PETA OBLJETNICA

Pet godina glazbenog spektakla ‘Trag u beskraju‘: ‘Oliver je bio skroman u svemu osim u glazbi’

Ante Gelo i Alan Bjelinski najavljuju spektakl u kojem će biti Meri, klapa Šufit i glazbeno društvo iz Novog Zelanda

 Ante Gelo i Alan Bjelinski

 Tomislav Kristo/Cropix

Oliverova peta obljetnica nam je pred vratima, a vjerujem da smo u posljednje četiri godine napravili lijepu priču. ‘Trag u beskraju’ je zaživio, sve u cilju da se sjetimo svog prijatelja. I zato će svi ljudi koje nismo do sada spomenuli biti utkani u ovu petogodišnjicu - najavljuje Ante Gelo, koji je skupa s Velolučanima u nešto manje od pet godina započeo program najemotivnijih glazbenih dana u zemlji.

image

Ante Gelo i Alan Bjelinski

Tomislav Kristo/Cropix

Tog 29. srpnja emocije su pomiješane, Vela Luka postaje centar svijeta, a ljudi koji poštuju njegovo naslijeđe u trenu postaju veličanstven, dobro uvježban zbor koji ni u jednom trenu ne treba dirigenta. A sve počinje nekoliko dana prije na Jadrolinijinu trajektu Split - Vela Luka, baš na onom mjestu gdje je Oliver kao mladić neumorno svirao usnu harmoniku, i to sebi za dušu, tada ne sluteći da zabavlja sve putnike na brodu.

Dolazak barkom

- To je simbolika. A sada je postala tradicija jer koncert na brodu 26. srpnja pretvara se u pravi tulum na kojem će svirati njegovi Dupini i mlade glazbene snage Bruna Oberan, Iva Ajduković, Alen Đuras i Jure Brkljača. Nevjerojatno je to što nam se dogodi već pri napuštanju splitske luke - govori Gelo napomenuvši da je Oliver oduvijek bio jedan od njih, aludirajući na muzičare, jer se nikada nije smatrao zvijezdom niti se pred njima tako ponašao.

image

Trag u beskraju, koncert u znak sjećanja na Olivera Dragojevića

Josko Ponos/Cropix
image

Trag u beskraju, koncert u znak sjećanja na Olivera Dragojevića

Ante Cizmic/Cropix

Velolučka atmosfera vrlo je prisna, pa iako je Pijaca kod crkve sv. Josipa intimnija, nimalo nije izgubila draž premještajem na rivu.

- Ljudi dolaze u barkama koje okružuju ponton neposredno prije središta mjesta. Ekipa je odlično raspoložena, stvara se jedinstvena kulisa koja fotografijom i televizijskim prijenosom obilazi svijet - govori nam Gelo, glazbeni producent cijele manifestacije koju 29. srpnja prenose uživo na Prvom programu Hrvatske televizije.

- Najveće zasluge za sve što se događa u Luci idu prvenstveno dobrohotnosti familije Dragojević, Oliverovim prijateljima i načelnici Katarini Gugić, Vinku Barčotu, Tončiju Surjanu, Goranu Prizmiću Bati i velikom trudu, ponajviše entuzijazmu Ede Bralića, koji je zaslužan što Vela Luka dobiva ponton. Vezano uz prijenos koncerta, tu svakako treba zahvaliti Mariji Nemčić, ali i cijeloj ekipi HRT-a. Također, već niz godina za produkciju i organizaciju je zadužena Real Grupa na čelu s Krešimirom Prosolijem.

A tko su ljudi koji će te večeri pjevati i svirati u čast Olivera i prenijeti njegovu pjesmu preko rive u svijet.

Tko nastupa?

