Velika ispovijest Alke Vuice: ‘U ljubavi nemam sreće. Osvajača ‘ludih’ nema...‘

Iz pera Alke Vuice izašle su neke od najljepših pjesama ovih prostora. Gotovo da nema ozbiljnog izvođača kojeg su mimoišli njezini stihovi i baš svi glazbenici složni su u tome da je ona jedna od najjačih tekstopisaca regije. Svojim dubokim glasom poharala je glazbenu scenu ‘90-ih godina i prozvana kraljicom tog razdoblja, no na umjetniku je da nikad ne staje i uvijek stvara nešto novo.

Tako ni Alka nije iznimka, a novih je projekata na pretek. No, ono što sprema u kombinaciji s još jednim velikim rock pjesnikom, Goranom Baretom, već sad zvuči kao prava glazbena poslastica u blues varijanti i kombo bendom odabranih muzičara u pozadini.

- Stvarno ste dobro informirani, jer je taj projekt tek ideja u zametku. A kad ga možete očekivati? Samo nebo zna! Bare i ja se jako poštujemo i volimo i do ideje je došlo nedavno kad smo radili pilot za moj podcast “Kod Alke”. Naime, već odavno želim napraviti neku pjesmu s Baretom i razgovarali smo o tome da on napravi glazbu za neke moje “mračne” poetske stihove. Gorana je to jako zainteresiralo i već mi šalje neke ideje, a predložio je da napravimo cijeli projekt zajedno. Već je i sastavio bend specijalno za mene.

Radujem se tom projektu kao malo dijete i vjerujem u njega, a i Bare je jako entuzijastičan. To je zapravo i najvažnije, jer Goran Bare je pravi i istinski umjetnik kojeg ne možete nagovoriti na nešto što ga ne “fura”. Zato je najvažnije da on uživa u tome što radi, a ja sam svakako oduševljena samom činjenicom da će Bare producirati i uglazbiti moje stihove i moj glas - otkriva Alka.

Potpora sinu

S jednim pak drugim velikim kantautorom, Nenom Belanom, glazbenica se dohvatila svojih starih hitova, ali onih koje je napisala za druge, a koje će publika čuti u sasvim drugačijoj varijanti. No, teško je, kaže Alka, iz mora pjesama probrati nekolicinu.

- Promišljala sam često na nastupima kako bi bilo genijalno da mogu otpjevati i set svojih velikih hitova koje sam napisala za druge i koje publika voli. Neno je bio prošle zime na mom nastupu u Zadru i pričali smo o tome, pa je predložio da napravimo “Plešem ispod oblaka” u latino verziji koja paše uz moj glas.

Kako je taj demo dobro zazvučao, odlučili smo napraviti obrade još nekih pjesama koje sam radila za druge, ali birajući pomno što mi paše kao izvođaču i što će lijepo zazvučati u rumbi, sambi i latino ritmovima. Na svu sreću, ima tu puno izazova i pjesama kao što su “Hajde da ludujemo”, “Dok svira radio”, “Danas sam luda”, “Vino na usnama”, “Da je sreće bilo”... Nigdje ne žurimo jer je to projekt koji ovisi o Neni i njegovim obavezama, a svakako je vezan za koncerte kojih zasad nema - objašnjava.

Da jabuka ne pada daleko od stabla, pokazao je i Alkin sin Arian koji je ovo ljeta pokorio svjetske glazbene ljestvice kao glazbeni producent pokojnog repera Juicea Wrlda. Zato se nameće pitanje “kuhaju” li majka i sin neki zajednički projekt na svjetskoj razini.

- E, pa sad baš na svjetskoj razini, ne vjerujem, ali završavam album koji sam započela još prošle godine u suradnji s Arianom, da i mama napravi nešto moderno u reggaeton varijanti s primjesama trap musica. Jedan od singlova s tog albuma koji tek treba izaći je pjesma “Depresija” koja je objavljena na YouTubeu prije ljeta - najavljuje Alka.

