Dvije godine glazbenici su živjeli za trenutak kad će ponovo izaći pred publiku jer, složit će se svi redom, koncerti i kontakt s obožavateljima uživo najveća je nagrada za svakog izvođača. Stoga i ne čudi da je 2022. bila posebno raskošna kad su nastupi u pitanju, a glazbenici željni koncerata dali su sve od sebe da publici nadoknade zbog pandemije korone propušteno vrijeme.
Svi koncerti koji su se našli u nominaciji za najveću i najprestižniju medijsku nagradu Zlatni Studio bili su spektakli, pravo slavlje glazbe, no neki su bili posebno nabijeni emocijama, a jedan se pokazao i kao onaj posljednji, životni, točnije rečeno pravo slavljenje života i jedne iznimne karijere održan samo mjesec i pol dana prije no što nas je zauvijek napustio jedan od najvećih glazbenika i interpreta domaće, ali i regionalne scene Massimo Savić.
Za svog favorita u kategoriji ‘Koncert godine‘ možete glasati OVDJE
S drenom u plućima, u četvrtoj fazi karcinoma i liječničkom ekipom u backstageu, spremnom da svakog trenutka intervenira, Massimo je nadljudskom snagom održao svoj posljednji nastup na ovom svijetu u zagrebačkoj Areni početkom studenog.
Publika nije niti slutila da je glazbenik uoči samog nastupa doznao da boluje od raka pluća, jer na sceni je bio besprijekoran i oduševio 13 tisuća svojih obožavatelja na koncertu koji je najavio kao "dan ljubavi, nešto divno nakon korone i rata u Ukrajini, koji podsjeća na Vukovar".
Tijekom koncerta pratili su ga vrhunski instrumentalisti iz čitave Hrvatske, a koncert je krenuo uvertirom ženskog zbora koju je osmislio poznati glazbeni producent Ivan Popeskić.
I sami, većinom nesvjesni Massimova stanja, legendarnog su glazbenika iznimnog glasa podržali i brojni gosti, među kojima je bio i Talijan Mario Biondi, s kojim je nakon Arene dogovarao i suradnju. Na bini s Massimom pjevali su i Ivan Dečak, Neno Belan, djevojke iz grupe Meritas i brojni drugi. Iz pjevača je zračio životni optimizam, doslovno je blistao na pozornici, a još koji dan prije no što je posljednji put zaklopio oči, pun entuzijazma, najavljivao je nove koncerte.
Massimo je bio gost još jednog koncerta za pamćenje, nastalog iz velike tuge i gubitka, također održanog u Areni Zagreb u slavu života i karijere iznenada preminulog i neprežaljenog Akija Rahimovskog. Naravno, riječ je o koncertu izuzetno nabijenom emocijama "Valjak i prijatelji: Dovoljno je reći... Aki" koji je također na pozornici okupio najveća imena domaće glazbene scene koji su izvodili hitove Parnog valjka ispred 18 tisuća ljudi.
- Volio bih da tog koncerta nije bilo, odnosno tog razloga. Naravno, to je bio koncert koji smo mi spremali za turneju s Akijem. Osjećali smo da bi to bio dobar način da se i publika i mi oprostimo, proslavimo. Imam podvojene osjećaje. "Ponovo" je bila izuzetno vrćena pjesma, mjesecima, a vjerojatno bi zaslužila i bez tog događaja pažnju, a ovako je to pokvarilo meni osobno dojam. Tako mi je i s ovim koncertom. Znam da je bio nabijen emocijama, bio je dobar koncert, ali me svaki put tuga ulovi - prisjetio se vođa Parnog valjka Husein Hasanefendić - Hus. Dodatnu tugu stvara i činjenica da je među gostima na koncertu bio i Massimo, koji je posebno emotivno doživio svoj izlazak na scenu.
- Moram priznati da me to s Massimom isto jako potreslo jer mi se čini da smo nedavno surađivali i bio je prepun ideja i energije. Nema suvisle izjave koju bih mogao dati vezano uz taj koncert osim da bih volio da nije bilo razloga za njega. Još uvijek mi to nije sve sjelo. Teško se naviknuti da nema Akija. Ovo je 47. godina benda i u toj godini se to dogodilo. Svako jutro se probudim, krenem nešto spremati i sjetim se da Akija nema više. No, to je život, ne možemo ništa promijeniti, a posebno kad se dogodi i dodatni šok s Massimom - zaključio je s puno tuge u glasu Hus.
Arena Zagreb bila je i mjesto radnje spektakularnog koncerta Petra Graše, rekordera kad su u pitanju nominacije za Zlatni Studio, ali i vlasnika nekoliko kipića iz prethodnih dodjela. Graši je pripala čast da nakon dvije godine od početka pandemije prvi održi koncert, sredinom ožujka, u najvećoj zagrebačkoj dvorani.
