SKRIVENI ARSEN Posebne pjesme iz drugoga plana

Uoči četvrte godišnjice smrti velikog umjetnika Arsena Dedića pitali smo njegove prijatelje i suradnike da nam izdvoje tri, uvjetno rečeno, manje poznate Arsenove pjesme koje su za njih bile i ostale posebne.

Zanat i život

Baš svi su rekli da je takav izbor težak i nezahvalan, baš svima je trebalo nekoliko dana da razmisle i prisjete se svega iz golemog opusa jedinstvenog pjesnika...

- Chansonfest, koji smo pokrenuli još tamo 1998., bio je jedan od rijetkih festivala na kojem je Arsen svih tih godina redovito sudjelovao, bilo samo kao autor ili češće i kao umjetnik izvođač. Naš privilegij bio je da je Arsen snažno podržavao Chansonfest, pa sam iz njegova golemog opusa i naše uredničke suradnje izabrao skladbe sa Chansonfesta koje su nepravedno manje poznate široj publici. Na četrnaestom Chansonfestu, 2011. godine, sudjelovao je sa skladbama ‘Zagreb mi daje’ koju je pjevala Gabi, dok je on interpretirao skladbu ‘Kuća pored rijeke’. Sljedeće, 2012. godine izveo je pjesmu ‘Jednostavno više nisam mlad’, a 2013. napisao je za Janu Fabijanić ‘Ali noću’. Posljednji put nastupio je 2014., kada je s ‘Moderato cantabile’ otvorio Chansonfest posvećen pedesetoj obljetnici kultnog koncerta iz Gavelle 1964. kojom je ‘počela’ Zagrebačka škola šansone.

Chansonfest 2015. počeo je, nažalost, samo Arsenovom snimkom iz prethodne godine. Sa ‘Zagreb mi daje’, napisanu za Gabi, Arsen je otvorio proces rezimiranja i oproštaja, pomirenja sa samim sobom i svojima. Na ‘Kuću pored mora’ iz 1969. izravno asocira ‘Kuća pored rijeke’ ne samo naslovom nego i gotovo identičnim violinskim uvodom, no sadržajno su na neki način i suprotstavljene. Kod prve dominira metaforička slika snage mora, svojevrsni stihovi pobune ‘a još sam uvijek ovdje...’ i bude u toj kući još drugih ljubavnika, ako već ne mi..., dok u zagrebačkoj, ‘Kući pored rijeke’, a svaka rijeka ima početak i kraj, uz zahvalu svojoj životnoj suputnici, nastupa rezignacija, ‘... sunce je u sobi gdje rublje se suši...’.

Bunt, želja da se otme sudbini pojavljuje se još samo kao naznaka u ‘Jednostavno više nisam mlad’ stihovima ‘... al’ ja ipak hoću, neveri usprkos...’, no ubrzo i sam u nastavku priznaje, oproštajno, ‘... vrijeme bježi, listopad... tijesno je u duši...’. Preostaje samo, potencirano tamnim, dubokim tonovima, gotovo kao epitaf, zaključno ‘... jednostavno više nisam mlad...’ - kaže Hrvoje Markulj, urednik Arsenova albuma “Tihi obrt” iz 1993. godine.

Branku Bubici iz klape Maslina, Arsenove omiljene klape za koju je napisao mnoge pjesme, odabrao je “Kad se odmota stara tunja”, “Ko će naše smokve brati” i “Da mi nije moje dice”.

- O Arsenu se gotovo uvijek govori kao o ‘šansonijeru’, a o njegovim pjesmama kao o šansonama. Htio bih, međutim, istaknuti i to da je Arsen Dedić ustvari pjesnik kojemu pripada mjesto među najvećim hrvatskim antologijskim pjesnicima - ističe Vjeran Zuppa i nastavlja:

- Ako moram odabrati tri meni posebne Arsenove pjesme, onda su to ‘Moj zanat’ jer je Arsen u njoj ne samo zaokružio svoju poetičku retrospektivu nego je njome otvorio svu svoju egzistencijalnu perspektivu. Pjesmu ‘Čistim svoj život’ izabrao sam jer je to pjesma jednog epohalnog trenutka, odnosno vremena u kojem je Arsen imao potrebu životno se odrediti prema problemima koje je ono u sebi nosilo, a pritom odnosilo i prijatelje i ljubavi, pa i političke naplavine. A pjesmu ‘Ratni profiteri’ izabrao sam jer je u njoj Arsen svojom poetskom vidovitošću do kraja predvidio glib profiterstva u kojemu i dalje tonemo - napominje Zuppa.

