POSLOŽILI JOJ SE PRIORITETI

OLGA PAKALOVIĆ 'Šestogodišnje dijete moram podići na noge. Motivacija za posao mi je visoka, a socijalni život skroman'

Svestrana glumica koju upravo gledamo u seriji ‘Drugo ime ljubavi’ ove godine dobila je više nagrada za svoj kazališni i filmski rad, a za Studio govori o samohranom majčinstvu, kontekstu sapunice, knjigama koje čita...
Olga Pakalović
 Marko Todorov / CROPIX

Glumica Olga Pakalović u seriji Nove TV “Drugo ime ljubavi” tumači lik Karmele zanimljiva psihološkog profila. Profesorica je u mjesnoj školi, voditeljica kulturnog centra. Nekad odlikašica i danas vrijedna žena koja se, zbog silne prethodne želje za djetetom, posvetila maksimalno svojem sinu, no u svemu tome nije imala sreće u izboru muža, ili ga je zanemarila.

U predstavi 'Konstelacije'

Slojevit lik

Olga Pakalović reći će da je priča njezina lika u seriji posebna, lik je slojevit, mogao bi biti i filmski, i neki slojevi kroz format serije niti ne dođu do kraja do izražaja.

- Karmela je uložila jako puno energije u svoju sliku obitelji, kako da bude žena i majka. U toj ideji ne želi vidjeti kako stvari zapravo stoje. U neprestanom je strahu da opet ne izgubi dijete, što joj se već jednom dogodilo. Postaje lišena svih spontanosti, preuzima je kontrola, strah i čini dobitnu kombinaciju za ogorčenje. Ne može preuzeti odgovornost za svoje stanje i ostaje u toksičnom braku - govori o liku čijeg supruga u seriji tumači Mislav Čavajda.

U duodrami 'Kos' sa Zijahom Sokolovićem

Visoka motivacija

Olga Pakalović već ima iskustvo igranja u popularnim serijama, bila je sudionica serije “Čista ljubav”, prethodno je glumila u različitim sitcomima...

- Nije mi teško raditi, za to sam školovana i to me ispunjava na kreativnom nivou. Kada se odlučim na takvo putovanje, u obzir uzimam sve strane prihvaćenog posla. Trenutno me, zbog procesa rada, nema dovoljno u privatnom životu. No moja motivacija za posao je, s druge strane, visoka upravo zbog životnih prioriteta.

U razdoblju sam kada moram dijete od šest godina staviti na noge. U poslu sve ima rok trajanja i mirnija sam i raspoloženija kad sve prođe. Ne bojim se konteksta sapunice, motivi i prioriteti su mi se posložili. S poslom je dobro upravo ovako kako jest - kaže samohrana majka djevojčice Gale koja će iduće godine u osnovnu školu.

U slobodno vrijeme orijentirana je na stanovanje i majčinstvo.

- Jesam, da, i prirodno mi je to. Iako nekad poželim više svog intimnog prostora. Ali i ova će gužva proći... Prije poroda sam upisala violončelo, voljela bih ga svirati pod starije dane. Aktivna sam u dječjim događajima, znam sve o muzejima, dječjoj literaturi i dobro mi dođe povratak na bazu, godi mi i hrani me. Iako je moj vlastiti socijalni kontekst zapušten, ne ulažem energiju da nešto nadoknadim - nastavlja.

U 'Finim mrtvim djevojkama' s Ninom Violić

Alenka u seriji

U trećoj sezoni dramske serije “Novine” pojavit će se opet lik Alenke, karijeristice, urednice lišene ideala struke, a s puno želje za osobnim napretkom, te ne baš najboljeg intimnog života.

- Matanićeve ‘Novine’ su prva serija koja me izvukla iz izolacije nakon poroda, dala mi je priliku da u glumačkom smislu budem nešto drugo od uobičajenog. Volim Alenku, džunglu destrukcije, sivilo likova u političkoj svakodnevici koju serija prikazuje. Alenka je u trećoj sezoni stigla do zamjenice gradonačelnika i ima jasne ideje i motive kako to upregnuti u svoju korist. No ona je sitna riba i ranjiva žena… - reći će o 3. sezoni “Novina”.

