LAUREN I BOGIE

Zaljubili su se dok su glumili ljubavnike, a onda je bacila oko na mladog Franka Sinatru: Ipak, uz muža je bila do smrti

On je bio filmski veteran s gotovo 50 filmova iza sebe, a ona prerano sazrela tinejdžerica iz New Yorka

Humphrey Bogart, Lauren Bacall

 The Hollywood Archive/Hollywood Archive/Profimedia/The Hollywood Archive/hollywood Archive/profimedia

Bogie je bio bolestan čovjek. Konstantno iscrpljen, sa stalnim kašljem i jakim bolovima u želucu — legendarna zvijezda niza klasičnih holivudskih filmova od ‘Casablance‘ do ‘Malteškog sokola‘, ‘Afričke kraljice‘ i drugih osjećao je svoju starost.

Iako je imao samo 55 godina, Humphrey Bogart živio je teško. Dosta je pušio i pio, svađao se u noćnim klubovima, nikad nije puno vježbao. Sada je plaćao cijenu.

Oduvijek je bio razdražljiv - poznat je po tome što se brzo naljuti i još brže započne svađu - ali promjene raspoloženja sada su veće nego ikad. I ne samo zbog bola i straha da su njegovi zvjezdani dani završili, da je zastario. Vezanost njegove žene za drugog muškarca dodatno je pogoršala njegovu slabost.

Bio je u braku s glumicom Lauren Bacall, 25 godina mlađom od njega, a njihova je veza trajala punih 12 godina, unatoč razlici u godinama, te je uvijek bila strastvena i predana. Njih su dvoje hvalili i slavili kao najveću ljubav u Hollywoodu. "Nitko nije pisao o romansi koja je bolja od ove koju smo mi proživjeli", tako ju je Lauren opisala jednom prilikom.

Ali sada joj je pogled odlutao prema novijem klincu u kvartu. Provodila je sve više i više vremena s gospodinom poznatom po prekrasnim plavim očima, uglađenim pjevačem i glumcem Frankom Sinatrom.

Bogartovi su se i dalje voljeli, a ta je ljubav bila duboka. Ali dani ‘zaljubljenosti‘ kao da su prošli. Hoće li sve završiti u suzama?

image

Lauren Bacall i Humphrey Bogart

Pictorial Press Ltd/Alamy/Alamy/Profimedia/Pictorial Press Ltd/alamy/alamy/profimedia

Bogie i njegova ‘beba‘, kako ju je nazvao, upoznali su se na snimanju filma ‘Imati i nemati‘, ekranizacije romana Ernesta Hemingwaya iz 1944. godine. On je bio filmski veteran s gotovo 50 filmova iza sebe, a ona prerano sazrela tinejdžerica iz New Yorka, mala brodvejska glumica čija je slika u sjajnom časopisu - plus njezina vlastita (i majčina) nasrtljivost - navela redatelja Howarda Hawksa da je pozove u Hollywood na filmsku audiciju.

Iako još nije napunila 20 godina, bila je poznata po tome da je bacala oko na starije muškarce koji bi joj mogli unaprijediti karijeru. Znala je kako postupati s muškarcima i natjerati ih da rade stvari za nju. Hawkes ju je angažirao, iako mu se nije sviđalo njezino pravo ime, Betty. Nije bilo dovoljno seksi. Promijenio joj ga je u Lauren, a ona ga je mrzila te ga nije koristila dok je bila s obitelji i prijateljima.

Tijekom prvih tjedana snimanja, Bogie i Betty bili su samo prijatelji, zezali su jedno drugo, ogovarali ljude koji su ih iritirali. "Zakolutali bismo očima zbog iste vrste pretencioznih snobova", otkrila je. Iako je on bio oženjen, ona se zapalila za njega. Majci je tada napisala: "Provodimo najljepše vrijeme zajedno. On me jako, jako voli, a ja sam luda za njim."