- Meri Cetinić, koja je direktno vezana uz Olivera po korčulanskoj liniji, potom dvije Splićanke Danijela Martinović i Lorena Bućan, te Natali Dizdar, koja je nastupila na prvoj manifestaciji ‘Runjićeve večeri’. Na ponton dolaze i njihovi kolege Goran Karan, kao dio Runjićeva tima, Hari Rončević, koji je Oliveru napisao jednu od najljepših uspješnica ‘Moj lipi anđele’, Marko Tolja, potom mlade zvijezde Matija Cvek i Jure Brkljača, te naš vrhunski gitarist i harmonikaš Elvis Stanić. Posebno mi je drago što ove godine stiže klapa Šufit, ali i fenomenalni gosti The Shades sastavljeni od dva Samoanca i dva Tonganca iz Novog Zelanda koje vodi Goran Kačurov, nekadašnji član ansambla Lado, a sada voditelj hrvatskog centra u Aucklandu, a koji će prvi put doći u Hrvatsku. Želim spomenuti da će program voditi Duško Ćurlić.

30. srpnja je koncert koji smo nazvali ‘Kad mi dođeš ti’, to je večer autora Vinka Barčota, čovjeka kojeg veže dugogodišnje prijateljstvo s Oliverom, koji je napisao neke od najljepših pjesama, ali koji je s njim išao i u ribe. Ta večer će biti posebno lijepa jer će nastupiti razni izvođači - Meri Cetinić, Tedi Spalato, Petar Dragojević, Marko Škugor, Tomislav Bralić i klapa Intrade, klapa Šufit, Ivan Ive Županović, Antonija Dora Pleško, Kvartet Sequentia. Pjevat će se pjesme koje je napisao Vinko Barčot.

Koncert najpoznatije luške pjevačice Jasne Zlokić održat će se 31. srpnja. Jasna je, kao i Oliver, sinonim za Velu Luku i Korčulu, a godinama nije nastupila u svom mjestu.

- Program u Veloj Luci je bogat i raznovrstan. Ovoga srpnja dobiva i jednu drugu notu, raskošniju, jer promocija knjige nota, kojoj će prethoditi specijal Studija Jutarnjeg s brojnim tekstovima, intervjuima, reportažama, portretima, i notama, predstavit će sve bitne aktere Oliverova života.

Naime, riječ je o knjizi nota koju potpisuje Ante Gelo, a posvećena je dvojici velikana.

- Glazbenicima je jednostavnije reći ‘Play-along Oliver i Zdenko’, koju notno potpisujem, jer će prvi puta nešto takvo izaći na hrvatskom tržištu. Knjiga je moderna, donosi devet velikih pjesama Zdenka Runjića koje je otpjevao Oliver. Sadrži klavirski izvadak, autentično kako su pjesme snimljene, s tekstovima s melodijom i akordima. Uz nju stiže i audiozapis kako bi svatko tko poželi mogao naučiti, vježbati i svirati uz njega. Riječ je o formi koja će se prvi put pojaviti kod nas. Pratit će je tvrdi uvez i izlazi pod etiketom književne izdavačke kuće Vuković-Runjić, a promocija će biti dan prije središnjeg koncerta ‘Trag u beskraju’ u Veloj Luci. Veliko hvala na entuzijazmu i volji ide ekipi Jutarnjeg lista jer su prepoznali važnost i vrijednost ovog glazbeničkog izdanja.

Način razmišljanja

S Gelom smo razgovarali i o godinama kada je zajedno s Oliverom i Alanom Bjelinskim obilazio svjetske pozornice, dijelio ono najljepše što se može desiti u glazbeničkoj duši. To su za njega posebni dani i zato će posebnim tonom pričati o njima.

image

Ante Gelo i Alan Bjelinski

Tomislav Kristo/Cropix

Listajući Oliverove intervjue, nailazimo da je neumorno ponavljao, kako bi publika što bolje shvatila, da je najbitnija pjesma, da je najvažnije biti svoj.

