I samom mu je gotovo nevjerojatno da je prošlo trideset godina, tri desetljeća, otkako se predstavio široj javnosti i sa svojom pjesmom “Getanin” osvojio prvu nagradu struke na Melodijama hrvatskog Jadrana. Iako je karijera koja je uslijedila iznjedrila velike hitove, suradnju s ponajboljim hrvatskim glazbenicima, bezvremene hitove, rasprodane nastupe i brojne albume, on je i dalje isti kao prije. Samozatajan, skroman čovjek koji nam otvoreno kaže kako je, zapravo, iznenađen što se i nakon trideset godina netko zanima za njega.
To je, naravno, Hari Rončević koji će trideset godina svoje karijere uskoro obilježiti velikim koncertom 13. svibnja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. U njegovom organizacijskom timu predstavljaju taj koncert kao nastup u “zagrebačkom hramu glazbe”, no za Harija je to mnogo više, jer u Lisinskom je nastupao već tri puta. Kada je posljednji put napunio dvoranu, bilo je to “Treći put”.
- Pomalo politički, baš je bilo predizborno vrijeme pa je ispalo simpatično. No, čini mi se malo neozbiljno koncert sada nazvati “Četvrti put”. Zove se “Još ovaj put”, po singlu koji sam napisao. Mnogi su se malo zabrinuli kada sam ga tako nazvao, da mi možda nije dosta nastupanja ili još gore... Ma ne, to je samo naslov, a vidjet ćemo koliko ću još obljetnica proslaviti, ali ne vjerujem da ću sa 70 godina života i 40 godina karijere opet nastupati u Lisinskom. Ali, ako to dogodi, bit će super! - kaže.
Lisinski mu je, veli, prirodan ambijent.
Ljubav za publiku
- Lisinski je idealan, radio sam i koncerte u klubovima, nekoliko tisuća ljudi moja je publika. Želim da ljudi uživaju u glazbi, baš onako kako i ja uživam dok je stvaram. Svjestan sam da nemam veliku publiku, ali zbog toga nisam ni najmanje nezadovoljan. Štoviše! Uživam kada se okupimo, kada pjevaju moje pjesme, tu intimnu atmosferu, a u Lisinskom s kapacitetom od 2000 ljudi volim tu prijateljsku atmosferu na svojim koncertima - kaže nam iskusni kantautor.
Iza njega, u prepoznatljivom autorskom radu i raspoloženju, nastali su brojni albumi koji su danas kultni među obožavateljima. Tu su prvi album “Buntovnik s razlogom”, a zatim i “Žigolo” te “Mulac” da bi album “Još tvog je poljupca” obilježio svojevrsni preokret u Harijevom glazbenom stvaralaštvu. Naslovljen po nagrađenoj skladbi sa Zadarfesta, ovaj album donosi smirenije glazbene linije. Nakon kompilacije “Harijevih 16”, koja je obuhvatila najbolja dotadašnja ostvarenja, slijede albumi “Dok si uz mene”, koncertni album “Hari u HNK”, “Jučer, danas...?”, kompilacija “Balade - the best of” i “More sudbine”.
Na tim albumima nalazi se i niz nagrađivanih pjesama s različitih festivala na kojima je Hari tijekom posljednjih godina nastupao (“MHJ”, “Splitski festival”, “Zadarfest” i dr.). Tijekom cjelokupne glazbene karijere često surađivao i s ostalim hrvatskim pjevačima, pa su se tako s njegovim skladbama publici predstavili Vesna Ivić, Saša Jakelić, Trio gušt, Oliver Dragojević, Doris Dragović i mnogi drugi.
Neće slavu
Bi li želio biti slavan poput Olivera ili nekog stranog pjevača koji zarađuje milijune eura mjesečno?
- Oliver? Oliver je najveći i nitko ga nikad neće moći nadmašiti, u to sam siguran. Ali, istovremeno treba shvatiti da bi Oliver teško uspio na svjetskoj glazbenoj sceni, baš kao i bilo koji drugi glazbenik s ovih prostora. Za sve je potrebna i ključna logistika koju razvijenije države imaju puno snažniju. Da, napunio je pariški Olympia Hall, ali tko je bila publika? Hrvati, dijaspora... Za naše se glazbenike slabo zna. Meni to ne smeta. Ponavljam, moj cilj je isključivo vrhunska glazba, raditi glazbu, stvarati, dijeliti je s publikom. Nisam željan slave, samo dobrih pjesama.
Jedna od njih je i “Još ovaj put”, koju će izvesti onako kako je i zamišljena.
