Prošla su više od tri desetljeća otkako je Tatjana Tajči Cameron održala svoj posljednji solo koncert u Zagrebu. Otišla je na vrhuncu slave, kao tada najveća tinejdžerska zvijezda, i život ispod reflektora u Hrvatskoj, iako je ostala u glazbi, zamijenila daleko mirnijim američkim životom. Ipak, posljednjih godinu dana Tajči sve češće imamo prilike vidjeti u njezinoj domovini.
Publici se u novom izdanju predstavila kroz nastupe sa Simfonijskim orkestrom, a tu je i senzacionalni show program na posljednjoj dodjeli nagrade Zlatni Studio o kojem se mjesecima pričalo, ali i gostovanja s orkestrom Ante Gele. Publika ju je svugdje, čak je malo reći, dočekala s oduševljenjem, pa ne čudi što je za 22. prosinca najavila svoj solistički koncert "Božićna čarolija s Tajči", i to u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, koja je za nju vrlo posebno mjesto.
- Lisinski je pozornica na kojoj sam počela pjevati i on mi je kao dom. S četiri godine mama me odvela na koncert za tadašnji Dan dječje radosti i toliko sam bila uzbuđena kad je pokojni Arsen Dedić pitao zna li koje dijete u publici pjesmu "Kad se male ruke slože" iz filma "Vlak u snijegu". Ja sam skočila sa stolice, prva dotrčala do mikrofona i otpjevala cijelu pjesmu sama (smijeh). Osim tog nastupa kad sam bila jako mala, pa kroz nastupe sa Zvjezdicama i na festivalima, ja sam živjela na koncertima klasične glazbe. Naravno, tu je i Eurovizija, makar je tada pozornica Lisinskog bila potpuno promijenjena.
Što publika sada može očekivati od vas?
- Ante Gelo, njegov orkestar i ja želimo stvoriti božićnu čaroliju. Jedan ugođaj koji će nas razveseliti i podsjetiti na ono što je najvažnije u životu; obitelj, ljubav, zajednica, nada i mir. U tu temu će se uklopiti i moji hitovi iz devedesetih, božićne tradicionalne pjesme i američki klasici koje sam zavoljela kroz trideset godina božićnih nastupa i koncerata u Americi. Bit će to jedna večer koju si priuštite da se odmorite od obaveza i žurbe završavajući sve poslove. Prilika da napunimo srca i dušu, da se smijemo, a možda i da otpustimo neku tugu koja nas muči... U svakom slučaju, bit će veselo i inspirirajuće.
Po kojem ključu ste slagali repertoar?
- Najvažnije nam je da pjesme imaju dobru pozitivnu energiju. Inače slažem repertoar po priči koju želim prenijeti i iskustvu koje želim da publika doživi. A Gelo je majstor slaganja repertoara; uvijek ima originalne ideje i nekoliko iznenađenja.
A kako ste se odlučili na taj potez? Je li vas netko nagovarao? Jer kao da ste se do sada nekako opirali projektima ove vrste u Hrvatskoj...
- Nisam se opirala, nego su moji sinovi bili mali. Imali su uvijek školske obaveze i trebali su me, pa nisam mogla dulje biti u Hrvatskoj. Kada sam rodila prvog sina, odlučila sam da su mi djeca prioritet. Imala sam sreću da sam mogla svoj rad i karijeru uskladiti s njihovim potrebama. Oni su imali dobro, mirno i stabilno djetinjstvo unatoč turnejama, a ja sam i dalje radila ono što volim. Petnaest godina smo zajedno išli na turneje i bilo nam je odlično. A za ovakav koncert treba puno vremena i moje prisutnosti doma, a što je još važnije - i dobra ekipa. Prošle godine sam počela surađivati s Antom i jako mi se sviđa što on donosi na scenu, sviđaju mi se njegovi aranžmani i osjećaj za glazbeni događaj. Izvrstan je glazbenik i ima divnu pozitivnu energiju. Mogu reći da mi je Antina vizija show programa za Zlatni Studio bila svojevrsna prekretnica. Jednostavno razumije ono što meni odgovara i ono što ja želim. Bio mi je velika podrška da se odvažim na ovaj koncert, ali taj koncert se ne bi dogodio bez poziva Koncertne dvorane Lisinski da ga napravimo i Kristine Krajne koja mi je odmah na početku rekla da vjeruje sto posto u taj projekt. Naravno, tu je i mojih nekoliko prijatelja, prijateljica i velik broj divnih fanova koji su me podržali u odluci.
