Sin bivšeg ministra mami uzdahe žena gdje god da se pojavi: ‘Dok jurim plivačke trofeje, dobivam ponude da postanem maneken‘

Nikola Miljenić je momak posvećen treninzima. Trenutačno naš najbolji plivač sin je bivšeg ministra, a danas predstojnika Ureda predsjednika Orsata Miljenića. Rođeni Zagrepčanin trenutačno brani boje svoje zemlje na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti, a zbog dobrog izgleda veoma je tražen i za ulogu modela. O svojim ambicijama, sportskoj disciplini i velikoj podršci koju dobiva od obitelji govori u svojoj priči.

Nametnuli ste se u bazenu i rezultati se vide. Uz redovne treninge, kakav ste stil življenja uveli da uđete u plivačku elitu?

- Rekao bih da su redovni treninzi nužni. Treniram od djetinjstva i to je sad postala rutina. Svakako da bez toga nema, niti bi bilo rezultata koje sam postigao u sportskoj karijeri. Volja, upornost i ljubav prema tome što radim su iznad svega. Upravo sam se vratio iz Australije gdje sam bio u kampu puna dva mjeseca, i to samoinicijativno da bih se još više usavršio, naučio i napredovao. Odlazak iz Sydneyja u Singapur na prvenstvo Svjetskog kupa nagrada mi je za trud i osvojeno četvrto mjesto. A trener mi je bio jedan od priznatijih u svijetu. To je velik plasman i za mene osobno i za Hrvatsku. Sretan sam što sam prošao to iskustvo. Takve stvari me ispunjavaju, motiviraju za dalje i daju dodatno samopouzdanje.

Ima i laskavu titulu najzgodnijeg sportaša

U Budimpešti se održava SP u plivanju u malim bazenima. Kakva su očekivanja? Jeste li zadovoljni sobom i vlastitom formom?

- Svjetsko prvenstvo je još jedan izazov za koji sam spreman. Upravo sam doputovao u Budimpeštu nakon što sam proveo u Zagrebu tjedan dana nakon povratka iz Australije i upao u adventski doživljaj. Došao sam na prvi dan otvorenja, slučajno se posložilo. Šalim se, naravno da sam se zaželio i obitelji i prijatelja jer sam stalno na natjecanjima, putovanjima, i da bih ostao u dobroj kondiciji nije bilo opuštanja. I u Zagrebu sam svakodnevno trenirao. A očekivanja od Budimpešte? U odličnoj sam formi, nikad se ne opterećujem i ne radim si bilo kakav pritisak. Naravno da sam borben i ciljevi su mi uvijek isti kao i na svakom natjecanju, ali na kraju odlučuje štoperica. Ja uvijek dajem svoj maksimum.

Kakav ste tip osobe? Morate li sami sebe tjerati na odricanje ili vam je to u krvi?

- Discipliniran sam i odgovoran. Odan sam svemu što volim i poštujem sve. Je li u krvi? Pa, i je. Moji su roditelji djeca s mora, u obitelji je bilo i plivača. Ali, to su samo predispozicije, sve drugo je na meni, jako puno odricanja i rada na sebi u tako malo godina. Živio sam i školovao se u Americi, posvetio sam pola života profesionalnom plivanju. Naravno da se znam opustiti u krugu svojih prijatelja kad god mogu, ali sve je podređeno mojim obvezama i kalendaru koji mi diktira što i kad mogu. Možda mi je žao što plivanje nije kod nas toliko popularno, nije toliko ni praćeno, ali želim privući pozornost i svojim primjerom potaknuti mlade.

Kako provodite dane kad niste na treninzima ili natjecanjima?

- Kao što sam već spomenuo, volim svoju obitelj i prijatelje. Okružen sam ljudima koje dugo poznajem. Volim pročitati dobru knjigu kad sam na putovanjima, volim ja i izlaske i provode kad mogu, ali želje mi uvijek ‘pokvari‘ taj moj kalendar obaveza, no navikao sam na taj ritam. Ljeti imam manje obaveza, pa sam tada slobodniji i bez budilice iznad glave.

Postoji li neki razlog zbog kojega biste propustili trening?