Nakon tri tjedna snimanja, Betty je sjedila u svojoj garderobi i češljala se na kraju dugog dana kada je Bogie promolio glavu da joj poželi laku noć. "Odjednom", prisjetila se, "nagnuo se, stavio mi ruku ispod brade i poljubio me. Bio je pomalo sramežljiv - nije imao taktiku onih frajera koji nasrnu na vas."

Tjedan dana kasnije snimali su scenu punu sirove seksualne snage koja je bila vrlo dvosmislena. Slim, žena koju glumi Bacall, okreće se Steveu (Bogartova uloga) i promuklo kaže: ‘Ne moraš glumiti sa mnom. Ne moraš ništa reći ili učiniti. Možeš samo zazviždati. Znaš zviždati, zar ne, Steve? Samo skupi usne i puhni.’

Kemija između njih se rasplamsala. Zaljubili su se.

Nakon toga se više nisu mogli zasititi jedno drugoga, te su se bez srama zabavljali naočigled svih ostalih na setu. Satima bi razgovarala s njim u svojoj garderobi, s otvorenim vratima. Stajala bi mu što je moguće bliže, uživajući u njihovoj fizičkoj blizini.

U jednoj je sceni, na Bogiejev nagovor, prešla rukom preko njegovog neobrijanog lica i zaigrano ga ošamarila. "Bilo je sugestivno i intimno, mnogo više nego što bi bilo valjanje po podu", napisala je. Oni su zapravo imali neku vrstu predigre naočigled svih.

Kada će konzumirati tu svoju strast i rasplamsanu ljubav bilo je samo pitanje vremena.

Naposljetku se Bogie razveo od supruge Mayo, privodeći kraju svoj turbulentni treći brak, i ostavio svoju dugogodišnju ljubavnicu (iako ne sasvim - šutke, i dalje je ostao u kontaktu). U svibnju 1945., unatoč upozorenjima njezine obitelji zbog razlike u godinama, on i Betty su se vjenčali.

Dok su jedno drugome obećali da će se voljeti, tješiti, poštovati, čuvati u bolesti i zdravlju i napustiti sve druge, ona je pogledala svog novog muža i vidjela kako mu suze klize niz obraze.

Kasnije će to obećanje biti stavljeno na kušnju, osobito ono o bolesti i zdravlju. Ipak, općenito je to bio vrlo dobar brak. Bilo je uspona i padova, naravno, ali činili su se kao skladan par koji je odan i ovisan jedan o drugome, i to toliko da su njihova djeca Steven i Leslie pala u drugi plan. Odgajale su ih dadilje.

image

Leslie Bogart, Lauren Bacall, Stephen Bogart i Humphrey Bogart

Everett Collection/Everett/Profimedia/Everett Collection/everett/profimedia

Zajedno su snimali filmove, ona je rado od njega učila glumu, a on je bio sretan što je može podučavati. Ona je kontrolirala i njegovo pretjerano pijančevanje, priređujući mu pakao kad bi se loše ponašao.

"Betty je bila jedina osoba koja se mogla nositi s njim, bez obzira na to koliko je bio pijan", rekao je jednom prilikom njihov prijatelj.

Ljudi poput Judy Garland, Davida Nivena i Noela Cowarda dolazili bi sjediti na veličanstvenoj terasi obitelji Bogart s pogledom na bazen i davali sve od sebe kako bi išli u korak s veseljem svojih domaćina. Društvo bi unajmilo autobus, zajedno s barom, da ih odveze na Long Beach kako bi vidjeli nastup Judy Garland ili bi odletjeli u Las Vegas da bi popratili nastup Noela Cowarda.

Međutim, Bogart sa svojim sve slabijim zdravljem i obavezama na poslu, nije uvijek mogao držati korak s njihovim ludorijama. To, međutim, nije udaljilo njegovu suprugu od zabave - ili od Franka Sinatre. U suprugovoj odsutnosti bila bi pjevačeva pratilja.

