Jelena Rozga nije od onih koji se vole hvaliti. Premda, itekako bi se imala čime pohvaliti: iza nje je uspješna regionalna turneja "Minut srca mog", ispred nje je mnogo novih koncerata, a publika jednako voli i njezine starije pjesme kao i najnovije hitove. Popularna je u cijeloj regiji, a što se Beograda tiče, oborila je rekord: jedina je glazbenica u ovom stoljeću koja će u Sava centru nastupiti na sedam koncerata, što još nikome u proteklih dvadeset i pet godina nije pošlo za rukom.
O glazbenim uspjesima, ali i nekim lijepim novostima na ljubavnom planu, tajnama vitke linije i najvišim potpeticama koje je nosila popularna Splićanka, koja izgleda bolje nego ikad, govori samo za Studio.
Iza vas je superuspješna regionalna turneja ‘Minut srca mog‘. Koliko ste koncerata u sklopu ove turneje održali, u koliko ste gradova nastupili? I jeste li zadovoljni kako je sve ispalo?
- Sretna sam. Sretna sam jer sam ispunila svoj dugogodišnji san da napravim jednu tako veliku ozbiljnu produkcijsku priču, s velikom pozornicom, s dvadeset plesača, s koreografijama u kojima i sama sudjelujem i sa sjajnim glazbenicima. Bili su to sjajno osmišljeni koncerti u režiji Miloša Šarovića, a imali smo šest koncerata u šest gradova: Zagrebu, Beogradu, Novom Sadu, Skoplju, Zadru i Sarajevu. Žao mi je što zbog objektivnih okolnosti, na koje nisam mogla utjecati, nisam nastupila u svojem rodnom gradu, ali bit će prilike.
Ova je turneja obilježila moj život i mislim da će mi srce zatitrati svaki put kad vidim neki od videa tih koncerata.
Je li točno da ste ulaznice za te nastupe rasprodali takoreći bez reklame?
- Vjerujte mi kako još mislim da sanjam najljepši san i da još nisam svjesna da se to sve meni dogodilo.
Kada biste morali izdvojiti samo jedan trenutak na toj turneji, što biste rekli, što vam je bilo najdirljivije?
- Teško mi je izdvojiti samo jedan moment. Od prvog do zadnjeg koncerta ove turneje svaki je trenutak bio kao da budna sanjam. Svi ti trenuci prelili su se u jedan osjećaj, koji mi je, zapravo, teško opisati riječima. Svaka je minuta u mojem srcu ostala upisana zauvijek.
Vašu publiku čine sve generacije. Kakav je osjećaj popeti se na pozornicu i shvatiti da svi ti ljudi u publici pjevaju sve vaše pjesme i znaju sve stihove od a do ž?
- Nestvaran... Najbolji osjećaj na svijetu! Suze krenu same, tu nema pomoći, grlo se stegne, ali tu je moja publika. Oni su uvijek moji vodeći vokali. Većina mojih pjesama slavi ljubav, u svim njezinim oblicima, sretnu i nesretnu, uzvraćenu i neuzvraćenu... A čuti kako publika uglas pjeva stihove pjesama posvećene najuzvišenijem osjećaju od svih, pjesme koje su moj cijeli život... to se doista ne može usporediti ni s čim.
Na koncertu u Zetri u publici je bila i vaša mama. Je li ona ponosna na svoju Jelenu?
- Sigurno je da su je u Zetri preplavile razne emocije, pa i ponos. Tisuće ljudi svih generacija s njezinom kćeri pjevaju uglas... A do jučer me gledala kako s četkom u ruci po našem dnevnom boravku pjevam hitove osamdesetih!
Pjesmu ‘Lavica‘ posvetili ste tati. Zašto baš njemu?
- Uvijek sam bila tatino dite, tatina mezimica. Tata nije smio izać‘ iz kuće a da me ne poljubi. Ja sam Rozgina mala!
