Tereza Kesovija na 86. rođendan završila u bolnici, saznali smo što se dogodilo: ‘Liječnike je brinula visoka temperatura...‘

Tereza Kesovija danas slavi svoj 86. rođendan. No, jednoj, jedinoj, neuništivoj Tere nije do slavlja jer se nalazi u bolnici.

- Ja sam u bolnici. Žao mi je, nisam u stanju objašnjavati što se dogodilo. Pala sam, jako sam se udarila - izmučenim glasom kazala je za Net.hr Tereza koja, međutim, kako doznajemo, nije hospitalizirana zbog samog pada.

- Tereza je već nekoliko dana imala povišenu temperaturu, koja ju je, kao i svakog od nas, oslabila. Zbog toga je neki dan, onako nesigurna na nogama, i pala i poprilično se natukla, no u bolnicu je nismo odvezli zbog pada nego zbog temperature koja se nikako nije spuštala. Nakon pretraga liječnici su ustanovili kako je temperatura nastala zbog jake upale, a ono što je sada najvažnije jest da je Tereza u najboljim mogućim rukama, da uzima antibiotike i ostale lijekove i da se svi nadamo da će uskoro biti bolje. Što se rođendana tiče, kad ozdravi i otpuste je iz bolnice, bit će vremena i za slavlje - kaže nam Terezina najbolja prijateljica, koja je sve vrijeme uz našu veliku glazbenu divu.

Vijest o tome da je Tereza u bolnici zabrinula je njezine mnogobrojne prijatelje koji su je danas zvali kako bi joj poželjeli sve najbolje.

- U brizi sam. Ne znam što joj se dogodilo, vrtim sve moguće telefone, ali nisam ništa doznala. Baš mi je krivo da nije dobro - kaže nam jedna naša poznata pjevačica, inače dobra Terezina prijateljica.

- Ne mogu vjerovati! Pa neki dan smo se čuli, bila je vesela i nasmijana i sad ovakva vijest - govori nam poznati glazbenik.

I doista, Tereza je još početkom ovog tjedna putem društvenih mreža uz fotografiju snimljenu u mladim danima poželjela sve najbolje svim Terezijama, Terezama i Tesama povodom njihovog imendana. Premda su godine prošle otkako je ta fotografija snimljena Tereza je na njoj gotovo ista kao i danas zahvaljujući svom čuvenom, zaraznom osmijehu i energijom kojom je oduvijek zračila.

Velika dama domaće ali i inozemne glazbene scene rođena je 3. listopada u Dubrovniku. Kako je jednom ispričala, svoje dječje rođendane ne pamti.

- Rođendani se u vrijeme kada sam ja bila djevojčica nisu uopće slavili. Umjesto toga, čestitali su se imendani. Moje slavlje, dakle, padalo je na 1. listopada, na Blagdan svete Tereze. U vrijeme mog djetinjstva nisu se radile nikakve posebne rođendanske fešte - kazala nam je jednom Tereza koja se glazbom profesionalno počela baviti 1958. godine, studirajući glazbu na Glazbenoj akademiji u Zagrebu...

- Ma, ja se glazbom zapravo bavim otkako znam za sebe. Prije Zagreba, ja sam u Dubrovniku završila srednju glazbenu školu, odsjek za flautu, a potom sam u Ljubljani osvojila Grand Prix na natjecanju mladih muzičara. Tek potom je došao Zagreb, u kojem sam se vremenom odvažila i zapjevati. Prvi javni pjevački nastup, pamtim, imala sam 1961. godine u zagrebačkom Varijeteu, a prvi inozemni godinu dana kasnije na festivalu ‘Pjesma za Europu‘ u Italiji - ispričala nam je Tereza koja je uz domaću ostvarila i zavidnu internacionalnu karijeru, pa je tijekom godina nastupala na festivalima u Bratislavi, Rio de Janeiru, Meksiku, Antaliji... No, najslavnije trenutke doživljava u Francuskoj.

