DINAMOV USPJEH

Zajec se prisjetio posebnog trenutka, oglasio se i Ćiro: ‘Ovo još nikome nisam rekao, ali skoro sam tog dana umro‘

Tadašnji dvoboj prije točno 40 godina je zapravo bio revijalnoga, slavljeničkog karaktera jer Dinamo je naslov osigurao i znatno prije tog, zadnjeg kola

Miroslav Ćiro Blažević i Velimir Zajec

 Cropix

Zagrebački Dinamo je na današnji dan, 2. svibnja 1982. godine, na maksimirskom travnjaku svladao Budućnost iz Titograda, današnje Podgorice, s 1:0 i potvrdio osvojeni naslov prvaka Jugoslavije. Velimir Zajec bio je u pobjedničkoj ekipi, a danas se prisjetio tih posebnih trenutaka.

"'Mom dragom Zeki, stjegonoši Dinamovih uspjeha.' Napisao mi je to u posvetu moj dragi trener, Miroslav Ćiro Blažević prije točno 40 godina darujući mi ovu predivnu sliku velikog Ivana Lackovića Croate. Od tada je ona uvijek sa mnom, u Zagrebu ili Ateni. I svakog me dana podsjeća na naš uspjeh 1982. godine i 2. svibanj kada sam podigao veliki pehar namijenjen nama, prvacima. Hvala svim mojim suigračima, hvala svim navijačima koji su nas tada bodrili, ali posebno hvala mom treneru, velikom Ćiri koji nas je vodio do tog naslova!", napisao je u objavi na Facebooku legendarni nogometaš i trener Velimir Zajec (66), kojem je nedavno izašla biografija autora Sanjina Španovića.

Tadašnji dvoboj prije točno 40 godina je zapravo bio revijalnoga, slavljeničkog karaktera jer Dinamo je naslov osigurao i znatno prije tog, zadnjeg kola.

"Utakmica nije odlučivala apsolutno ni o čemu jer smo prvenstvo osvojili već prije dva kola, a opet mi je bila jedna od najvažnijih i najdražih, igrali smo na domaćem terenu protiv Budućnosti iz Titograda. Na stadionu je bilo preko šezdeset tisuća naših navijača, a svi oni su na tribine došli čak četiri sata prije početnog udarca", prisjetio se Ćiro na svom Facebook profilu i dodao da je u toj silnoj euforiji nakon sučevog posljednjeg zvižduka i skoro umro, što nikome do sad nije otkrio.

"Navijači su, naime, utrčali u teren i u tom euforičnom zanosu željeli su mi skinuti bijeli šal s vrata kako bi ga zadržali kao uspomenu. Jedan od mojih navijača je stoga potegao s desne strane, drugi s lijeve, a vaš Ćiro ostao je u sredini i to - sa sve manje kisika. Povlačili su tako jako, svako na svoju stranu, da sam mislio da je gotovo. Prolazio mi je cijeli moj život pred očima: od ratom obilježenog djetinjstva u Travniku i prvih skijaških uspjeha, preko igračke karijere koja je okončana brutalnom ozljedom, teškog emigrantskog života i novog sportskog početka u ulozi trenera, pa sve do, evo, ove pobjede pred punim Maksimirom...", napisao je Ćiro.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 20:21