- Ja sam osobno baš nekako preuzeo taj njegov način razmišljanja i, sad kad gledam svijet kako je užurban i nitko nikog ne doživljava i malo je srca i dobre glazbe…, nekako sam revoltiran. U mnogo je slučajeva glazba postala sport, a ona to definitivno nije i nikada neće biti. Tko je napunio Arenu, tko nije, jedan glasa za, drugi glasa protiv… To nije pravi put, mi smo nešto drugo. Taj jedan trenutak kad se spoji u glazbeniku nešto božansko i dopre do ljudi, dotakne nekog, ispriča nečiju priču iz života, nacrta nečije lice i život i ostane tu zauvijek, kroz pjesmu i stih spojene u nešto… za tim tragam. Naravno da nam je san i način života o kojem je Oliver pričao. Pa tko ne bi volio živjeti na moru, loviti ribu, čuvati prijateljstva, imati dovoljno za sebe i svoje, i svirati, pisati i ljudima oslikavati život kroz pjesmu? Svi to želimo, malo tko to živi. A da je pjesma najbitnija, svakako jest. Ona nas i okuplja u Veloj Luci, prijatelje koji se prisjete svojeg prijatelja uz pjesmu i druženje.

Carnegie Hall, L’Olympia, Konzerthaus i Sydney Opera mjesta su u kojima se osjećao ispunjeno iako je s jednakim žarom održavao i ‘male’ nastupe. Neostvareni su ostali koncerti u Moskvi, Tokiju i Riju.

Ni vjetar ni kiša

- Koncert u Moskvi je ostvaren! O, da! Mislim da je bio 23. svibnja 2017. i Oliver je briljirao! Pravi glazbenik će s jednakim žarom svirati za dvoje ili dvije tisuće ljudi. Često su intimnije svirke nama glazbenicima i značajnije, za život i krvnu sliku, toga se prisjećamo cijeli život. San je svakog ozbiljnog glazbenika svirati u velikim dvoranama, svjetskim dvoranama. To je naprosto tako, znači nam. Značilo je i Oliveru. Oliver je bio u puno stvari jednostavan i skroman, ali u glazbi je često bio suprotno - tu nije bio ni jednostavan ni skroman, niti prema publici, a kamoli prema sebi. Uvijek si je zadavao visoke ciljeve, svjetske produkcije, vrhunske glazbenike i ambiciozne sastave. Sve što smo prošli putujući po vani i po poznatim svjetskim dvoranama iziskivalo je puno rada, planova, vježbanja i troškova, sve je moralo biti kako dolikuje.

Dolazi peta godina otkako ga nema. “Trag u beskraju” u Veloj Luci od prvog je dana poput relikvije.

- Jako sam ponosan, to je entuzijazam nekoliko Oliverovih prijatelja koji poručuju da se prijatelji ne zaboravljaju. I mi se želimo jednom godišnje okupiti, svi koji su voljeli Olivera i njegov glas, pjesme i sve što nas sjeti na lijepa vremena… I opet on nekako bude tu, popravi nas, pogladi i okupi. I opet smo tu, nekako, živi, s njim. Velika je ljubav tu prisutna, Oliverovih prijatelja i, posebno želim naglasiti - svih Lučana, također ljudi iz cijelog svijeta koji ga vole i čuvaju u sebi. Prijatelji se ne zaboravljaju i mi nećemo zaboraviti Olivera. Ne dam vjetru da ga dira niti kiši da ga kvasi. Samo nek je tu, kroz pjesme koje nose naše živote i naša lica.

Bitan je svaki ton

U ovoj je priči bitan svaki ton, svaki štiklec.

- Ova je godina posebna jer je već peta godišnjica i želimo napraviti nešto posebno. Prvenstveno, svake godine najavljujemo Oliverove prijatelje pa puno njih ne spomenemo, spomenemo samo neke, što često nije fer jer je on bio s puno ljudi frend. I zato ćemo naglasak staviti na neke ljude koji čine veliki zupčanik tog ‘tihog obrta’ - to su aranžeri, kompozitori, tekstopisci. Nikad nismo spomenuli čovjeka koji se zove Remi Kazinoti, koji je začetnik tog zvuka i jedan od najboljih aranžera našeg vremena. Nikad dovoljno nije istaknuti i Stipicu Kalogjeru, koji je čudo našeg vremena i jedan od najboljih aranžera s ovih prostora, od kojeg smo učili, kopirali ga i pokušavali postići vertikalno i horizontalno razmišljanje jednog glazbenika koji ima osjećaj za formu, ukus, a sve protkano znanjem i vođeno srcem. Kakvi ljudi! I spomenut ćemo autore i tekstopisce, kompozitore - Juru Stanića, Zlatana Stipišića, Jakšu Fiamenga, Antu Duplančića, Momčila Popadića, Tomislava Zuppu i druge. Posebno sam ponosan jer sam uspio napraviti knjigu nota s pjesmama najplodonosnijeg, Zdenka Runjića. Knjiga nota se zove ‘Oliver i Zdenko’ i volio bih da svi koji nešto sviraju imaju tu knjigu jer je to prvo izdanje takve forme u Hrvatskoj - autentičan raspis i audiosnimka uz koju možete naučiti ‘Nokturno’, ‘Galeba’, ‘Magdalenu’ itd.