S Matanićem je prvi put surađivala u filmu “Fine mrtve djevojke” koji je bio jedan od najboljih hrvatskih filmova dvijetisućitih. Koje je danas uspomene vežu za to snimanje i koje asocijacije?

- Ne pamtim dobro asocijacije. Možda na žalost, možda na sreću. Kad bih radila memoare, morali bi me drugi ljudi podsjećati, ha ha ha... Sjećam se da smo timski stvarali film, da sam se osjećala kao autor. U to vrijeme nazirala se tek Matanićeva divlja energija, a sad je zvijer. Dao mi je samopouzdanje, kao mladoj glumici. Sjećam se lokacija, atmosfere, mirisa. Mirisa Hrvatske u razvoju; truleži s nekom nadom - govori o filmu za koji je dobila Zlatnu arenu.

Serija 'Novine'

Omiljene uloge

Danas prvakinja Drame zagrebačkog HNK, bila je u istom kazalištu Marinkovićeva Glorija, Krležina sestra Angelika, kao i Čehovljeva Olga... Koji je lik iz domaće ili svjetske dramske klasike ostavio na nju najviše traga, užitka, nečeg dragocjenog što je s njime pronašla?

- Teško je izdvajati. Postoje detalji koji me čine živom, obilježe razdoblje. Najviše pamtim predstave u kojima sam se osjećala autentičnije. Svaka predstava ima neki svoj citat koji bi me motivirao: ‘Cyrano de Bergerac’, Vojnovićev ‘Ekvinocij’, ‘Sve što je dobro i pametno’ u Exitu, ‘Raspra’, ‘Pas, žena, muškarac’... samo su neki od naslova s čarolijom.

Najviše volim mikrosvjetove, intimne predstave, duodrame. ‘Kos’ Zijaha Sokolovića te trenutačno na repertoaru teatra Exit ‘Konstelacije’ koje su duo drama koja povezuje znanost i ljubav... Nemam više, tinejdžerski rečeno, nešto što mi je najbolje na sceni. Sve je dovoljno dobro i važno ako ti je nešto otvorilo - rezonira glumica koja od hrvatskih suvremenih dramatičara voli Matu Matišića, Ivora Martinića “kao suvremene, hrabre i slojevite pisce s dobrim ženskim likovima koji dopiru do ljudi svojom životnošću i inteligencijom”. Tu su još Tomislav Zajc, Vedrana Klepica...

- Uvijek sam pobornik autorskog, neverbalnog teatra u kojem volim vidjeti kreativne ljude - kaže glumica.

Dobitnica je velikog broja kazališnih i filmskih nagrada i vlada konsenzus o njezinoj neprijepornoj glumačkoj kvaliteti. Da se nju pita, koju bi ulogu u dramskom teatru sada, u ovoj životnoj dobi i s ovim iskustvom htjela igrati?

- Po godinama na granici sam između uloga zaručnica i mama, bliža sam zapravo mamama. Nemam potrebu nešto posebno igrati. Više mi je izazov i znatiželja pronaći ključ u nečemu što naizgled nema rješenja. Izazovi me pale. Sve ono što je izvan zone komfora. Energična sam i nemirna te volim komediju, neverbalni teatar, ples, naravno, nezaobilaznu dramu i melodramu...

Volim pronaći ključ scenskih osobnosti udaljenijih od mene same. Teže je, ali izazovnije, a cijeli taj proces dođe mi kao svojevrsno čišćenje i učenje o sebi... - priča glumica koja ljeti, kako kaže, “usiše” po nekoliko knjiga, a tijekom radne sezone bavi se glumačkim tekstom i dječjom literaturom. Margaret Atwood, Jonathan Franzen, Michel Houellebecq, Elena Ferrante, Joe Dispenza, neki su od njenih pisaca.

Ova joj je godina opet bila plodna što se tiče nagrada: dobila je nagradu za ulogu Sanje u predstavi “Svaki tvoj rođendan” na Marulovim danima, na Festivalu glumca nagrađena je za ulogu Olge u “Konstelacijama”, dobila je četvrtu Zlatna arenu za ulogu u “Generalu”.

- Sve je to za mene bilo neočekivano. Sad se ne osjećam kao u bubnju i zapravo mi bude drago kad iz opuštenosti dobijem podršku. Kad mi iz mira dolaze rezultati, neočekivano - zaključuje Olga Pakalović.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. listopad 2024 19:17