PJEVAČKA ZVIJEZDA

ZDRAVKO ČOLIĆ 'Od 1985. do 1990. uopće nisam pjevao, a u tom sam periodu samo s jednom osobom iz glazbenog svijeta komunicirao: Arsenom Dedićem'

Neki ga smatraju najvećim brendom Jugoslavije poslije Tita. ‘Ne bih volio usporedbe, ali i moj je pristup ljudima da težim ujedinjenju bez barijera’, kaže Čolić čiji se album ‘Ono malo sreće” na portalu Eurovision on Top našao na prvome mjestu europskih top-albuma

Većina ispitanika u nedavno objavljenoj anketi, u kojoj se ljude s prostora bivše Jugoslavije pitalo što je na ovim prostorima najveći brend nakon Tita, odgovorila je: Zdravko Čolić. Što na ovakav izbor kaže “odabrani brend”?

Ujedinitelj

- To je sad više, onako, šala. Ne bih volio nikakve usporedbe u tom smislu, ali stoji i to da ja imam taj altruistički pristup ljudima i koncertima i nekako ljudi prepoznaju u meni čovjeka koji jednostavno ne radi razlike među ljudima, koji svoju publiku promatra kao jedno veliko tijelo koje egzistira na ovim našim regionalnim prostorima. I moj način ponašanja i odgoja koji nosim iz svoje kuće određuju da je moj pristup ljudima takav da težim ujedinjenju bez barijera, bez ikakvih vjerskih, nacionalnih, pa čak i muzički različitih ideja.

Takav je pristup idealan da pomiri ljude, da im ukaže da nađu neku zajedničku soluciju i kad su svađe u pitanju i kojekakvi problemi. Moguće je da sam se pokazao kao čovjek koji je djelovao u tom smjeru, čovjek koji, baš kao i na početku svoje karijere, može otići i danas pjevati, svirati i plesati na svim tim nekim ex-jugoslavenskim prostorima.

Teško je o samom sebi govoriti, ali moguće je da su ljudi prepoznali to nešto što traje u smislu prisustva i danas kao i prije 45 godina kad sam karijeru počeo s pjesmom ‘Gori vatra’ - kaže Čolić, čiji se aktualni album “Ono malo sreće” na portalu Eurovision on Top našao na prvom mjestu europskih top-albuma. Je li ga to iznenadilo, s obzirom na to da je od njegova nastupa na Eurosongu s pjesmom “Gori vatra” prošlo 45 godina?

- Na neki način jest, mada sam ja i s prošlim albumom bio na toj listi s pjesmom ‘Esma’, a i sada smo imali prvo mjesto sa singlovima ‘Šljive su rodile’, ‘Mala’ i ‘Kuća puna naroda’, što govori da su te pjesme zaživjele, pa s njima i moj novi album. Mislim da glasači, koji su iz raznih zemalja glasali, prepoznaju da su to pjesme s nekog mog albuma, a tek kasnije otkriju da sam ja na Eurosongu 1973. pjevao ‘Gori vatra’, i dandanas aktualnu i vrlo slušljivu pjesmu - kaže ponosni vlasnik najprodavanijeg albuma u regiji.

Relativna prodaja

- Danas je prodaja albuma vrlo relativna. Fizička prodaja je pala na minimum, ali zato ima više vrsta prepoznavanja pjesama kroz neku digitalnu prodaju pa i kroz neku podjelu preko nekih sponzorskih zahtjeva... Ono što je bitno za svakog izvođača je to koliko će zaživjeti pjesme i koliko će ih publika prepoznati na koncertima.

Ako postoje neki parametri koji to mjere i kroz neku prodaju, onda mi je jako drago. U svakom slučaju je lijepo kad netko kupi bilo kakav fizički album ili skine pjesmu i sačuva je u nekoj svojoj arhivi - kaže glazbenik koji je ovih dana objavio videospot za pjesmu “Tebe čuvam za kraj” koju mu je skladao Miroslav Rus.

Kako je došlo do njihove suradnje?

- Mi smo dugogodišnji prijatelji. Počeli smo suradnju na koncertima u zagrebačkoj Areni, onda je Hit Records izdao prvi put CD s mog live koncerta na beogradskoj Marakani, pa je kasnije došlo do suradnje kroz dva albuma ‘Kad pogledaš me preko ramena’ i ‘Vatra i barut’, koje je također za hrvatsko tržište objavio Hit Records. Zahvalan sam im za medijsku podršku koju smo imali u hrvatskim medijima, za to što su se potrudili da na neki način i te pjesme i moj neki raniji opus, ta live izdanja, približe hrvatskoj publici.

Emitiranjem mojih pjesama kroz Narodni radio, na kojem je tada Rus radio, prijateljstvo i suradnja s njim i njegovim timom postali su još bliži, a ja sam se zahvaljujući toj suradnji smatrao domaćim pjevačem. Sve je to rezultiralo da počnem surađivati i s Rusom kao skladateljem. Inače, spot za ovu pjesmu snimali smo u Portugalu jer je žanr same pjesme takav.