image

Oliver Dragojević

Arhiva Jutarnjeg lista

Poruka je ispunjena, a to je da se Oliverova baština ne zaboravi.

- Volio bih da se sačuva taj izričaj. To je glazba koja mi je dobar izbor za Hrvatsku - mediteranska i topla, ponekad ozbiljna i teška, tekstovi koji su inteligentni i pjesnički, vrijedni, glazba i aranžmani koji su svirački zanimljivi i izazovni. Volio bih da se to sačuva i zasad nam uspijeva. ‘Trag u beskraju’ je vidljiv, svijetli kao beskonačna Mliječna staza na ljetnom noćnom nebu.

Uz Olivera se veže još jedno dobroznano ime, riječ je o poznatom dirigentu Alanu Bjelinskom, koji je bio vrlo bitan kotačić njegove grandiozne karijere. Sličice tih druženja Alanu će, kaže, zauvijek ostati duboko utisnute u sjećanje jer za njega su ti dani neprocjenjivo glazbeno iskustvo popraćeno nezaboravnim druženjima.

- I Ante i ja mlađi smo od Olivera i, kad vidiš čovjeka koji toliko žudi da sve što izvede bude najljepše i da nikada nije dovoljno dobro, da se mora izbrusiti svaka linija, sviranje i pjevanje, ostaneš fasciniran. Oliver je bio ogroman perfekcionist s najboljim pristupom na svijetu. Tražili bismo ton, tražili smo boju za svaku izgovorenu riječ - govori Bjelinski objašnjavajući zašto svaka njegova izvedba zvuči svjetski.

Gelo dodaje da je i to glavni razlog zbog kojeg nitko nije za usporedbu.

Iskrao se iz kuće

- Istraživao je i svaka je pjesma bila njegova, a pristupom je savršeno znao doprijeti do ljudi. A imao je i tu otočku prgavost, koju smo naučili od njega.

Bjelinski se sjeća kako bi njih trojica vrijeme provodili u Luci, snimajući, stvarajući.

- Jednog se ranog jutra iskrao iz kuće, nitko od nas nije znao kud ga je put odveo pa nam je tek navečer kazao kako je otišao na Sljeme, pjevao na Snježnoj kraljici i potom se vratio na Korčulu u onoj istoj jakni s ruksakom na leđima. Taj karakter prepun muzikalnosti i duha je, uvjeren sam, neponovljiv.

O Oliverovoj duhovitosti kaže:

- Njegovi vicevi, imitiranje drugih se ne mogu prepričati. Znali bismo se smijati od jutra do mraka. Ta totalna iskrenost u izvedbi nije zahtijevala da ga mi glazbenici pitamo kako, nego smo bez puno riječi davali svoj maksimum, svaki put drugačije i dobivali smo homogenost na bini.

Prvi susret obojica pamte. Alan je bio na turneji s Radojkom Šverko pjevajući po istarskim crkvama kad ga je Oliver čuo na probi u foajeu hotela kako vježba s gudačima i rekao mu: “I ja bi’ to”, gotovo prije 30 godina. A Ante se s njim susreo 1997. na koncertu u Križankama.

- Siguran sam da bi on bio zadovoljan što smo ušli u njegovo gnijezdo, brčkajući se u glazbi, i da radimo nešto lijepo - zaključio je Bjelinski.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 09:15