Volim vlakove. Često sam njima putovala. Zapravo, moje prvo veliko putovanje bilo je vlakom, još kao tinejdžerica išla sam Interrailom po Europi”, prisjeća se Natali Dizdar dok pozira pred kamerom Nedjeljnog u putničkom vagonu. Vlasnica najseksepilnijeg vokala na domaćoj estradi na putu je, čini se, češće nego na pozornici. Nedavno se vratila s Jamajke, a izlazak svojeg trećeg studijskog albuma početkom ljeta dočekala je u Kolumbiji, što njezinu dugogodišnju menadžericu Gordanu Bosak, naravno, baš i nije oduševilo. A sad opet planira na koji mjesec u New York, možda kao nagradu samoj sebi nakon vrlo uspješne godine, koju je prije nekoliko dana okrunila izvrsnim koncertom pred punim zagrebačkim klubom Boogaloo.
Kakav je osjećaj?
Slatka iluzija
- Odličan. Boogaloo je ispunio sva očekivanja i drago mi je da sam još jednom nakon prošlogodišnje rasprodane Tvornice uspjela okupiti zagrebačku publiku u jednom takvom kultnom klubu i predstaviti novi album i singl ‘Nećeš me, zar ne’. Mislim da smo napravili super koncert i zanimljivu priču jer smo ujedno predstavili i novi spot za singl, kao i za englesku varijantu pjesme, ‘Pills’. Ja sam još uvijek na energiji iz punog Boogalooa, ali izlazak novog albuma je možda ipak najposebniji osjećaj. Sretna sam što iza sebe imam bend odlikaša, uigranu ekipu muzičara koji sa mnom sviraju gotovo od samog početka.
Mnogo je vremena prošlo otkad smo je 2003. godine upoznali kao natjecateljicu u glazbenom u talent showu. Cijelo je to vrijeme na sceni, ali je uvijek dojam da se javi nekako iz drugog plana. I onda zabljesne. Urođena nenametljivost ili svjesna odluka?
- Sve što radimo trudimo se raditi s mjerom i stilom koji prati moju osobnost i glazbu. Ne znam drugačije, svjesno ili nesvjesno, tako uvijek na kraju ispadne. Osim toga imam sreću da od početka imam osobu koja vodi moj management, super se razumijemo i mislim da je imati dobar tim ljudi u ovom poslu velika privilegija.
Njezin treći studijski album “Iluzije”, objavljen početkom ljeta, neki kritičari drže domaćim pop albumom godine, a na njemu se i sama predstavila kao autorica.
- Veliki mi je kompliment dobiti takvo priznanje, tim više što mislim da se ljudima album zaista sviđa, od početka dobivam samo pohvale i lijepe komentare od kolega muzičara, pa sve do random ljudi. Dugo smo ga radili, ali u dobroj energiji i mislim da se to i osjeti. Ne znam je li to moj najbolji album, nisam o tome razmišljala na takav način jer svaki opisuje neko vrijeme u kojem je nastao, svaki je lijepa uspomena. Sretna sam da još uopće i postoje albumi s obzirom na brzinu vremena u kojem živimo i tempo kojim pjesme nastaju i nestaju. Svakako je donio nešto novo u zvuku, pomaknuo neke granice, što mi je zapravo i najvažnije. Nadam se da će živjeti dugo kao i prethodna dva studijska.
Na naslovnici albuma “Iluzija” Natali je osvanula bez odjeće, zaklonjena tek igrom svjetlosti i sjene. Ništa se tu ne vidi, tek se naslućuje, ali je ipak bilo zlobnih komentara. Kako to komentira s obzirom na to da je riječ o diskretnoj, pritajenoj erotici koja zrači i iz njezine glazbe, a ne o sirovoj eksploataciji kakve na estradi ima na tone?