Je li jedan od presudnih momenata za takvu odluku bio i taj što nakon svih ovih godina publika tako divno reagira na vas? Dakle bez obzira na to što vas je u Hrvatskoj (osim posljednjih godina) bilo uglavnom malo, bez ikakve ili uz tek minimalne promocije izazivate pravo oduševljenje gdjegod se pojavite. I to, što je zanimljivo, ne samo među roditeljima koji su odrasli uz vaše pjesme nego i među današnjim klincima...
- Naravno da jest! Divno je da možemo stvoriti jedan glazbeni događaj za sve one koji su rasli s Tajčinim pjesmama, kojima su te pjesme obilježile djetinjstvo i mladost. Svaki put kad se sretnemo i čujem njihove priče, obećam im da ćemo opet pjevati zajedno. To mi je velika motivacija. Divno je to što i današnja djeca i mladi znaju te pjesme iz devedesetih, ali nije iznenađujuće jer su lijepe i bezvremenske. Autori su ih izvrsno napisali, aranžmani Nikše Bratoša ne stare, a zahvaljujući YouTubeu i nove generacije mogu doživjeti moju energiju i ljubav s kojom sam snimila te pjesme. Dogodila se jedna lijepa povezanost, koja se održava i kroz generacije i kroz godine i bez obzira na udaljenost. Roditelji te djece mi kažu da ih naši susreti i nastupi vrate u mladost, a svatko od nas se dobro osjeća kada se podsjeti na neke lijepe trenutke iz mladosti. Vrate nam se energija, snovi koje smo tada sanjali, ljubav u koju smo vjerovali i nekako nam je lakše otpustiti razočaranja i probleme koje kroz godine vučemo.
Kako se osjećate zbog toga? Jer nije da se sada upregnula cijela mašinerija showbusinessa, napumpala atmosferu, da iskačete iz paštete na svakom koraku. Ljudi vas jednostavno vole, nevažno bio to njihov glazbeni ukus ili ne.
- Moj cilj, moj razlog iz kojeg sam pjevala, uvijek je bio radost. Gledam Gelu kad nastupa i svaki dio njega postaje ponovo dječarac koji kao da prvi put svira i uživa u čaroliji koju glazba stvara. Takav je bio i moj otac. Takva je i moja majka. S tim sam odrasla i s tim sam uvijek stala na binu. Jednostavno mi je prioritet prenijeti neku lijepu emociju. Emocija je energija koju onda publika primi, osjeti i vrati je glazbeniku. Na jednom koncertu u Americi prišao mi je jedan mladić. Rekao je potpuno u čudu da je došao iz pristojnosti prema roditeljima, jer inače ne sluša pop glazbu koju sam ja izvodila; američku i moju autorsku. Nije bio iz naše regije i nije imao nikakvu poveznicu sa mnom. Potpuno se uživio i nepomično sjedio dva sata i na kraju mi rekao: "Vaša glazba je išla kroz moje uši ravno u srce." Mislim da se svi mi, kada otpustimo svoje blokade i predamo se toj divnoj energiji koja nas spaja, u kojoj vidimo jedan drugog, nađemo u stihovima, iskreno i bez prenemaganja, bez ega koji nam ponekad zna biti prepreka, i događaju se lijepe stvari.
Poznato je da ste veliki profesionalac, uostalom od četvrte godine ste u glazbi, za Zlatni Studio ste primjerice na probama peglali svoj nastup do najsitnijeg detalja. Kako izgledaju pripreme za "Božićnu čaroliju s Tajči", posebno jer ste vi sada i dalje u Americi, a ekipa s kojom ćete biti na sceni u Hrvatskoj? Kako to funkcionira?
- Trenutačno svatko od nas radi na svom dijelu. Moj zadatak je da spremim pjesme i naučim koreografije, pa ćemo kada dođem u Hrvatsku početkom prosinca sve to povezati. Kada se bavite jednim poslom trideset godina, onda to nije tako teško. Da radimo tehnički zahtjevniji show, s puno pirotehnike i scenskih rekvizita, onda bi bilo drugačije. Volim vježbati i raditi, biti dobro pripremljena za svaki nastup, onda se mogu opustiti i improvizirati te ostaviti puno prostora za čaroliju koju se ne može planirati ili istesati...
Hoćete li imati goste na koncertu? Koliko čujem, nagovarate svoje sinove da vam se pridruže na nastupu. Kako tu stvari stoje?
- (Smijeh) Vidjet ćemo. Najstariji Dante i Amadeus su zaposleni u firmama, pa moram poštovati i njihove rasporede, ali nadam se da će me barem jedan od njih razveseliti nastupom. Imamo u planu goste jer jako volim surađivati s kolegama i veselim se svakoj mogućnosti da zajedno sviramo i pjevamo.
Kako vodite računa o svemu, važno vam je i u kakvom izdanju ćete se pojaviti na sceni. Tko će se pobrinuti za vaš outfit na koncertu i što u tom dijelu možemo očekivati?