Njezin Arian nerijetko je spominjao koliko mu je majka bila velika potpora tijekom odrastanja, a rastući uz glazbu, životni mu se poziv gotovo logički nametnuo. Svoj je talent brusio i studirajući u Londonu, a mama Alka ne skriva ponos na njegove uspjehe.

- Arianov odlazak izvan granica Hrvatske, ali i bavljenje glazbom, nije bio moj izbor, nego isključivo njegov. Ali sigurno je da je život uz muzičare i s muzikom u kući utjecao na njegov izbor, ako se to uopće može zvati izborom, jer ja nekako smatram da je bavljenje bilo kojom od umjetnosti poziv, a ne izbor. To je neka nasušna potreba s kojom se rodite i nosite je u genima i ne možete se od toga obraniti - sigurna je Alka.

Za koga je pisala

Tijekom godina pisala je tekstove za najveća imena ovdašnje estrade i svakoj je posvetila svu svoju energiju.

- Volim sve suradnje jer su sve različite i uvijek su me potaknule da izvučem iz sebe nešto potpuno drugačije. Naravno da je velika razlika pisati za Josipu Lisac ili za Mladena Grdovića, za Olivera ili za Bebeka ili Kalembera, za Belana ili za Tajči..., ali upravo je u tome ljepota mog opusa koji je potpuno drugačiji, a opet prepoznatljiv na neku moju foru - naglašava.

A na pitanje bi li voljela da je neke od hitova koje je napisala drugima, ostavila sebi, spremno odgovora:

- To me često pitaju, ali nema takvih pjesama jer sve su one i dalje moje bez obzira na to tko im je udahnuo život svojim glasom. Nisam ljubomorna na pjesme ako ste to mislili - kratko komentira.

Jedna od najvećih tekstopisaca ovih prostora, brojne je stihove uklopila i u nekoliko zbirki poezije, no inspiracija je neiscrpna.

- Objavila sam dosad tri zbirke poezije, ali ih više nema u prodaji. “Zapisi iz Hrvatske ‘91”, “Anatomija jedne ljubavi”, “Adamovo rebro”, a završila sam i novu “Minsko polje” koja čeka prijelom i izdavača. Imam u svojim kućnim rukopisima poezije za desetak zbirki, ali sam nekako spora u sortiranju svojih rukopisa i objavljivanju.

Što se tiče tekstova i notnih zapisa, Cantus je ove godine objavio zbirku mojih najvećih i najljepših suradnji u svom opusu, ali zbog pandemije nismo mogli imati promociju koja je bila planirana u Opatiji u sklopu Porina. Ipak, jako sam ponosna na tu knjigu nota i stihova jer sam prva žena autor koja je dobila tu čast od HDS-a i Cantusa - napominje glazbenica.

Tijekom karijere prijateljevala je s najvećim legendama regionalne glazbene scene koji su na svoj način utjecali na njezin put. Kroz smijeh će reći da je još uvijek u kontaktu sa svima koji su živi.

- Čujem se ponekad čak i sa Štulićem kad je raspoložen za razgovor. Na moj rad su utjecaj imali mnogi, ali najviše moram zahvaliti Karlu Metikošu koji je među prvima prepoznao moj talent i dao mi priliku da pišem za Josipu, dok sam još bila potpuno nepoznata i zapravo ništa nisam znala, samo me vodila intuicija. Puno sam o stvaranju hitova naučila od Zrinka Tutića koji je i danas poseban prijatelj i čovjek u mom životu, baš kao i Brega i Bajaga - priča Alka.

Bend s terase

Ipak, ne može se sjetiti trenutka kad je odlučila da je glazba njezin životni odabir.

- Nemam pojma. Možda čak i prije nego što sam toga postala svjesna. Još u osnovnoj školi, dok sam pohađala nižu muzičku, klavir, skladala sam neke svoje kompozicije i svirala gostima. Bendovi na ljetnim terasama uvijek su me fascinirali i stalno sam se muvala oko bine. A onda, kad sam stigla u Zagreb na studij i prohodla s Adijem iz Srebrnih krila, sve je postalo izvjesno. Počela sam pisati tekstove, a ne samo poeziju i družiti se s muzičarima - prisjeća se.