Iako je zbog provjera covid-potvrda koncert kasnio punih sat vremena, publika koja je do posljednjeg mjesta ispunila Arenu nije marila, te je ogromnim pljeskom dočekala čak 20 glazbenika. Grašo je nizao hit za hitom, a publika je doslovce s njim otpjevala svaku riječ. Neočekivano je koncert otvorio aktualnim hitom "Jel‘ ti reka ‘ko", koji se također našao u nominaciji za Zlatni Studio za pjesmu godine, i njime istog trena pokrenuo cijelu dvoranu. Prije toga, Grašo u Areni nije nastupio punih pet godina.
"Dugo vremena nismo imali priliku vidjeti se ovako. Dugo vremena nismo imali priliku družiti se ovako. Dugo vremena nismo imali priliku biti slobodni. Ovo je prvi koncert s toliko svita i drago mi je što ću biti prvi među jednakima koji će otvoriti sezonu nečega što smo svi čekali! Hvala što se čekali pet godina! Doći ovdje na binu i vidjet vas ovako, znaš da je sve u životu bitno!" kazao je tada na koncertu, na kojem je nekoliko pjesama posvetio svojim uzorima Oliveru Dragojeviću i Arsenu Dediću. Pjesmom "Moja nevista" najavio je svog jedinog gosta, punca Tončija Huljića koji je nakon toga izveo nekoliko pjesama Madre Badesse. Kako bilo, tim je koncertom Grašo potvrdio svoj status vrhunskog zabavljača, kao i izuzetnu popularnost koju uživa kod publike, a uslijedio je još jedan nastup dan kasnije.
Ništa manji spektakl priredila je i naša glazbena diva Doris Dragović u Spaladium Areni sredinom studenog pred više od 12 tisuća ljudi i tim čarobnim koncertom u svom rodnom gradu itekako dostojno proslavila četiri desetljeća iznimne karijere. Splitska Arena doslovce je bila premala za sve one koji su s Doris željeli biti na njezinom posebnom nastupu, a publika je došla iz svih krajeva Hrvatske. Svoj veliki glazbeni događaj Doris je otvorila pjesmom "Ima nešto u tome" i odmah pokazala svu raskoš svoga glasa, ali i izazvala erupciju oduševljenja.
Nakon toga, nizala je hitove poput "Jedini", "Krivi ljudi", "Zemlja i stina", "Dajem ti srce", "Marija Magdalena", "Brod za najbolje" i brojne druge. Posebno je dirljiv trenutak bio tijekom izvedbe "Baklji ivanjskih" kad su zasvijetlile bljeskalice tisuća mobitela, za što se pobrinula Dorisina prijateljica, koja je uoči koncerta dvoranu oblijepila bar kodovima s uputama kako da svi zajedno iznenade glazbenicu. Nastup su uveličali i gosti poput Luke Radana, ženske klape Kurjože, a čitav je događaj pratio i Ante Gelo s orkestrom.
Među koncerte godine ušao je i spektakularni zajednički koncert Urban&4 i Simfonijskog orkestra HRT-a, održan kao jedan u nizu slavljeničkih koncerata u povodu 10. obljetnice Trećeg programa Hrvatske televizije. Tijekom nastupa Damir Urban i njegova Četvorka izveli su 18 pjesama za čije se orkestralne aranžmane pobrinuo Ante Gelo, a glazbenike je predvodio maestro Alan Bjelinski. Pjesme koje su izvedene bile su idealan presjek više od tri desetljeća duge karijere svestranog riječkog glazbenika pa su se, među ostalim, na repertoaru našle i one antologijske poput "Budi moja voda" iz vremena benda Laufer, ali i najveći hitovi njegove samostalne karijere kao što su "Ruke", "Nebo", "Mala truba", "Astronaut". Naravno, izvedene su i uspješne pjesme nastale uz Četvorku nastale u ovom tisućljeću, pa su publiku počastili i sa "Sutra ćemo pričati" te "Mjesto za mene", a prije svega s onima objavljenim na prošlogodišnjem dvostrukom albumu "Lipanj, srpanj, kolovoz".
Tom je izdanju bila posvećena polovica odabranog repertoara, a čitav je koncert bio spoj onog dobro poznatog, ali i novog iz bogatog Urbanovog opusa. Upravo na najnovijem albumu riječki je glazbenik udružio snage s Antom Gelom i za ovaj iznimni koncert proširio suradnju na orkestralne aranžmane koji su stvorili novu dimenziju Urbanovih djela. Tijekom nastupa Urban je otkrio kako bi njegov otac, da je živ, bio ponosan "da njegov sin ovako neuk i čudan danas svira s najboljim glazbenicima u Hrvatskoj".