Njezinim je prijateljima bilo očito da se zaljubila u njega. Mogao je to vidjeti i njezin muž, ali nije imao izbora. Jednostavno se morao pomiriti s tim.

image

Humphrey Bogart

Iandagnall Computing/Alamy/Alamy/Profimedia/Iandagnall Computing/alamy/alamy/profimedia

Bogie nikad nije bio za liječnike, pa je Betty bila zapanjena kada je početkom 1956. zakazao pregled kod liječnika zbog svog upornog kašlja. Na klinici Beverly Hills dr. Maynard Brandsma rekao mu je da mu je jednjak upaljen i savjetovao mu da izbjegava kiselu hranu.

U početku se činilo da nitko nije ozbiljno zabrinut. Ali onda je test sputuma otkrio kancerogene stanice koje je trebalo kirurški ukloniti. Brandsma je uvjeravao svog pacijenta da su ga rano primijetili, ali da moraju brzo djelovati.

Bogie nije baš bio sklon tome. On i Betty snimali su svoj prvi zajednički film nakon osam godina i uživali su, flertovali i smijali se na ekranu kao u stara vremena. Nije li operacija mogla pričekati dok se sve ne završi?

Ali u već snimljenim scenama bolest se očitovala na njegovu licu. Bio je iscrpljen i mršav, obrazi su mu bili iscrpljeni i smršavio je. Liječnik mu je rekao da bi trebao odgoditi film osim ako ne želi ‘puno cvijeća na Forest Lawnu‘, lokalnom groblju.

Nitko nije mnogo govorio o raku 1956. Kad bi se to spomenulo, glasovi ljudi često bi se spustili u šapat. Bogartovi nisu znali ništa o bolesti, zbog čega su bili relativno mirni. "Sve što sam shvatila je da je Bogieju trebala operacija", napisala je Betty.

Koliko će to biti ozbiljno postalo je jasno tek kada je došao u bolnicu i otkrio da su liječnici odlučili da mu se mora ukloniti cijeli jednjak. Očekivalo se da će u bolnici biti tri tjedna.

Betty je osjetila da je Bogie uplašen. "Rekla sam mu da ću biti s njim, da se ne brine ni o čemu." Kakva god udaljenost bila između njih, nestala je. Sjedili su zajedno u tišini, držeći se za ruke.

image

Lauren Bacall i Humphrey Bogart

Pictorial Press Ltd/Alamy/Alamy/Profimedia/Pictorial Press Ltd/alamy/alamy/profimedia

Na operacijskom stolu bio je devet i pol sati. Ali preživio je. U izjavi za medije koja je uslijedila nakon toga rečeno je da je u relativno dobrom stanju nakon što je podvrgnut operaciji uklanjanja ‘male otekline‘ koja je bila upalne prirode, ali ne i raka.

To je bila službena izjava za javnost, ali čak ni Betty nije dobila cijelu priču. Dok joj je Brandsma rekao da vjeruje da su odstranili sav rak, liječnik će kasnije priznati da je tijekom operacije shvatio da ‘nema nade‘. Priznao je da ‘nije želio da 56-godišnji filmski veteran zna najgore‘ i zato je ‘prešutio istinu‘.

Ono što bi danas bila nesavjesnost bila je uobičajena praksa 1956. - pacijenti i njihove obitelji rutinski su držani u neznanju o vlastitim zdravstvenim prognozama. Bojali su se da bi ‘šok‘ pogoršao stanje pacijenata. Uskraćivanje se smatralo ljubaznošću, štiteći pacijenta od tjeskobe i straha tijekom njegovih ili njezinih posljednjih tjedana ili mjeseci.

Kad su ga nakon operacije vratili u sobu, Bogie je bio blijed i iscrpljen, a tijelo mu je bilo slabo. Nije se budio nekoliko dana. Jednom je kašljao bez prestanka i tako jako da su mu popustili šavovi.