- Došlo je nekako do koncerta u Lisinskom u povodu 30 godina moje karijere. To je bio i povod moje želje da prikažem ovu pismu kako sam je ja zamislio prije nego što sam je poklonio Oliveru - objasnio je Hari izlazak svog novog singla, odnosno pjesme koja je napravila puni krug natrag do njega.
- Čuva’ sam je za svoj album, ali kako smo se u Splitu često družili na nogometu, Oliver je mene napada, i napada, da čuje što ja to radim za svoj album. Kad je čuo pisme, “Zemlja i stina” i “Još ovaj put”, tražio je “Zemlja i stina”, ali sam mu reka’ da ja to čuvam za svoj album i da ne mogu. “A daj mi onda ovu”, reka’ je. Tako me nekako uspio nagovoriti. Evo, sad ja za ovih 30 godina nju želim uključiti u svoj koncert - prisjetio se. Kad je pisao tu pjesmu, Hari je imao ideju kako bi je prenio publici, što se donekle razlikuje od Oliverove verzije. Sada publika ima i to prilike čuti.
No, Doris Dragović bila je malo manje suptilna. Znala je da Hari ima sjajnu pjesmu “Zemlja i stina” i odlučila je da neće odustati sve dok je ne dobije. Došlo je do toga da je na kraju zakucala na Harijeva vrata, koja je otvorila supruga, te su njih dvije u ugodnom razgovoru uspjele “slomiti” Harija koji je rekao, eto, poklanjam ti pjesmu.
Teško joj je odoljeti
- Bilo joj je teško odoljeti, bila je lukava i suptilna, ali baš kao i Oliver, samo na drugačiji način. Oboje su veliki glazbenici i veliki ljudi - kaže Hari.
Opetovano ističe kako nikad nije težio zvijezdama.
- Mene uvijek i jedino zanima samo moja publika. Naravno da su financije bitne, bože dragi, nitko ne može bez novca. Ja sam po tom pitanju bio sretan jer je moja supruga primala plaću svakog prvog u mjesecu. A ja? Eh, nekada 15., nekada 20., uvijek nekada, ovisno što se radi. Nema u glazbi stabilnosti. Ali nisam nezadovoljan, mislim da sam dosta toga dobrog napravio i da mogu i dalje - kaže 60-godišnji Rončević koji je sve do svoje tridesete radio u uredu, kao geodet, i bio nesretan jer je znao da život s radnim vremenom od osam do četiri nije za njega.
- Drukčije je, mora biti drukčije, na moj način, uz pomoć mog benda, koji je to sve odsvirao - zaključio je Hari.
Zagrebačkom koncertu veoma se raduje jer mu je najveća nagrada kada publika s njim zapjeva njegove stihove te se nada da će i njegova verzija pjesme “Još ovaj put” naći put do njezina srca, baš kao i “Getanin”, “Još ne znam kud s tobom”, “Kada jednom ovom zafalim se tilu”, “Kad bi se moga rodit” te brojni drugi hitovi.
Opetovano ističe kako se na prvome mjestu mora naći glazba.
- To je jedino što me zanima, što me pokreće. Iza današnje moderne glazbe stoji nevjerojatna logistika, pjesma koja je “ni iz čega” postaje hit samo zato što iza nje stoji golema mašinerija. To nije put koji sam odabrao. Radim jer to želim i volim. Svejedno mi je hoće li na mom koncertu biti 150 ili 15.000 ljudi. Važno mi je da su to ljudi koji vole ono što radim - ističe.
Najvažniji savjet koji sam dobio glasio je: ‘Kada ti nitko ne da nogu u guzicu, daj je samom sebi’. To sam napravio i tada mi je karijera krenula nabolje. Radio sam po svom i pokazalo se ispravnom odlukom’, rekao je o najvažnijem savjetu koji je dobio. U svim usponima i padovima uz njega je uvijek supruga Nelsi koju je upoznao kada je imao samo 17, a ona 15 godina. Baš ona ga je i “dovukla” u Zagreb.
Običan čovjek
Krećemo s melankolijom albuma i singla “Idem jugu svom’”, znači li to da se nakon 14 godina Zagreba konačno vraća svom Splitu?
- Ma ja sam zalutao u cijelu priču i album je nazvan tako jer je jug definitivno moj. Volim Dalmaciju, volim taj ambijent, mentalitet. Volim to i što me tamo nitko ne doživljava kao zvijezdu, što sam običan čovjek koji odlazi u banku, poštu, trgovinu... Vole me i na sjeveru, ali ne mogu reći da je sjever moj kad nije. O tome pjevam i u Getaninu koji je “prost”. Nije on prost, kao nekulturan ili nepristojan, nego prost kao jednostavan čovjek. A to sam i ja. Kad imam vremena, izlazim u kafiće, družim se s prijateljima, želim živjeti jednostavnim životom - objašnjava.