‘Živim takvim životom da ne znam hoću li doživjeti sutra ili preksutra. Ali htio bih napisati autobiografiju‘

"Volim Marka Lanegana, Davida Bowieja, Nicka Cavea - volim sve ‘zadnje mohikance‘. Oni kad odu, tko će ih naslijediti? I kad ja kad odem, tko će me naslijediti? Ne znam?“ rekao je iskreno legendarni Goran Bare Barbari Kolar na gostovanju u TOP DAY-u TOP RADIJA. Povod njegovu dolasku u emisiju je nadolazeća rock turneja – Goran Bare & Majke tour u organizaciji TOP RADIJA. Prvi koncert turneje zakazan je za mjesec dana u Karlovcu, 6. svibnja, u Dvorani Mladost.

- Volim nastupati. Najljepši trenuci života su mi kad sam na bini, ne znam zašto... Još od malih nogu. S 15 godina sam prvi put nastupao. To je bilo 80-e. Koliko je prošlo, ne znam - rekla je legenda rock scene u Hrvatskoj.

Na pitanje izaziva li proces stvaranja pjesama u njemu svojevrsnu bol, glazbenik je rekao:

- To je kao kad stvaraš neku predstavu, onda radiš scenarij. To je to što imamo u studiju, a uživo je to kao kad imaš predstavu.

Goran Bare & Majke tour nakon Karlovca, nastavlja se u Splitu, 27. svibnja u Velikoj dvorani Športskog centra Gripe. Zatim, na Svjetski dan glazbe i prvi dan ljeta, 21. lipnja, rock ikona će održati koncert u Osijeku u Dvorani Gradski vrt. Koncertni prostori, veći ili manji, njemu nisu problem.

- Svejedno mi je. Znam kako se ponašati kad imaš 15.000 ljudi, 5.000, 10, 5, 50... - kazao je i dodao kako je najmanji održao za vrijeme pandemije pred 50 ljudi. - Nama je to dobro došlo jer smo se maknuli od kreveta. To su bila na moru mjesta, fino je bilo.

Roker nije imun na svakodnevna događanja u svijetu i prati vijesti.

- Počeo sam pratiti vijesti, ali me to toliko baci u depresiju, pa sa, prestao gledati dnevnike. Pitam ljude kako je u Ukrajini, kolika je inflacija. Ne mogu to gledati, kada vidim te ljude koja je to hipokrizija, koji su to šarlatani. Mislim, izvinjavam se, neću ovo raditi na koncertima da se zna. Na koncerte dolazim samo da zabavim ljude i da se ljudi dobro osjećaju . rekao je Bare i nastavio - Ovo što vam pričam moja su razmišljanja“.

Singl "Rođen za suze", objasnio je, početak je snimanja sljedećeg albuma.

- Covid nas je totalno svezao. Napravili smo tri stvari i ‘cap‘, ne možeš u studio, ne možeš nigdje. Sada je sve otvoreno, malo nas pritišću iz izdavačke kuće da izdamo album - rekao je roker.

Glazbeni je idol mnogima, a ima i on svoje glazbene idole:

- Volim Marka Lanegana, Davida Bowieja, Nick Cavea - volim sve ‘zadnje mohikance‘. Oni kad onu, tko će ih naslijediti? Ja isto kad odem, tko će naslijediti to – ne znam - komentirao je, a zatim i izrekao svoja razmišljanja o budućnosti rock and rolla - Mislim da je rock and roll kao jazz u 80-ima. Jedna provaljena spika koja je već dosadna ljudima. Danas je glavna fora tzv. hip hop i neka. Neka ljudi slušaju što hoće, nemam ništa protiv. Ja jednostavno moram raditi što imam u duši.

On sam ima popis od 2960 pjesama za osam dana neprekidnog slušanja. Samo uključi kompjutor i glazba ide. Ima tu svega, do flamenca i afričke glazbe. On, kaže, voli narodnu glazbu jer je to "prava glazba, izlazi iz naroda i tu nema glupiranja".

S Barbarom je popričao i o slobodnom vremenu, kada se uglavnom odmara. Jer, puno je putovao, puno toga vidio i puno se istrošio, tako da je većinom u krevetu. A kada mu nešto padne na pamet, zapiše. Ispričao je i neke od brojnih anegdota koje je doživio na koncertima. Ima i jedno posebno drago mjesto.