To je jedna vrsta salse, asocira na fado i latino muziku - kaže Čolić za kojeg su na novom albumu, osim Rusa, pjesme napravili Bajaga, Gibonni, Antonija Šola, Sandra Sagena, Zlatan Fazlić, Maya Sar, Damir Arslanagić...

Po kojem je kriteriju birao autore i pjesme koje će otpjevati?

- Producent Nikša Bratoš i ja smo imali uvijek taj jedan kontingent pjesama koje pristižu, pa smo jednostavno od toga što smo imali na kraju i odabrali. Ovog puta sam i ja imao dosta svojih pjesama, ali za razliku od prethodna dva-tri albuma ovaj put su na albumu samo tri moje pjesme, što je iznenađujuće malo jer sam ja dosta toga napravio.

Međutim, na nesreću, kada sam ja u pitanju, više sam dobar ideolog što se tekstova tiče, no pisanje samih stihova ne ide mi od ruke, poput ideja, pa se ja onda potpisujem kao koautor. Melodijski sam do sada dosta radio i mislim da se sa mnom u tom smislu može i ubuduće dosta očekivati.

Inače, uz umjetnike koji su surađivali na ovom mom albumu, uvijek volim raditi s nekim starim suradnicima poput Kornelija Kovača ili Gorana Bregovića, a volim i nove suradnje. Evo, možda bi Tonči Huljić bio jedan od onih s kojim bih volio ostvariti suradnju, kao i još neki poznati hrvatski skladatelji, naravno, ako su raspoloženi da nešto zajedno napravimo - poziva Čolić, čiji novi album kritičari jako hvale i govore kako ih kvalitetom i raznolikošću podsjeća na njegova najbolja vremena. Slaže li se s njima?

- Vrlo je teško to reći, nisam siguran u te ocjene. To je lijepo priznanje, ali mislim da je bilo i boljih albuma, a bilo je i slabijih, tako da tu treba biti umjeren. Vidjet ćemo na kraju... - oprezno kaže glazbenik. Koja su po njemu bila Čolićeva najbolja vremena?

Dobro vrijeme

- Svako vrijeme može biti i dobro i loše. I danas imam divnih susreta, divnih koncerata, možda čak i više nego ranije, no moguće da su za ovaj naš svijet koji živi na ovim našim terenima najbolja vremena bila ona krajem sedamdesetih kada je imovinsko stanje ljudi bilo mnogo bolje, kad je kultura imala svoj identitet na našim područjima, kad smo isto tako zdušno i jako lijepo prihvaćali sve ono što dolazi iz inozemstva, ali smo uz to imali i svoj izričaj.

Mislim da su te godine bile ekonomski najuspješnije. Ne ulazimo sad u razloge zašto su bile najuspješnije, jer su te godine inače bile dobre i u svijetu, ne samo kod nas. To je vrijeme kada su se pravili dobri filmovi, dobri muzički filmovi, kad su ljudi imali veće standarde, pogotovu u Europi.

Mislim da su to bile najbolje godine ekonomski, a na neki način i kulturološki kada su i muzika i film, pa čak i sport bili u tom nekom super izdanju, tako da oni koji su živjeli u to doba, ako bi ga mjerili s nekim današnjim, s razlogom tako misle. Naravno, poznato je da se iz krize ulazi u neko bolje stanje, takozvano blagostanje, pa opet dođe kriza... To su životne metamorfoze koje se događaju i u ekonomiji i u životu - kaže ovaj diplomirani ekonomist kojem je mišljenje publike, priznaje, uvijek bilo važnije od onog što misle glazbeni kritičari.

- Mada, ni kritika nije za bacanje. Ali sam ja uvijek imao uz sebe više onu drugu stranu, uvijek sam imao podršku publike jer ona na neki način simbolizira ono što ti radiš. Ako publika ne prihvati to što radiš, ti možeš biti pohvaljen od najvećih kritičara na svijetu, ali to ništa ne znači jer od toga ne živiš, to nikome ne donosi profit. Ti si taj koji pjevaš publici, ona ti je ipak najvažnija. Što se kritičara tiče, oni su jednoglasno hvalili moj album ‘Malo pojačaj radio’, a sve ostalo bilo je ‘idi mi, dođi mi...’ - ističe pjevač čijih se 60 godina života i 40 godina karijere ne osjeća ni u njegovu glasu niti na nastupima. U čemu je tajna?

Kome je pjevao

- Sve je u božjim rukama, takva je priroda. Mislim da je uz ovo što ja imam takav glas, emocija ona koja drži sve na nogama. Sve ostalo može da poklekne, kako tijelo tako i duh, ali taj glas i ta emocija koju imaš, kao i ta ljubav prema publici i ta energija koju nosiš to su trajni dijelovi tvog bića - govori pjevač kojeg žene i dalje vole, iako na scenu dolaze mnogi puno mlađi i ljepši muškarci. Kako to objašnjava?

