Tonči Huljić: ‘Puno vremena želim provoditi u kontemplaciji, imam potrebu otići u samostan’

U subotu se na splitskim Prokurativama održava 56. splitski festival na kojem će u debitantskoj ulozi pjevača nastupiti Tonči Huljić. Zadnji je put kao izvođač u natjecateljskom programu nastupio prije 30 godine, no nije pjevao nego skakao na taktove Magazinove pjesme ‘Ne mogu da ga ne volim’, piše Slobodna Dalmacija.

Na pozornici će u subotu nastupiti sa svojom Madre Badessom s pjesmom ‘Amico Mio Goodbye’.

Prokurative su savršeno mjesto za izvedbu te napolitanske pjesme s važnom životnom porukom – čovjek se rađa da bi živio život ovdje i sad, bez obzira na to što nas čeka isti kraj.

A do te je spoznaje, kaže Tonči, došao otkrivajući Boga u protekloj fazi života.

– Ljudi koju su pogledali spot i shvatili poruku pjesme uglavnom plaču. To i jest poanta cijele ove priče – svakoga tjedna s ovoga svijeta ode jedan moj prijatelj ili poznanik. Kad sam odlučio graditi solo karijeru, išao sam u nju radi ovakvih pjesama. Onda mi se sve to izvitoperilo jer su dvije-tri ključne pjesme – ‘Ja sam rojen da mi bude lipo’, ‘Ajvar’ i ‘Guštan’ – sve prebacile u nekakav ležerniji ton. Sve one nose vrlo duboke životne poruke, ali su me ljudi kroz njih počeli doživljavati malo ležernije nego što sam htio. I postojala je objektivna opasnost da mi se ona prva ideja o solo karijeri – fina art glazba s dubljim životnim porukama – izjalovi.

S druge strane je fantastično što su se ljudi uhvatili odmah za ono što je ljudska potreba, a to je ono ‘ajmo se zafrkavat’. No, kad je i bilo te zafrkancije, ona je imala dublju poruku.

‘Amico Mio Goodbye’ je dizanje kočnice i nema mi boljega načina od festivala za predstaviti takvu skladbu. Da se ovakav tip pjesme nađe na albumu, ne bi je nitko primijetio – priča Tonči o novom glazbenom uratku.

Kaže da ga hiperprodukcija više ne zanima - nekoć je godišnje pisao 120 pjesama, a danas ih sklada ‘samo’ 40.

- Sad sam u nekakvoj fazi introspekcije... Ne, nije to nikakva kriza srednjih godina jer sam ih prešao. Puno više vremena želim provoditi u kontemplaciji. Koliko god to čudno zvučalo, bukvalno imam potrebu dva, tri mjeseca godišnje provesti u nekakvom samostanu. Međutim, čovjek se mora baviti tim bizarnim, svjetovnim dijelom života, a to znači otplaćivati neke kredite, brinuti o ženi, djeci, postaviti ih na pravi put. Tu me Bog stvarno pomilovao, djeca su mi uistinu na dobrom putu. Ali treba ih pogurati jer je svijet nemilosrdan.

Uz to ne možeš isključiti ni neki prekidač odgovornosti koji imaš prema karijerama koje si stvorio. Ne mogu doći izvođačima s kojima surađujem godinama, reći ‘aj bok’ i okrenuti se samome sebi jer bi onda to bilo previše samoživo – govori poznati splitski skladatelj za Slobodnu Dalmaciju.

Damir Krajac / CROPIX

Na fotografiji: Petar Grašo, Tonči Huljić

Osim Splitskog festivala, Huljić će gostovati na koncertu Petra Graše u pulskoj Areni 27. Srpnja, a za jesen priprema novi projekt – mjuzikl ‘Pacijenti’, zbog kojega će cijeli kolovoz i rujan provesti na probama ansambla u Zagrebu kako bi sve bilo spremno za premijeru 4. listopada u Lisinskom. Sprema i novo glazbeno-scensko djelo s dramatičarom Mirom Gavranom.

– U svim tim ludilima i projektima koje trenutno radim postavlja se pitanje u stilu ‘što ja to, koga vraga, tražim na Splitskom festivalu’ i to s pjesmom koja nema veze s njim. Teška je, a opet vrlo optimistična. Poruka je ‘živi sad’, budi tu ovaj trenutak i ne opterećuj se problemima, samo ih pusti da se sami riješe. Što više gurate i ‘upirete’ da se neki problem riješi, stvara se veći otpor. Čovjek planira, a Bog se smije. Za sreću treba biti ležeran, a ja mislim da sam danas ležeran – zadovoljno zvuči Tonči.