pripremiti jer, primjerice, na Aljasci nitko ne odgovara na e-mailove mjesec dana. Mediji, ma tko ih šljivi! I razumijem ih, to je takav stil života i baš takav će Anchorage biti prikazan u epizodi. No, ipak vas pere stres dok sve ne snimite. Imate tu odgovornost koja vam visi nad glavom kao nakovanj: otišli ste na drugi kraj svijeta i snimljeni materijal mora biti odličan. Ali, imamo sreće jer uživo smo još bolji, imamo dobre namjere i osmijeh od uha do uha, pa nas nisu dosad odbili nakon upoznavanja. I znam da svi zamišljaju kako se u Americi provodimo kao ekipa iz ‘Mamurluka‘. Više ni ne pokušavamo nikoga razuvjeriti. Kažemo da su sve snimila i pripremila naša braća blizanci - uzvraća uz smijeh Validžić, koja je ujedno i redateljica, scenaristica, voditeljica, novinarka i producentica ovog projekta na terenu.
Sjajne istraživačice
Svaki grad podrazumijeva tjedan dana snimanja, plus dolazak i odlazak. Svaka epizoda traje najmanje 52 minute, a da biste imali dovoljno zanimljiv, dinamičan i raznolik sadržaj, pojašnjava Validžić, potrebno je ispred objektiva izmijeniti puno sugovornika, snimiti puno lokacija i akcija, koje obično nisu blizu jedna drugoj jer ipak su to višemilijunski gradovi, pa dosta vremena otpadne na vožnju. Isto tako, svaki se od tih gradova treba istražiti, pripremiti, dogovoriti mjesec, dva unaprijed. No, kako zadovoljno zaključuje, ima sjajne istraživačice Anu Vugrin i Elizabet Škrobo koje se izmjenjuju po epizodama i one su joj uvelike olakšale pripremu za teren. Sretna je i jer ima najbolju ekipu koja se s njom zaputila preko "velike bare" - fenomenalne snimatelje Igora Kneževića, Sinišu Galara i Lukšu Marottija te tonskog snimatelja Srećka Čabraju.
No, na terenu to nisu jedina njihova zaduženja. Funkcioniraju kao obitelj, paze jedni na druge i svatko je spontano dobio još nekoliko uloga. Lukša je ujedno glavni vozač i fotograf, Siniša i Srećko se izmjenjuju u navigaciji, Srećko uvijek zna pronaći najbolji i najpovoljniji restoran, Igor je maher za tehnologiju, a Martina se još bavi produkcijom i društvenim mrežama.
Iskusnoj HRT-ovoj novinarki ovo nije prvi američki teren. U SAD-u je bila već niz puta, ta zemlja joj je velika inspiracija i željela bi je nastaviti istraživati. Bez obzira na mnogo mana, nedostataka i stvari koje joj se ne sviđaju i koje ne odobrava, ona baš voli Ameriku.
Brojni beskućnici
A koji su to nedostaci i mane?
- Ono što će vam u Americi slomiti srce jest velik broj beskućnika u svim velikim gradovima, od kojih većina ima stravičnih problema s narkoticima. Ne sviđa mi se ni američka opsesija oružjem, kao ni opsesija šećerom i nezdravom junk hranom. Nigdje nisam vidjela toliko bolesno gojaznih ljudi kao ondje. U supermarketima imaju redove i redove gotove smrznute hrane prepune šećera, soli i pojačivača okusa, i to je njima O.K. Kao da nitko ne kuha kod kuće. Samo podgrijavaju. S druge strane, medijske kampanje koje vode protiv pušača su apokaliptično dramatične. Budi bolesno debeo, ali ako zapališ cigaretu, umrijet ćeš u najvećim mukama. Eto, tako je to nekako ondje. Naravno, nisam glasnogovornica duhanske industrije, ali mi je šokantan taj nerazmjer - zaključuje Validžić.
Kad smo već kod hrane, zanima nas gdje im je bila najbolja, u kojem dijelu Amerike im se svidjela, a u kojem baš i ne.
- Rijetko veselje u danu, kad kamere nisu radile, uvijek nam je bio doručak, no to je veselje ostalo u Europi. Amerikanci za doručak jedu puno proizvoda od bijelog brašna s kvascem i šećerom, pa još sve to preliju velikim količinama javorova sirupa, čak je i jogurt krcat šećerom, a kajgana je ona iz vrećice. Većinom smo odlazili s doručka samo s bananom. Zaprepastilo nas je što u većini restorana, koji čak nisu lanci brze hrane, ne nude normalni jedaći pribor i tanjure, nego je sve plastično. A takvog je okusa i hrana. Sve ima okus po industrijskim pojačivačima okusa. Na kraju smo pronašli lanac supermarketa Whole foods sa zdravom hranom gdje imaju i gotova jela pa smo vrlo povoljno uspjeli pojesti i juhe, salate te meso s roštilja. Najbolji obrok jeli smo kod Hrvata, obitelji Jaklenec u Anchorageu, koji ondje žive već dvije godine. Domaća juhica, gulaš od divljači i najbolji losos ikad. I svakako, restoran Doya u Miamiju, u vlasništvu turskog chefa Erhana Kostepena, bio je rajsko iskustvo za nepce - kaže.
Od svih gradova koje je sada posjetila, Nashville joj je bio onako baš po ćeifu, mjesto u kojem se može zamisliti da živi. Da ima 25 godina, vjerojatno bi, dodaje, kao iz topa rekla: New York! No, sada bi izabrala Nashville jer nigdje nije vidjela takve bendove i barove, noćni i dnevni život te zabavu po njezinu ukusu, a opet se za 20-ak minuta nađe u zelenilu, miru i tišini u okolnim susjedstvima. I klima im je odlična, umjereno hladne zime, a ljeta vruća, što njoj paše, a ljudi su najsrdačniji i najtopliji na američkom jugu.
Hip hop u Bronxu
A po čemu će onako uz smijeh pamtiti ovu svoju američku avanturu?
- Pamtit ću je po najboljim svirkama i barovima Nashvillea, isprobavanju kaubojki, na što sam uspjela nagovoriti i dečke, letenju hidroavionima do glečera na Aljasci, vožnji zračnim čamcem po močvarama Evergladesa i traženju aligatora na Floridi. Tu su i obilasci kultnih lokacija u Bronxu gdje se rodio hip hop, vožnja robotaksijem u San Franciscu... Evo par asova iz rukava, a ostatak pogledajte u drugoj sezoni ‘Sretnih gradova‘.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....