- Volio bih opet otići na Jadriju u Šibenik, gdje je stara plaža iz 1920.godine. Tamo mi je mrak, tamo nikog živog nema, tamo mi je tako dobro bilo ovo ljeto. Tamo bih volio živjeti bez ikakvih ustručavanja. Nikog živog, ima dva kafića, čim dođem, konobar odmah zna što da mi donese, ne trebamo ni pričati. - objasnio je.

Gostovanje na TOP RADIJU, glazbeniku se svidjelo toliko da je čak poželio raditi ondje.

- Da, zašto ne. Nema boljeg posla nego lagano sjediti... Obavijestiš ljude kakvo je stanje na cestama, pustiš neku dobru mjuzu, olakšaš život drugima. To je jako fin posao. - konstatirao je.

Kada je nadolazeća turneja u pitanju, Bare je otkrio i par zanimljivosti oko play liste. Malu pauzu prije početka turneje iskoristili su za male promjene na njoj jer su vidjeli da imaju toliko dobrih pjesma, a stalno sviraju isti program.

- Odlučio sam da barem malo promijenim to sve...da ubacim neke baš dobre stvari“. ‘Waltz za pokojne‘... Ima toliko stvari. Neki dan sam pustio sve. Slušao sam ono što nisam godinama i onda vidim da zaista ima prekrasnih stvari koje mi ne sviramo, koje su već iza mog doba, mogu ih osjetiti, a nisu klinačke - objasnio je, pa usput dao i savjet onima koji tek počinju slušati njega i Majke.

- Sve zavisi koliko godina ima čovjek. Ja sam to radio kako mi godine nalažu. Prvi album je bio žestok, pun energije, mladenački – bum, tras. Kako je išlo vrijeme tako je sve bilo lakše i lakše pa sam imao period gdje sam proučavao američku glazbu. Imam 58 godina i ne mogu sada pjevati ‘Zbunjen i ošamućen‘. Bio sam zbunjen i ošamućen kada sam imao 20 godina, sada više nisam - rekao je.

U razgovoru je rekao kao smatra da plaća cijenu svoje iskrenosti.

- Ali ja drugačije ne mogu. Kad sam odlučio baviti se ovim poslom, to je bilo davno, 70-ih godina. Imao sam 10, 12 godina i odlučio sam se baviti time i to je bilo jedino što mi je objašnjavalo život. Vidio sam kako moji roditelji žive, kako ljudi oko mene žive, da svi žive jako teško. Rekao sam - zar je ovo život? Nema šanse da kopam tunele. Svaka čast ljudima koji kopaju tunele, ali ako sam već došao na ovaj svijet bez da me itko išta pitao - onda ću po svom. - kazao je i dodao kako njegov život jest rock and roll, ali takav život troši čovjeka. Zato je katkad teško naći energiju.

- Sam izlazak na binu je za mene toliko moćna stvar da jedva čekam. Neki ljudi bježe, a ja nikad nisam imao tremu. Jedva čekam da izađem na binu i kažem – Dobra večer! - rekao je roker koji ima popriličnu vojsku obožavatelja.

- Nekad je to bilo u puno manjem obimu, ali poslije ‘Teških boja‘ to je postalo baš divljački. Jednom me jedna žena uhvatila na pumpi, 60 godina, starija od mene. Uopće me nije gledala, samo je vikala: "Evo ga". Mislim, kao da ima zeca, a ne Gorana Barea. Evo ga, dođi, dođi, imam ga! Imam ga, ‘ajde da se slikamo. Rekao sam joj: "Gospođo, možete li pustiti moju ruku da ja idem lagano?". Bila je tako bezobrazna da sam morao reći: "Ajde, baba, pusti me!". Meni je žao, nekad se tako mora. Odrastao sam na ulici kao dijete, ali život me naučio da pustim ljudima do neke mjere, a kad pređu neki limit onda nema više ili me puste ili...

Bare je nekoliko puta rekao da će možda napisati i autobiografiju, a u emisiji je otkrio kako tu stoje stvari.

- Ne znam, živim takvim životom da ne znam hoću li doživjeti sutra ili preksutra. Ako bude zdravlja i veselja, napisat ću je. Nazvat ću je ‘Goran Bare‘ - zaključio je roker.