Betty je vidjela krv kako curi kroz zavoje na njegovom trbuhu i instinktivno je stavila ruke na njih, pokušavajući sve držati na okupu. Bilo je to daleko od onoga kad je Slim rekla Steveu da skupi usne i puhne, ali to je bio daleko snažniji, intimniji izraz ljubavi. Odlučila je spavati u bolnici kako bi bila uz njeg. Bila je iscrpljena, a živjela je na bezbrojnim šalicama kave i cigaretama.

Želje za dobar oporavak stizale su sa svih strana. Redatelj John Huston došao ga je posjetiti i nakon toga svima ispričao kako je pacijent urlao na sestre koje su mu donosile hranu: ‘Muka mi je od ove kašice koju mi ​​gurate u grlo! Kad ću dobiti nešto u što mogu zariti zube?’

image

Humphrey Bogart

Edward Roth/Alamy/Alamy/Profimedia/Edward Roth/alamy/alamy/profimedia

U stvarnosti je jedva mogao nešto pojesti i često bi mu pozlilo kad bi pokušao. Ali njegovi su ga prijatelji u javnosti željeli prikazati kao onog starog Bogieja.

Nakon što je otpušten iz bolnice, iako više nije imao jednjak, nije prestao pušiti, samo je prešao na cigarete s filterom. I dalje je pio, iako obično samo šeri. Počeo je s terapijom zračenjem pet dana u tjednu, zbog čega se još više razbolio.

Nekoliko mjeseci kasnije dobio je nešto boje u licu te se udebljao nekoliko kilograma. Bio je uvjeren da će ozdraviti i kako mu je snaga rasla, uspio je čak posjetiti svoju privatnu jahtu usidrenu na plaži Newport. Nije mogao ploviti. Samo je sjedio u stolcu na palubi, vitak kao trska, djelujući kao vrlo star čovjek od samo 56 godina.

Bacall je poput mnogih njegovatelja osjećala da samo ona zna kako se pravilno brinuti za njega. Za početak, gotovo da se nije odvajala od njega, bojeći se da će pasti ili se ugušiti. Unajmila je medicinske sestre, ali im nije u potpunosti vjerovala.

Legenda o Bogieju i Bacall tvrdi da se ona nikada nije odvajala od njegova kreveta. U jednom od prvih članaka nastalih nakon njegove smrti, Alistair Cooke veličao je Bettynu predanost i citirao Bogieja koji je rekao: ‘Ona je moja žena, stoga ostaje kod kuće i brine se za mene. To je način na koji se govori o damama iz ovog grada.”

Stvarnost je bila drugačija. Bogie je vidio što se događa i shvatio da je njegovoj ženi potreban odmor. Tjerao ju je da s vremena na vrijeme ode na večeru. Betty se vratila druženju s njihovim čoporom prijatelja, što je bilo mudro, zdravo i bitno za oboje.

Ali to je značilo i povratak Sinatri te je njezina privrženost njemu bila sve dublja. Bogie je sigurno znao da će se to dogoditi, ali je ipak poticao svoju ženu na predah.

Jedan od njezinih publicista kasnije je rekao: "Nema sumnje da je postala više fiksirana na Sinatru tijekom Bogiejeve bolesti. Bio je mlad, zdrav i živahan, potpuna suprotnost u odnosu na noćne posude i aparate za kisik." Sve je više bila privržena Sinatri pa mu je tako i sjedila u krilu u jednom holivudskom restoranu iako je Bogie, tijekom jednog od svojih rijetkih izleta, sjedio pokraj njih.

Njezini osjećaji prema Sinatri bili su jasni, njegovi prema njoj manje. U to je vrijeme naganjao mladu glumicu koja je nalikovala njegovoj otuđenoj ženi Avi Gardner. "Pratio me", prisjetila se glumica, "a Lauren Bacall nastavila je pratiti njega."

Dokle je ta veza otišla nije poznato. "Ne vjerujem da je ikada spavala sa Sinatrom dok je Bogie bio živ", rekao je publicist. "Bila je iznad toga."

