Možete li zamisliti situaciju u kojoj vam poštu na vrata donosi Davorin Bogović?: ‘Bio sam sjajan poštar‘

Možete li zamisliti situaciju u kojoj vam poštu na vrata donosi velika glazbena zvijezda koja je tada i službeno zaposlena u Pošti? Zvuči nemoguće, ali točno to zbivalo se na Krku 1985. godine, a mladi poštar bio je Davorin Bogović, koji je kao poštanski službenik radio gotovo godinu dana.

- Mjesto radnje bila je Baščanska Draga na Krku, koja je bila susjedno mjesto Jurandvoru, gdje sam tada imao vikendicu. U pošti sam se zaposlio u vremenima kada je Prljavo kazalište snimalo svoj treći album, koji je umjesto mene otpjevao Jasenko Houra.

Nadimak mu bio Poki 2

I za to je donekle kriva upravo pošta, jer smo taj album trebali snimati u najmodernijem studiju u Švedskoj. Rokovi za snimanje "Heroja ulice" cijelo vrijeme su se prolongirali, mene je zvala ekipica iz Baške da dođem na more, pa sam ja na more i otišao. Onda sam s ekipom malo otišao na privatnu turneju po susjednim otocima, pa sam tako dočekao telegram u kojem me dečki iz Prljavog kazališta obavještavaju da se hitno vratim u Zagreb, jer putujemo za Švedsku na snimanje albuma. Danas, kad sam stariji i pametniji, vidim da sam zapravo bio svojevrsni promotor turizma na Jadranu, jer sam svojim potezom poručio kako ni sto odlazaka u Švedsku ne bih mijenjao za boravak na Kvarneru - kaže Bogović, kojeg pitamo kako mu je bilo raditi u pošti.

- Super! Šef mi je bio Predrag Ružić-Poki, zahvaljujući kojem sam ja dobio nadimak Poki 2. Poki i ja bili smo frendovi, a kako sam ja tada bio bez posla, Poki me samo jednog jutra obavijestio da od sutra radim u pošti 51522 Draga Baščanska.

Kava i čašica razgovora

- Kakav sam bio kao poštar, odnosno pismonoša? Sjajan, pa kakav bih bio? Ali, ja s indignacijom odbijam klasifikaciju pismonoše jer ja nisam bio samo pismonoša. Ja sam i razvrstavao pakete, slao ih dalje u jutenim vrećama, a vreće smo pečatili velikim kliještima sa žigom. Nosio sam ja, naravno, i poštu, a i dan-danas živo se sjećam jedne simpatične obitelji koja me uvijek, kada bih im donio mirovinu, počastila kavicom i čašicom razgovora - opisuje Bogović, koji tvrdi kako mu u tom pothvatu odlučujuća nije bila plaća, već inzistiranje njegova prijatelja Pokija, koji mu je jamčio dobru zafrkanciju.

- Jedan od razloga zbog kojih sam prihvatio posao pismonoše bio je i to što su tamo u poštu morale svraćati i pripadnice ljepšeg spola na svojem svakodnevnom putu prema plaži, a to je bilo važno i stoga što tada još nisu postojali mobiteli, pa se kući javljalo iz pošte - ističe Bogović, koji je siguran da će i njegovi nekadašnji kolege poštari uživati u dobrom rock and rollu s novog albuma Prljavog kazališta "Underground".