Kraljevstvo 90-ih

Velika karijera poput njene ima svoje vrhunce, ali i manje lijepe trenutke.

- Ono što bih zaboravila, vjerojatno sam i zaboravila. Imam jako elitno i selektivno pamćenje, pamtim uglavnom lijepe stvari, ostalo brišem. Moj veliki uspjeh je pjesma “Laži me” koja mi je promijenila život u doslovnom smislu te riječi i preko noći me lansirala među prva pjevačka i kantautorska imena. Ta pjesma je definitivno promijenila muzički pravac ‘90-ih i unijela etno primjese na velika vrata baš kao i “Otkad te nema”. Naravno, ne smijemo zaboraviti da je tu velika zasluga Dine Dvornika i Lukyja koji su radili aranžman i produkciju - tvrdi Alka.

Istina, zvali su je “kraljicom ‘90-ih”. No, ona ne pati od titula.

- Svako vrijeme u muzici ima svoje kraljeve i kraljice, lijepo je to. Glazbeni pravci se mijenjaju zajedno s modom i svijetom, svaka mladost donosi nešto svoje i novo. Mislim da je važno biti moderan i sa 60 godina. Ne treba odustajati jer najgore je kad zapnete u vremenu. To mi je neprihvatljivo. To što prihvaćam moderno i razumijem napredak, znak je da sam živa i da uživam u životu. Ja volim sve što vole mladi - iskrena je Alka.

Uspješno se okušala i kao voditeljica, televizijski projekti uvijek su joj bliski, a nedavno je bila i na snimanju emisije “Volim Hrvatsku”.

- Imam par projekata koji mi se motaju po glavi, među ostalim i moj podcast “Kod Alke” za koji sam snimila pilot-epizodu s Goranom Baretom. Želim ugošćavati ljude kod sebe doma i pričati s njima kao da nema kamera, prikazati ih što je moguće realnije, onakve kakvi doista jesu kad se opustimo. Na snimanju “Volim Hrvatsku” bilo je lijepo i veselo iako smo bili opterećeni mjerama opreza i nismo se dodirivali - kaže glazbenica.

Dok razgovaramo, Alka je još uvijek u ljetnom raspoloženju i već neko vrijeme uživa u Istri.

- Pišem, šetam i sanjarim... Volim Istru, ali ne bih mogla živjeti bez svog Zagreba. Potpuno preseljenje za mene je nemoguće, iako planiram provoditi više vremena u Istri - priznaje Alka.

Alfe samo u filmu

S okruglih 60 pred vratima, može se pohvaliti fantastičnim izgledom i figurom i uistinu tvrditi kako su godine za nju samo broj.

- Hvala na komplimentu, ali ipak mislim da je stvar u genima i u duhu. Dok je duh mlad, možete se i osjećati mlado, a onda to valjda izlazi na površinu. Ne da mi se ostarjeti - otkriva tajnu svoje mladolikosti.

Puno njezinih tekstova na razne načine govori o ljubavi, no to ne znači da je na tom polju pronašla sreću. Doduše, teško je osvojiti jaku ženu poput nje.

- Nikada nisam bila sretna u ljubavi, zato valjda i pišem dobre pjesme. Jer tajna najljepših ljubavnih pjesama je da su nastale iz boli i suza. A to s muškarcima i osvajanjem, to je sve precijenjeno. Nisam baš u svom životu upoznala neke lude osvajače spremne na velika djela. To postoji u hollywoodskim filmovima i literaturi, a u životu je valjda rijetkost. Ali, ima nade dok smo živi - zaključila je.

Uskoro će Goran Bare napraviti glazbu za njezine stihove. ‘‘Bare i ja se poštujemo i volimo. Odavno želim napraviti neku pjesmu s Baretom, kojeg inače ne možete nagovoriti na nešto što ga ‘ne fura’, kaže Alka Vuica’’.