Tereza Kesovija

Tonci Plazibat/Cropix

- Moja francuska karijera počela je 1965. godine kada sam otpjevala ‘Larinu pjesmu‘, odnosno ‘La Chanson de Lara‘ iz filma ‘Doktor Živago‘. Tijekom boravka u Francuskoj surađivala sam s Tinom Rossijem, Gilbertom Becaudom, Rittom Pavone... To doba pamtim i pamtit ću ga vječno, jer to je bilo divno razdoblje suradnje, poznanstava, prijateljevanja i druženja s vrhunskim umjetnicima toga vremena i na to vrijeme ja smijem biti ponosna. Nekih od tih velikana danas više nema, ali ostali su oni s kojima se još uvijek viđam i doživljavam ih poput istinskih dijamanata - ispričala je pjevačica koja je tijekom svoje karijere čak dva puta (1988. i 2007. godine), nastupala u prestižnoj pariškoj Olympiji.

Za svoj umjetnički rad Tereza je mnogostruko nagrađivana, kako u zemlji, tako i u inozemstvu, pa je tako 1999. godine u Francuskoj odlikovana i proglašena Vitezom visokog odličja za doprinose u kulturi, a primila je i Zlatnu povelju humanizma. Uz brojna priznanja osvojena na mnogobrojnim festivalima, Tereza ima i nagradu grada Dubrovnika za životno djelo, ‘Porin‘ za životno djelo, regionalnu nagradu ‘Indexi‘ za životno djelo... Tijekom svoje karijere snimila je više od trideset LP ploča, sedamdesetak singl-ploča, te desetak CD-ova, a svoje pjesme pjevala je na hrvatskom, slovenskom, francuskom, ruskom, engleskom, španjolskom i portugalskom jeziku.

- U mojoj karijeri bilo je stvarno mnogo toga, ali ja se ne predajem i uvijek idem dalje. U meni ima vatre koja ne jenjava. Dok sam na sceni ja gorim istinskim žarom - kazala je Tereza, koja je uvijek naglašavala da joj se nikad nije dogodilo da nakon nastupa sluša komentare poput ‘Večeras baš i nije bila neka‘.

- Uvijek su bili superlativi nakon mojih nastupa, ali ja se zbog toga nisam razmazila. Ja znam kako radim, kako reagiram. Na bini sam uvijek iskrena, zbog mojih emocija Francuzi su me svojedobno prozvali ‘životinjom scene‘. I imali su pravo. Jer moj stvarni život zbiva se upravo na sceni - kazala je Tereza priznajući da se mimo svjetla reflektora mora truditi da samu sebe umiri i utiša.

- Nema razlike između Tereze na sceni i one iza scene, ali onu iza scene ljudi drugačije gledaju. Scena mi pruža slobodu kakvu nemam u privatnom životu. U mom privatnom životu prati se također svaka moja gesta, svaki moj mig, ali to se čini na drugačiji način. Ako sam za volanom i doživjela sam lakšu prometnu nesreću, odmah sam ja kriva, bez obzira na činjenice koje govore suprotno. Ako sam previše radosna, misle da sam uzela neki stimulans, ako sam tužna pitaju se zašto glumatam... Na bini je drugačije. Ja tamo imam pravo biti sve što želim, a ljudi me pritom promatraju neopterećeni okolišem - ispričala nam je Tereza, koja tvrdi da se tijekom proteklih godina nije nimalo promijenila.

- U sebi ja sam još uvijek ona curica iz Dubrovnika. U sebi nosim sve moje tuge, brige i radosti. Razlika je samo u tome što danas više ne brinem za sebe. Moj je život bio takav kakav je bio. Ponekad tužan, ponekad sretan, protkan tragičnim nitima i velikim ljubavima. No, kad se osvrnem iza sebe, mogu kazati da sam bila sretna žena - istaknula je Tereza, kojoj želimo brz oporavak.