Nema o čemu nismo. S Uršulom Tolj, urednicom HTV-ova showa ‘Zvijezde pjevaju‘ - koji starta 8. listopada, a u kojem će se u ovoj sezoni natjecati Mila Horvat i Lara Antić Prskalo, Jelena Miholjević i Zoran Prodanović Prlja, Marco Cuccurina i Mia Negovetić, Mario Valentića i Antonija Matković Šerić, Ivana Šojat i Goran Bošković, Matea Šeparović (ex Dominiković) i Bojan Jambrošić, Goran Grgić i Ivana Kindl, te Domagoj Janković i Alen Đuras - razgovarali smo o ljubavnim pjesmama koje ona piše, njenom odnosu s djecom, njenoj ljubavi prema Hajduku, nekadašnjoj manekenskoj karijeri, a Uršula nam je otkrila i zbog čega ima tako dobre noge.
Krenimo sa smjenama. Vijest o tome da više nećete petkom voditi emisiju ‘Kod nas doma‘ prije par tjedana bila je među najčitanijima, a prenijeli su je svi domaći mediji, kao i portali u Sloveniji, BIH, te Srbiji. Jeste li uopće svjesni koliko ste popularni i što mislite zašto vas mediji toliko vole?
- Pa, iskreno, ugodno me iznenadila činjenica koliko je pozornosti izazvala ta vijest. Nadam se da to znači da sam dobro radila svoj posao.
Zbog čega zapravo više petkom ne vodite ‘Kod nas doma‘?
- Rekli su mi da je to zato jer se mijenja urednička ekipa i donekle koncepcija emisije i da će ona sada i petkom biti mozaična kao i ostale dane.
Ovo nije prvi puta da vas je smijenilo u životu. Kako se nosite s takvim poslovnim stresovima?
- Kada krenete u posao koji podrazumijeva izlaganje javnosti, odmah morate biti spremni prihvatiti činjenicu da će vas neki voljeti, a neki neće, da ćete voditi emisije koje imaju rok trajanja, da će vas biti, pa vas neće biti... Ne bi me bilo još uvijek tu da se ne znam nositi s tim.
Četiri godine petak je za vas bio ‘Dan D‘. Kako sada provodite petak poslijepodne?
- Opuštenije. Napokon ću moći otputovati negdje za vikend kako spada - a to znači već u petak. Ali ne još... ‘Zvijezde‘ kreću pa ništa od takvih vikenda još neko vrijeme.
Umjesto petka sada su pred vama radne subote. Kako se osjećate uoči novog starta showa ‘Zvijezde pjevaju‘? Imate li tremu?
- Nemam tremu nego uzbuđenje. Baš osjećam da bi ova sezona mogla biti posebna. Kandidati su odlični, tu su i novi žanrovi (uveli smo hip hop i šansonu, a nakon dvije godine u emisiju se vraća i mjuzikl), koji obogaćuju izbor pjesama... Imamo i drukčije zamišljen žiri, koji broji tri člana a čine ga Marko Tolja, Danijela Martinović i pobjednik prošle sezone Mario Lipovšek Battifiaca... Ma, jedva čekam!
Po kojim ste kriterijima spajali parove jedanaeste sezone?
- Ovaj put smo krenuli od zvijezda i gledali tko bi im najviše odgovarao. Iako nije sve išlo baš kako sam zamislila jer se vratio stari predvirusni ritam i mnogi glazbenici jednostavno nisu više slobodni subotama. Inače, što se nove sezone showa tiče, drago mi je da ćemo se dodatno pojačati na društvenim mrežama, uz Instagram i Facebook bit ćemo prisutni i na TikToku, a zahvaljujući dodatnom sadržaju imat ćemo veću interakciju s obožavateljima, i putem igara, kvizova... Uz to, ponovit ćemo podcast. Lani smo imali jedan, ove godine čak tri: jedan odmah nakon prve emisije, drugi u sredini sezone i treći oko finala.
U inozemnim verzijama ovog showa često se natječu sportaši, pogotovo nogometaši. Zar vi kao velika navijačica Hajduka niste mogli nekog bivšeg igrača tog kluba nagovoriti da ‘pusti glas‘?
- Ajme, koliko njih sam zvala! I ne samo Hajdukovace nego i Dinamovce i Osječane... I nogometaše i rukometaše i košarkaše... Ali, oni jednostavno ne žele u show, ne doživljavaju se showmenima i misle da će si narušiti reputaciju ovakvim izletom. Na žalost, tu smo još daleko od zapada na kojem većina sportaša shvaća da su dio showbiza, pogotovo kad odu u mirovinu.
Kad smo već kod Hajduka, što vam kažu u rodnoj Rijeci kada im date do znanja kako mislite da Hajduk živi vječno?