- Ne postoji. Naravno, dogodilo se da sam imao operativni zahvat slijepog crijeva, ozljeda, prehlada, ali to je nešto na što ne mogu utjecati.

Nikola je bio na pripremama u Australiji

Nedavno ste se vratili iz Australije. Kako ste provodili dane?

- Prvenstveno na treninzima jer sam zato i došao. Upoznao sam puno predivnih ljudi koji su me držali kao kap vode na dlanu. Jako sam zahvalan hrvatskoj dijaspori jer sam se ta dva mjeseca osjećao predivno. Ostat ću im vječno zahvalan. Svi su se trudili da se osjećam kao u svojoj zemlji.

Cijela je jedna generacija mladih plivača i plivačica. Jeste li dobra klapa ili je više svatko individualac za sebe?

- U reprezentaciji smo svi jedna odlična ekipa. Navijamo jedan za drugog, čekamo utrke, štafete su nam super. Kao najstariji, trudim se olakšati svima, pomoći savjetima i mislim da nam to dobro ide, jedna super nova generacija za hrvatsko plivanje.

Najavili ste i otvaranje sportske akademije. Što želite njom postići?

- Imam puno zamisli i želio bih ostaviti nešto iza sebe. No, prerano je sada govoriti o budućim željama. Sve u svoje vrijeme.

Putujete svijetom. Kakva iskustva otamo nosite?

- Putovao sam dosta, ali nisam baš upoznao sve što želim. Sve je podređeno natjecanju i ja sam u tzv. karanteni u kampu. Ima i iznimki poput Olimpijskih igara u Tokiju ili ove godine u Parizu. Tamo sam našao malo vremena za ručak s obitelji koja me prati kad god je to moguće. Kad prolistam gdje sam sve bio, ja jesam svjetski putnik, ali nisam u svim tim destinacijama bio turistički.

Kako roditelji gledaju na vaše putešestvije? Tko je doma veći kritičar?

- Djed! On sve prati i ništa ne propušta. Najodaniji je i najiskreniji kritičar. Naravno, i roditelji, brat i sestra. Svi oni su mi apsolutna podrška. To je kod nas u obitelji prirodno i normalno.

Nikola Miljenić

Što nikad ne radite zbog sportske karijere?

- Smijem ja puno toga, nemam nikakvo ograničenje, osim u svojoj glavi. Znam što mogu, a što ne. Recimo, volio bih skijati, ne znam kad sam posljednji put stao na skije. Ali, sve što mi je rizično radi ozljeda i sve što bi dovelo u pitanje moj profesionalni posao izbjegavam i o tome ni ne razmišljam. Rekao sam da sam discipliniran, ali to sport učini od čovjeka. Red, rad, disciplina, u protivnom se nemoj baviti time.

Svi svjetski velikani, bilo da je riječ o sportu, glazbi ili nečemu trećem, spominju poniznost kao najvažniji faktor jedne velike karijere. Vodite li se i vi tom mišlju?

- Pa, sve što sam prije rekao na određeni je način poniznost. Vjera, volja, ljubav. Poniznost je neizbježna u svakom segmentu života. Naravno da neću biti ponizan u nečemu što znam da nije dobro za mene i moje uvjerenje.

Budući da vas mediji svrstavaju na top-listu zgodnih sportaša, biste li zakoračili u svijet modelinga?

- Izgled mi je doista sporedan u životu. Znam da je teško povjerovati u ovo što govorim i lagao bih da mi ne laska sve to što pročitam, ali doista ne živim s tim na način na koji me drugi fizički vide. Osobno na to gledam drugačije, važne su mi ljudske vrijednosti i znam da postoje oni kojima izgled puno znači ili im je najbitniji. No, znamo da to nije nikakvo pravilo. Modeling? Pa, nisam nikad o tome razmišljao, ali kako sad imam menadžera i tim ljudi koji se bave poslovima za koje niti imam vremena niti to mogu, obaviješten sam da imam i puno takvih ponuda. U igri su čak i ozbiljnije tvrtke i brendovi. Nakon Svjetskog prvenstva sjest ću s menadžerom i vidjeti svoje daljnje prioritete.