- Hvala na komplimentu, ali moram priznati da nisam čula niti jedan jedini zloban, pa čak ni loš komentar. Dapače, dobili smo samo komplimente za fotografiju i dizajn albuma koji je radio Boris Poljičanin, s kojim već dugo surađujemo. Cover prati atmosferu albuma kao i naziv ‘Iluzije’ i riječ koja možda sve najbolje opisuje je ‘intimnost’.
Fanovi Natali Dizdar, navikli na visoke izvedbene i produkcijske standarde njezinih pjesama, ipak će se potužiti što nije diskografski aktivnija – “Iluzije” su njezin tek treći studijski album u gotovo 15 godina karijere. Kako to?
- Spletom okolnosti. Ovo je ipak prvi ozbiljni autorski uradak, trebalo je vrijeme da se sve zaokruži, da se povjeruje u to što se radi. U međuvremenu smo imali uspješne singlove ‘Ne reci zauvijek’, ‘Iluzionist’, ‘Grijeh’... tako da sam zapravo uvijek prisutna u eteru. Odnosno, radilo se cijelo vrijeme zbog čega se sljedeći sigurno neće tako dugo čekati.
Čarobni trenuci
Jedan je eminentni muzički kritičar nedavno Natali stavio u istu rečenicu s Josipom Lisac i Zdenkom Kovačiček. Godi li joj to, ima li uzora na domaćoj sceni?
- Pa to bi svakome godilo – kaže s neskrivenim ponosom. - To su velike pjevačice, cijenim i poštujem njihov rad, laskaju mi takvi komplimenti, kao i glazbene nagrade, dobre kritike, uživam u tome. Što se tiče uzora, imam svoje najdraže bendove i muzičare koje preslušavam svakodnevno, ali pazim da ostanem konstantna u nekoj svojoj autentičnosti.
Natali Dizdar iza sebe ima čvrst bend s kojim uz vlastiti materijal na koncertima izvodi i poneki cover, njezin mazni jazzy vokal tu dobiva novu dimenziju i groove, a još se pamti nastup u ZKM-u gdje joj se na pozornici pridružio veteran Darko Rundek s kojim je otpjevala pjesmu “Mjesecu je dosadno” sa svojeg drugog albuma.
- Duet s Darkom Rundekom definitivno mi je jedan od highlighta u karijeri i lijepo bi bilo doživjeti još jedan takav čaroban trenutak. Možda već ovo proljeće u Lisinskom. Trenutno slažemo koncept i svakako će biti lijepih iznenađenja – kaže Natali najavljujući svoj prvi nastup u najprestižnijoj zagrebačkoj dvorani.
Natali Dizdar već godinama živi u Zagrebu, tu je diplomirala socijalnu pedagogiju, potom je upisala gestalt psihoterapiju, a ovo je ljeto položila i za skipera, jedrenje joj je strast. Hoće li svestrana Zadranka skrenuti svoju karijeru u drugom smjeru, ili je ipak sigurna da glazba njezin životni poziv?
Ljubav prema psihologiji
- Na početku karijere mislila sam da će mi glazba biti hobi, ali se to vrlo brzo pokazalo netočnim. Neke stvari su jednostavno neizbježne i drago mi je da je tako. Ne možeš baš isplanirati život. Psihologija je nešto što mi je oduvijek bilo blisko, odnosno čim sam dobila taj predmet u srednjoj školi, znala sam da će mi na neki način biti dio života. Gestalt mi je super, proširio je neke moje kapacitete i radujem se budućem radu u nekoj bliskoj budućnosti. A skiperiranje… To je došlo samo po sebi, dobro se snalazim na palubi, jednostavno volim provoditi vrijeme s dragim ljudima na jedrilici.
A kakva će biti njezina 2018., ili kakva bi željela da bude?
- Ako bude kao 2017., neću se buniti. Možda bih htjela da bude malo mirnija. Dosta se toga izdogađalo ove godine i lijepo bi bilo sjesti i uživati u svemu tome. Ali evo, već sad nas čeka taj koncert u Lisinskom u petom mjesecu, moj prvi u karijeri, tako da… Najbolje se opustiti i uživati u svemu što dolazi. Come rain or come shine…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....