- Publika, posebno ženska, voli ljude koji su se dokazali, ljude koji se trude, koji se publici predaju s jednakom energijom bez obzira na to nastupaju li na nekom velikom ili nekom manjem koncertu. A ovo, što se tiče šarmiranja i toga, to uvijek postoji. Bez obzira na to je li čovjek mlad ili star, on uvijek želi šarmirati svoju publiku, svoju žensku publiku pogotovo, to nema nikakve veze s godinama. Što si stariji, to imaš veću želju da nekog i šarmiraš, ne samo da se dokažeš - iskreno kaže pjevač koji je tijekom karijere pjevao o Kristini, Ivani, Ruški... Kako to da na novom albumu ni jedna pjesma ne nosi žensko ime?

- Pa, previše imamo žena dosad (smijeh), ja mislim da sam ih bar desetak opjevao. Nisam ja tu iznimka. Mislim da ne postoji veći bend ili pjevač s nekom značajnijom karijerom koji u svom opusu nema barem jednu pjesmu ženskog imena. Mene su žene znale čak i pitati kada ću napisati pjesmu s njihovim imenom. Ono, dođeš na koncert, dama u publici kaže da se zove Zvjezdana i pita kada ću pjevati pjesmu o njoj. Što da joj odgovorim? A, što ću? Kažem: na sljedećoj ploči - kroz smijeh govori Čolić koji je prošle jeseni dobro nasmijao kolege u HRT-ovoj emisiji “A strana” kada je rekao da mu se čini kako njegovu publiku u posljednje vrijeme čini sve više muškaraca.

O Arsenu Dediću

- A ne, ja sam bio u pravu kada sam to rekao! Činjenica je da je u nekim fazama moje karijere, pogotovo sedamdesetih i osamdesetih godina, postotak ženske publike na mojim koncertima bio još veći. Ako pogledamo snimke koncerata nekad i sad, ako približiš snimku, vidjet ćeš tu razliku, a ja znam jer sam je vidio svojim očima - uvjerava Čolić, koji je u HRT-ovoj emisiji pjevao pjesme Arsena Dedića.

Koliko je trajalo njihovo poznanstvo i koja mu je prva asocijacija na Arsena?

- Dugo, dugo je to prijateljstvo trajalo. Mi smo krenuli s pravim druženjem tijekom rada na albumu ‘Ako priđeš bliže’. A još prije toga smo snimali pjesmu ‘Loše vino’, za koju je Goran Bregović napravio melodiju, Arsen je napisao tekst, a producent u studiju bio je Kornelije Kovač. To je bilo za moj prvi album koji se zvao ‘Ti i ja’ s pjesmama kao što su ‘Vagabund’, ‘Zvao sam je Emili’ i, naravno, ‘Loše vino’ kao dominantnom pjesmom na tom albumu.

Tako smo Arsen i ja započeli suradnju, a nastavili smo je na mom sljedećem albumu ‘Ako priđeš bliže’ s pjesmom ‘Zagrli me’, kao i na albumu ‘Zbog tebe’. Kasnije, u nekom periodu u kome je taj nesretni rat bio, ja bih poslao Arsenu tako neku svoju pjesmu, a publika, mislim, uglavnom i ne zna za pjesme koje sam ja napisao a na koje je Arsen napisao stihove, kao što je to napravio za pjesmu ‘Šta radiš tu’. U periodu kad nisam pjevao, od 1985. do 1990. godine, jedini čovjek s kojim sam imao komunikaciju iz tog našeg glazbenog svijeta bio je Arsen. Običavali smo otići Gabi, on i ja na ručak, ili bih ja došao u Šibenik u njegovu kuću...

Tonči Plazibat / CROPIX

Matija je tada bio mali, ali drago mi je da sam s Gibonnijem sudjelovao na beogradskom koncertu održanom Arsenu u čast. I ubuduće, ako se neki koncert bude radio za Arsena, Matija uvijek može računati na mene - daje svoju riječ Čolić, koji je prije 40-ak godina, na samom početku karijere, na pitanje koje su mu postavili novinari zagrebačkog Poleta o tome kako je biti Zdravko Čolić, odgovorio: ‘Ne mogu se požaliti’. A kako bi danas glasio njegov odgovor na ovo pitanje?

- Mislim da ipak ne bi bio identičan. Teže je danas biti Zdravko Čolić jer morao si se u međuvremenu još više dokazivati. Sada je tu i obitelj, djeca rastu, prošli smo na ovim našim prostorima neke teže periode, što je utjecalo i na moju ličnost... Ali, sve je to savladalo jedno iskustvo i jedna životna energija koja je uspjela prebroditi probleme.

Uspio sam ostati normalan i vjeran svojoj publici i poslu. Pa kad me nakon svega pitaš kako je biti Zdravko Čolić, danas kažem: danas je teže biti Zdravko Čolić nego onda jer tada je to bio jedan mlad, lepršav momak, sve je bilo tako lako ćemo, a kasnije te i odgovornost stiže u raznim smjerovima - kaže Zdravko Čolić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 23:38