'KOD NAS DOMA'

ZA OBITELJSKU EMISIJU NEMA BOLJE VODITELJICE Lijepa je, ali nije antipatična, topla je, ali pomalo nedostupna. Izazovna je na pritajen način

 
 Neja Markicevic / CROPIX

Barbara Kolar jest, kad je dakle moj subjektivan dojam posrijedi, najbolja “obiteljska” voditeljica na Hrvatskoj televiziji. Lijepa je, ali tako da ženama nije antipatična; topla je, ali tako da je muškarci gledaju kao pomalo nedostupnu. Za djecu je izazovna na stanovit pritajen, ali iskričav način. Uživam je gledati i slušati dok vodi ovu, ponovit ću, obiteljsku magazinsku emisiju.

Mi smo civilizacija zabrinutih roditelja sa sve manje djece. Prilog o dvije marljive djevojčice i njihovoj brižnoj majci - kako provode svakodnevicu - bijaše odmjeren i nimalo denuncijantski kad je posrijedi obiteljska intima. Djevojčice uče li ga uče, pohađaju slobodne aktivnosti svaki dan osim jednoga, kad se uspijevaju prepustiti čarima igre.

Uvijek kad se susretnem s ovakvom obiteljskom idilom čitam stvarnost iza nje. Da biste imali zadovoljno i uspješno dijete, morate, barem u nas, postati njegov ne livrirani sluga. Roditelj, osobito samohran, u nas je i vozač, i tjelohranitelj, i kuhar, i učitelj, i zabavljač i tko zna što još sve ne. Može se, kako bi rekli filozofi, ostvariti jedino dok spava.

Ali što nam drugo preostaje u ovoj našoj zbunjenoj, rubnoj civilizaciji do da metanišemo nad potrebama i ne potrebama naše djece?

U studiju su dvije žene koje predstavljaju prvu slobodnu osnovnu školu u Hrvatskoj. Prilog sam usvojio, ali mu ne vjerujem. Takozvana slobodna osnovna škola neće djecu pripremiti za ne takozvanu krutu i tešku gimnaziju ili čak ekonomsku srednju školu. Radije bih da mi dijete pohađa onu “neslobodnu”, bolje prilagođenu - stvarnosti.

Tekst na grčkome znači plet. Pisati jest plesti riječima. Onaj koji umije pisati, lako će naučiti i plesti. Naša je domaća civilizacija tek nedavno utekla od gladi i smrzavanja pa je dolazak zime u nas ravan dolasku nevolja. U većemu dijelu razvijenoga svijeta ljudima je danas potpuno nepoznat običaj spremanja, primjerice, zimnice. A u nas ne samo da se spremaju ukiseljene i neukiseljene zalihe za hladne zimske dane (kao da će se dućani zatvoriti), nego se proizvodi i odjeća.

Barbara Kolar najavljuje, toplo dakle i uvjerljivo, i žene koje pletu. Osim zimnice, valja pripremiti i toplu odjeću. Ako ne računamo vlastiti rad, vesticu je očito jeftinije isplesti nego kupiti. Međutim, isplativost takva pothvata i dalje je sumnjiva. Naime, postoje veste na sniženju, odjeća koja nije daleko od besplatne.

Sretni su ljudi koji danas imaju vremena i živaca plesti, jednako kako su sretni ljudi koji danas imaju vremena i živaca da pišu.

Doživljavati te poslove kao isplative jest naivno. Ali uz Barbaru Kolar i to pletenje postaje simpatično i zamamno. Kako zima napreduje, valja čuvati i noge. Možda bi se građane moglo podučiti i kako da sebi pokrpaju cipele, podstave kapute, izrade skije…

Bilo kako bilo, zima stiže, a s njom i eto nevolje. Kao da i dalje živimo u devetnaestom stoljeću. Jedino nas ti svijetleći predmeti poput televizijskog aparata uznemiruju na nov način...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 15:20