SUZE U HNK

Emotivan oproštaj od legendarnog Massima: ‘Ispričat ću vam anegdotu koja svjedoči o njegovoj veličini...‘

Brojni poznati došli na komemoraciju za legendarnog glazbenika

Piše:

Objavljeno: 30. prosinac 2022. 11:24

Prizori s komemoracije za Massima Savića

Goran Mehkek/Cropix/

Od Massima Savića, nedavno preminulog glazbenog umjetnika kojega će se pamtiti po pjesmama, jedinstvenom vokalu, uglađenom stilu i simpatičnosti, u petak su se na komemoraciji u zagrebačkom HNK uz suze i aplauz oprostili njegovi prijatelji, kolege i obitelj. Komemoracija je započela uz zvukove njegovog velikog hita "Stranac u noći", a okupljeno društvo u zagrebačkom HNK u potpunoj je tišini došla odati počast umjetniku, pjevaču, suprugu, ocu, kolegi i prijatelju.

Svi oni u nevjerici su iz publike gledali prema pozornici, u Maksovu, kako su ga zvali, crno-bijelu fotografiju.

Među ostalima, od legendarnog Massima došli su se oprostiti Marija Nemčić, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, Hrvoje Hegedušić, estradne kolege poput Vanne i Marka Tolje, Zorana Predina te Huseina Hasanefendića - Husa, Sanje Doležal i Vladimira Kočiša Zeca, Alke Vuice i brojnih drugih.

Također, u predvorju HNK je postavljena i "knjiga sjećanja" u koju se mogu upisati svi koju to budu željeli.

Komemoraciju su uvodnom pjesmom otvorili Elvis Stanić, Henry Radanović i Ivo Popeskić, a potom je uslijedila i izvedba pjesme "Da mogu".

Govore su održali Boris Horvat, njegov veliki prijatelj i direktor Aquarius Recordsa, a potom u ime benda, violinist Bruno Urlić. Pridružio im se i Predrag Martinjak Peggy, autor nekih Massimovih pjesama, a okupljenima su se obratili i glazbenici s kojima je posljednje surađivao, odnosno, Aljoša Šerić i Ivan Dečak.

Pjesma s kojom su zatvorili komemoraciju bila je "Krug u žitu". Spomenutu pjesmu je započeo bend, a nakon izvedbe benda se putem video zida pjesma nastavila, ali uz Massimov vokal s njegovog posljednjeg nastupa iz zagrebačke Arene.

Pri završetku komemoracije, činilo se kako pljesku neće biti kraja, a HNK je ostao ispunjen uplakanim Massimovim prijateljima.

Ispred Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, gdje je Massimo imao neke od svojih najboljih koncerata, do 31. prosinca se i dalje mogu paliti svijeće i polagati vijenci u spomen na njega, javlja Hina.

Massimo Savić preminuo je prošli tjedan u 61. godini nakon kratke i teške bolesti u Zagrebu, a posljednji ispraćaj bit će u utorak 3. siječnja u 11 sati na Gradskom groblju Zadar.

‘Volimo te frende i ne brini, čuvat ćemo tvoje cure‘

- Viđao sam te puno ranije no što smo počeli surađivati, dok si se "smucao" hodnicima radija 101 još tamo kasnih osamdesetih sa svojim ondašnjim frendovima. Bio si već tada "institucija" - rekao je njegov veliki prijatelj i direktor Aquarius Recordsa, Boris Horvat, javlja Slobodna Dalmacija.

- U nedjelju, šestog studenog ove godine, u rano jutro nakon ostvarenog sna, nakon herojski otpjevane dvadeset i četiri pjesme u prepunoj zagrebačkoj areni stigla je poruka; "Sinoć sam s mnogima ostvario neraskidive veze". Da, Maxo, ta Arena, to je bio tvoj Black Star, povezao si se s mnogima i otplovio...Ostavio si nas nespremne i beskrajno tužne, no ponosne što si s nama dijelio riječi onako kako si samo Ti znao. Volimo te frende i ne brini, čuvat ćemo tvoje cure - dodao je u suzama.

Aljoša Šerić je objasnio da će mu nedostajati oni famozni “Maxovi telefonski pozivi” u sitne sate, kad bi nadugo i natenane znali razglabati o smislu besmisla, pjesmama, stihovima, autorima, izvođačima koje je volio i onima koje baš i nije.

- Bilo je i takvih, o njima on ne bi nikada pričao u javnosti jer je bio gospodin, uglađen, savršenih manira, lako bi ga zamijenili za pripadnika engleske aristokracije, ali, naravno, s puno više duše. Ti pozivi su bili nešto kao inicijacija u viši dom hrvatske glazbene scene, Bono je pisao pisma mlađim izvođačima za koje je mislio da zaslužuju, mi smo imali Maxove pozive, ultimativna čast - sjetio se Aljoša Šerić.

Ivan Dečak je ožalošćenim članovima obitelji, prijateljima i kolegama ispričao anegdotu koja svjedoči veličini, ali opet i poniznosti Massima.

- Tek sam bio doselio u Zagreb. Kiša je padala, a ja sam stajao bez kišobrana na uglu neke ulice na Trešnjevci. Ispred mene zaustavlja se automobil, otvaraju se vrata…U njemu sjedi Massimo Savić i kaže: "Upadaj, mali."

- Bio sam klinac s tek objavljenim prvim albumom, a on regionalna zvijezda! Tad mi je po prvi put otvorio vrata i pružio ruku, koju će mi narednih godina još toliko puta nesebično pružiti - dodao je.

I Bruno Urlić, član Massimovog benda i bivši član rock benda Zabranjeno pušenje lijepe je riječi i sjećanja podijelio s mnoštvom.

- Maks je iz nas izvlačio ono najbolje, nikada se nije zadovoljavao prosjekom, uvijek je pomicao granice. Takav strog prema sebi i nama je davao primjer kakvi trebamo biti i kako se trebamo odnositi prema poslu kojim se bavimo. Za njega nije postojao nebitan koncert - zaključio je.

Dodao je kako se Massimo nikada nije ustručavao pohvaliti bend pred drugima i nasamo, a kada bi mu nešto smetalo, obavio bi to diskretno, gospodski u četiri oka ili svojim klasičnim "after midnight“ pozivom i već bi sljedeći put sve bilo puno bolje.

- Nisi mario za medije i slavu, bio ti je dovoljan tvoj "mali krug velikih ljudi“, a za ostale si bio pomalo tajanstveni "stranac u noći“ koji im je donosio taj "sjaj u tami“, tako prijeko potreban zadnjih godina koje su nam svima pomalo izmakle tlo pod nogama. takav inteligentan i magičan, uvijek bi sve skužio "iz jednog, ili najviše dva pogleda“. I zato "neka ti plove brodovi“, dragi moj Makso - rekao je Urlić.

Vezane vijesti