- Ah, moja mrlja kao Riječanke... Oni koji život shvaćaju preozbiljno mi pišu da sam izdajica, ali većina navijača shvaća da je to strast i da ako navijaš za jedne, ne znači da mrziš druge. Više sam puta ponovila: ljubav prema Hajduku na mene je prenio moj otac. Imala sam posebnu vezu s njim preko sporta, pogotovo preko Hajduka. I danas, kad ga više nema već dvanaest godina, još uvijek je često sa mnom u mojim mislima, a kad igra Hajduk - posebno.
Vezano uz Rijeku, koje su vam prve asocijacije na vaše djetinjstvo i koliko se to djetinjstvo razlikuje od onog što su ga imala vaša djeca?
- Mamine štikle, nogomet s tatom, sestra i ja prvi put same odlazimo busom do grada... Kiša... Srednja građevinska, druženja na Contu... Palach... Mi nismo imali koronu, srećom. Bili smo puno više vani, na ulici, na plaži, puno samostalniji. Ali ne mislim da je njima danas lošije ili gore. Samo je drukčije. I oni se druže i izlaze i ja to potičem. To je najvažniji dio djetinjstva: prijateljstva i nova iskustva.
Kakav odnos imate s djecom? Jeste li ‘stroga mama‘ ili ‘mama prijateljica‘?
- Po potrebi (smijeh)... Želim biti mama kojoj mogu sve reći, pa i ono ne tako lijepo što su napravili ili doživjeli, želim da se zafrkavaju zajedno sa mnom, ali i da mogu biti ozbiljni. Ali kada treba povući kočnicu, donijeti odluku, povisiti glas - to ću i učiniti.
Još kao djevojčica imali ste dara za pisanu riječ, a dosad ste napisali tri knjige: ‘Prvi put mama‘, zbirke kolumni ‘Šaptalica‘ te ‘Uz kavu i čokoladu‘, a sada ste počeli pisati roman. S kakvom radnjom?
- Počela sam pisati tri romana i stala, jer još nije vrijeme. No radnja svih je suvremeni život i žena u tom novom svijetu koji ipak nije toliko napredan koliko smo mislili da će biti.
Pisali ste i stihove za skladbe mnogih naših glazbenika. Od ‘Jedne noći‘ za Maju Šuput, ‘Oko moje‘ za Mineu, ‘Sanjao sam da te volim‘ Davora Radolfija... Gdje sve pronalazite nadahnuće za taj hobi?
- U svojim ljubavima, u ljubavima koje me okružuju, u filmovima i romanima... U životu.
Kada ste napisali svoju prvu pjesmu za nekog glazbenika? I kako ste se osjećali kada ste svoju pjesmu prvi puta čuli uglazbljenu?
- Ja sam pisala i poeziju i tekstove za pjevanje sama sebi, nekako... kad bi mi došlo. Onda sam nekoliko tih tekstova, spletom okolnosti, svojedobno dala skladatelju Marku Tomasoviću koji je tad radio s Majom Šuput. I on je uglazbio tekst ‘Jedna noć‘. Tu pjesmu dan danas Maja izvodi na svakom svom koncertu, jako mi je puno ljudi reklo da im je to najdraža njezina pjesma a ja pamtim kako me i njezin otac, glazbeni menadžer Boris Šuput, nazvao čim je pjesma objavljena i čestitao te rekao da je to ono što bi Maja trebala pjevati. Kako je taj tekst zapravo nastao prema događaju iz mog života, zapravo se uvijek sjetim te jedne neostvarene ljubavne priče kad je čujem... A neopisivo je zadovoljstvo čuti svoju pjesmu, svoj tekst na radiju ili televiziji.
U mladosti ste radili i kao manekenka i foto model. I danas u pedesetoj sjajno izgledate. Što sve radite za dobar izgled: vježbate li i koliko često, pazite li što jedete...?
- Vježbam redovito, dva put tjedno, koliko mogu odlazim u šetnju, hodanje mi u zadnje vrijeme više odgovara od vožnje biciklom iako i to volim, ne prejedam se, ne jedem kasno navečer i noću i trudim se da je to koliko-toliko zdravo... Imam sreću da jako volim voće, pa i povrće.
Što sve žena vaših godina treba napraviti da i dalje ima dobre noge, odnosno da je po nogama prepoznaju policajci premda na licu nosi masku prepisanu zbog korone?
- Ta će mi anegdota uvijek ostati u lijepom sjećanju i hvala na komplimentu. A što se nogu tiče, možda je do hodanja, možda do čučnjeva, a ima sigurno nešto i u genima.
Kako komentirate to što upravo žene nekako najviše kritiziraju to što nosite mini-suknje? Bole li vas te kritike?
- Ne bole, srećom. Svatko ima pravo na svoje mišljenje samo je šteta da ne razmišljaju kako da uljepšaju svoj život i život ljudi koji ih okružuju, nego se bave ljudima koje ne poznaju i njihovim odjevnim kombinacijama. Ali, ja jesam na nekoj naslovnici, na malom ekranu, pa prihvaćam i da me kritiziraju pa makar i žene. Iako bi bilo ljepše da me bodre.