Mnoge curice kažu da bi one, kad odrastu, voljele biti Jelena Rozga. Kako se osjećate kada to čujete?
- Ma sva se rastopim, preslatko mi je to... Ne ide, znate, čovjek za tim da je nekome uzor, pa kad to osvijestiš, osjetiš i stanovitu dozu odgovornosti. Nema ljepšeg komplimenta, jer djeca su iskrena, ali i vrlo dobro prepoznaju neiskrenost i prijetvornost.
Sada vas čeka sedam nastupa u beogradskom Sava centru. Je li točno da ste time oborili rekord? I kako se osjećate kao rekorderka?
- Kad sam se odlučila za Sava centar, možda će zvučati neskromno, ali imala sam želju napraviti sedam koncerata jer me cijeli život prati ta brojka. Kako se prodavao koncert za koncertom, evo, stigli smo i do tog broja sedam i nemate pojma koliko sam sretna i ponosna zbog toga. Jako se radujem tim koncertima, to je nova priča, drugačija režija, pripremamo prekrasnu bajku na sceni.
Da bi žena održala ovakvu turneju, mora biti u dobroj formi. Što vi radite kad je o tome riječ? Vježbate li, pazite li na prehranu?
- Budući da jako puno nastupam, zapravo sam stalno u pokretu, pa neko posebno vježbanje nije potrebno, niti bih za to imala vremena. Na prehranu pazim oduvijek, ali najvažniji mi je dobar san.
Na glazbenoj ste sceni skoro trideset godina. Kada se osvrnete iza sebe, što biste rekli, je li tajna vašeg uspjeha u trudu i radu ili u sreći?
- Sve navedeno je važno, ali ipak mislim da je tajna mojeg uspjeha ljubav prema glazbi i pjevanju. Ima i loših, teških dana kada mislim da ne mogu ništa, ali čim izađem na pozornicu i uzmem mikrofon, sve to prođe, kao da je netko gumicom izbrisao svaki teret i bol. Svakom, ali baš svakom susretu s publikom se veselim i na svakom sam zahvalna... Tako da ni trud ni rad ne doživljavam kao žrtvu.
Koliko je teško bilo tijekom tih godina ostati dosljedna samoj sebi i glazbenom putu koji ste odabrali?
- Ponekad mislim da je moj glazbeni put izabrao mene, tako se sve nekako lijepo posložilo... Imala sam sreće što sam u karijeri surađivala s autorima koji su prepoznali moj senzibilitet, a ja niti ne znam drukčije nego biti dosljedna sebi.
Kritičari hvale i vaš modni imidž. U kakvoj se odjeći osjećate najbolje?
- Ovisi o prilici. Privatno se najbolje osjećam u trapericama i tenisicama, ali odlično se osjećam i u svečanim kreacijama koje su uglavnom krojene po mojoj mjeri, bilo da ih nosim na pozornici ili na nekom eventu. Udobnost nikada ne žrtvujem.
Koliko centimetara imaju vaše najveće potpetice na cipelama i je li vam teško u njima stajati?
- Ne idem poviše 10 centimetara (smijeh). A kako mi je stajati u tome? Puno lakše nego u baletnim papučicama, to je sigurno! Privatno sam većinom u tenisicama, ali moram priznati da mi srce zaigra kad ugledam dobru štiklu, vjerujem, kao svakoj ženi.
Koliko se Jelena koju vidimo na sceni razlikuje od Jelene privatno?
- Nimalo. I na pozornici i privatno, ja sam ja. Iskrena, strastvena, odgovorna, emotivna, hrabra i osjetljiva. Ne mogu, ne želim i ne znam biti netko drugi.
Godinama ste bili, kako kaže pjesma, solo igračica. Je li to još tako?
- Pjesma kaže i da život ima više oblika... I iako sam i kao solo igračica uživala u svojem životu, lijepo je imati oslonac. Zaljubljena sam, sretna i ispunjena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....