‘Homo Volans’

- Pjesmom ‘Vraćam se’, izvedenom 1969. na Splitskom festivalu, mladi Arsen otvorio je put ka velikoj i uspješnoj karijeri. Pjesmu ‘Ti se smiješ’ iz 1974. s albuma ‘Homo Volans’, na tekst Željka Sabola, glazbu Arsena Dedića i u aranžmanu Miljenka Prohaske, prvo smo snimili u Vinkovcima ja i moja grupa Milka Way, godinu dana ranije u produkciji Drage Mlinarca. Nosili smo je u Jugoton Peri Gotovcu i nismo dobili diskografski ugovor. Na kraju, pjesmu ‘Petra’ iz 2008. snimili smo kod mene u Rockoko studiju u Zagrebu.

Bila je odlična atmosfera, svaki dan neka nova situacija i neponovljivi Arsen, jedan dan dolazi kao da mu je 17 godina, veseo, nasmijan i kao ponovo zaljubljen, priča nam da ima odličnu pjesmu, čita nam tekst i ulazi u studio, snima iz prve, ostalo je povijest... - prisjeća se šef Croatia Recordsa Želimir Babogredac.

Zrinko Tutić, Arsenov prijatelj i suradnik, odabrao je melodiju koja se mogla čuti u seriji “U registraturi” te pjesme “Ministarstvo straha” i “Krvava opera” iz Arsenove zbirke “Brod u boci”, kako bi podcrtao da je Arsen bio i jedinstveni pjesnik.

- ‘Moderato cantabile’ prva je pjesma koja je u nas nastala na zasadama moderne talijanske kancone (Umberto Bindi, Fabrizio de Andre). Ta me pjesma potaknula da se okrenem pisanju šansona na podlozi literarnih tekstova i poezije. ‘Pusti me da spavam’ nastala je u ranim 70-ima, kada smo Arsen i ja intenzivno surađivali s pjesnikom Željkom Sabolom. Tekst pjesme ‘Pusti me da spavam’ tako se našao i na mom stolu među ostalim Sabolovim pjesmama.

Bio je to početak moje suradnje sa Ksenijom Erker i tražio sam nešto za nju. Desilo se da je Arsen prvi uglazbio za Gabi ‘Pusti me da spavam’, a ja sam se odlučio za drugi Sabolov tekst ‘Povedi me večeras’. Bio sam ljubomoran na Arsena, no Ksenija je požnjela uspjeh i sa ovom drugom pjesmom. Na kraju moram spomenuti njegovu maestralnu glazbu za ‘Glembajeve’ koju smatram našom najboljom filmskom glazbom svih vremena - kaže Hrvoje Hegedušić.

S vokalistima

Siniša Škarica, urednik CD-a “Rane godine” što će ovih dana izaći iz Croatia Recordsa, odabrao je “Moja je draga iza modrih brda”, “Negdje” i “Moje ruke”.

- Pjesmu ‘Moja je draga iza modrih brda’ snimio je s legendarnim vokalistima, s Ansamblom Dalmacija, pod pseudonimom Igor Krimov, a skladba zvuči kao da je iskočila iz nekog klasika Johna Forda. Što se pjesme ‘Negdje’ tiče podsjetit ću na noticu objavljenu u Vjesniku 1962. godine gdje piše: ‘Vokalni kvartet Melos djeluje već nekoliko godina, ali je početak njegovih stvarnih uspjeha nastupio dolaskom u ansambl Arsena Dedića, mladog talentiranog muzičara, aranžera i pjevača.

Pod njegovim umjetničkim vodstvom Melosi sve češće i uspješnije nastupaju da bi punu afirmaciju doživjeli na festivalu Zagreb 62 s majstorskom interpretacijom kompozicije ‘Negdje’ Nikice Kalogjere... ‘Moje ruke’, isposnički šansonijerski Becaudov izvornik (u originalu praktički samo s klavirskom pratnjom), Arsen sa starijim Kalogjerom već od uvodnog rezajućeg saksofonskog motiva prilagođava svom tada tipično naglašenom emotivnom stilu - postat će zapravo njegov oproštaj s vremenom u kojem je pokušavao držati korak s prvacima talijanske pop-scene. Premda će, recimo, izvedba Becaudeove ‘Mes mains’ biti jedna od najupečatljivijih Arsenovih, kad je riječ o preuzimanju pjesama iz repertoara drugih, ovaj premijerni solistički singl ostat će zaboravljen na marginama njegove razvučene diskoteke - kaže Siniša Škarica.