- Ivan Friščić je moj dizajner i stilist. On radi na kostimima za koje smo se načelno dogovorili prilikom mog posljednjeg boravka u Zagrebu. U svakom slučaju, Ivan uvijek napravi kostime koji su elegantni, prikladni mojoj energiji, a i čarobni. Zna da volim plesati, ali i da imam malo sindrom Disneyjevih princeza, pa me drži u balansu da se ne pojavim u kostimu Else iz filma "Frozen" (smijeh).
Ne znam možete li se prisjetiti svog prvog nastupa jer ipak su vam bile četiri godine, no svog posljednjeg solo nastupa, ako se ne varam održanog za promociju albuma "Bube u glavi", vjerujem da se dobro sjećate. Kako je to tada izgledalo, što vam se onako baš urezalo u pamćenje?
- Koncert "Bube u glavi" bio je u Domu sportova, a zadnji nastup u Lisinskom prije 32 godine bila mi je Eurovizija. Svaki koncert mi je jednako važan i uvijek se dogodi lijepa energija s publikom. Ono što mi je posebno ostalo u sjećanju su djeca koja su pjevala sa mnom, nosila mi cvijeće na pozornicu i onda bi me zagrlila tako jako kao da sam netko koga oni dugo poznaju, ili kao recimo Snjeguljicu ili medvjedića Pooha. Valjda su osjetili moju iskrenu ljubav i radost s kojom sam ja pjevala, pa se stvorilo to neko dublje povjerenje. Sjećam se i hrpe pisama obožavatelja na koja sam odgovarala po cijele noći. Sjećam se i Božića u Zagrebu, kad sam s prijateljicom išla na polnoćku u crkvu svetog Marka. Sve je bilo čarobno i nestvarno, kontrast moje slave i ostvarenja mojih snova i želje da u isto vrijeme imam običan život 20- godišnjakinje. Mir i prostor da se upoznam, stvorim sigurnost u sebe, rastem kao osoba u duhovnom i emotivnom smislu. Lijepo je iz ove perspektive vidjeti sve to i znati da smo toliko toga prošli, a nismo izgubili dušu, nadu i radost.
Jeste li već tada znali da će vam to biti posljednji nastup prije odlaska u Ameriku?
- Posljednji nastupi su zapravo bili dobrotvorni koncerti krajem 1991. Nisam uopće mislila hoće li neki nastup biti posljednji jer glazbu i moj glas mi nitko nije mogao uzeti, uvijek sam znala da će biti nekih novih koncerata. Nisam patila na to da moram nastupati u Lisinskom ili u nekoj Areni. I danas sam jednako sretna i ispunjena u manjim prostorima i na velikim pozornicama, uz jedan instrument ili pratnju cijelog simfonijskog orkestra. Naravno da mi je divno surađivati s velikim orkestrima u programima koji su dobro isproducirani, tada i publika dobije još neke dimenzije cijelog događaja.
Čini mi se da ste sve više u Hrvatskoj. Kako to? Pretpostavljam da je više razloga u pitanju.
- Kada je moj najmlađi sin Blais postao punoljetan, postalo mi je lakše putovati preko oceana. Prije toga, kako sam ostala jedini roditelj, ako bi mu se nešto dogodilo gdje je samo roditelj mogao odgovarati za njega, nisam se jednostavno usudila. To je bio najveći razlog. Nakon toga, razlog je moja majka, pa onda moja šira obitelj s kojom želim provesti više vremena sada kada me sinovi ne trebaju stalno. Volim Zagreb, prijatelje, i to je isto razlog zbog čega volim više boraviti doma.
Kako na sve ovo reagira vaša majka Štefica, a kako vaši sinovi za koje ste mi svojedobno rekli da uopće nisu mogli pojmiti razmjere popularnosti koje ste imali kao tinejdžerica u Hrvatskoj?
- Mama je oduševljena da sam više s njom. A moji sinovi su mi velika podrška, vesele se mojim nastupima i posjetima Hrvatskoj i misle da sam skroz kul mama jer ne sjedim doma i ne plačem jer je kuća prazna. Kažu mi da sam im inspiracija jer usprkos svemu što smo prošli još uvijek slijedim svoje snove i radim na sebi.
Za kraj, što novo možemo očekivati od vas? Kakvi su vam planovi?
- Prvo i najvažnije je "Božićna čarolija" u Lisinskom, očekujemo jedan lijepi događaj koji će nam napuniti baterije. Također, jedna od meni najdražih aplikacija Book & Zvook će objaviti audioverziju moje knjige "25 darova za Božić" koja se može kupiti u svim knjižarama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....