Tu je i činjenica da se Sinatri sviđao Bogart, pa čak i netko tako "moralno fleksibilan" osjetio bi nelagodu da je tako nešto učinio bolesnom prijatelju.

Naravno, sve je moguće kada su u pitanju ljubav i želja. Ali nema dokaza, čak ni anegdotskih, da je Bacall ikada fizički prevarila Bogieja. Emocionalna nevjera, međutim, bila je nešto drugo. U ljeto 1956., još uvijek nesvjesni prave istine koju su im liječnici prešutjeli, Bogartovi su se počeli ponovno baviti svakodnevnim životom. U tisku se govorilo o njegovu povratku na filmsko platno nakon što povrati snagu. John Huston izvijestio je da se udebljao.

Betty se pojavila u javnosti na svečanom ponovnom otvaranju hotela i kasina Sands u Las Vegasu, gdje je glavna atrakcija bio Sinatrin koncert. Bogie je bio preslab za putovanje. Također je bio oprezan oko toga da ga se povezuje s poduzećem za koje su svi znali da ga kontrolira mafija. Šefovi kriminala Meyer Lansky i Doc Stacher stekli su udjele u hotelu i dogovorili dionice za Sinatru.

Ali nema šanse da bi Betty to propustila, osobito kad su nakon jednog nastupa ugostitelji iznijeli tortu s natpisom ‘Sretan rođendan, Den Mother‘ na njoj, povodom njezina 32. rođendana, a Frank Sinatra zapjevao joj je ‘Sretan rođendan‘. Poljubila ga je u obraz.

Bogie je bio zabrinut. Iako je ustrajno tvrdio da će mu biti bolje, bio je zabrinut što će se dogoditi njegovoj ženi nakon što njega više ne bude. Rekao je bliskom prijatelju: "Pripazi na Betty. Ne daj joj da se spetlja s tim kretenima.”

Po povratku u Hollywood, Bacall je stala pred kamere prvi put nakon gotovo godinu dana, glumeći u filmu s Gregoryjem Peckom. Ali kod kuće je raspoloženje postajalo sve tmurnije. Iako je prvotno nabacio koji kilogram, Bogie je ponovno nestajao. "Činilo se kao da se smanjivao", rekao je prijatelj. Procurila je vijest o njegovom padu, ali nitko u njegovom taboru nije bio spreman javnosti reći istinu. Izdano je priopćenje u njegovo ime u kojemu se negira da umire i da se samo treba udebljati.

Javnost je odahnula kad je čula laži da je Bogart vitalan i zajedljiv kao i uvijek. U isto vrijeme, Betty je zanijekala da se njihovo društvo raspalo i inzistirala na tome da je Bogie još uvijek vođa ‘čopora‘.

Ništa od ovoga nije bilo ni blizu istine. Osjećao je sve veću bol kako se rak širio njegovim tijelom, ali njegov liječnik očito je tajio od njega da će umrijeti. Kako bi se kretao po kući, sada se morao doslovno oslanjati na Betty. Ispričao se što joj je teret. Nije htjela čuti za to. "Volim kad se oslanjaš na mene", rekla mu je. "To je prvi put u 12 godina. Osjećam se potrebnom."

Nastavila je svoju brigu za muža. Bio je blijeda sjena čovjeka koji joj je promijenio život, dao joj toliko toga, vjerovao u nju i ohrabrivao je. Sad je težila više od njega; sada je ona bila najjača.

Uz svu svoju fascinaciju Sinatrom, duboko je voljela ovog čovjeka. I uspjela mu je pomoći kad je bilo važno, što god se drugo događalo.

Dok je ležao u krevetu, Bogie je izbuljio oči na njegovu iscrpljenom licu. Kosti su mu virile kroz kožu. Bio je sićušan čovjek koji se smanjivao, ali nije izgubio svoju moć. Onaj stari bijes i dalje je ključao u njemu, pa je vrisnuo na medicinsku sestru: ‘Kako to misliš, nema poboljšanja? Kako to misliš, nema debljanja?‘

Bogartovi su tijekom tog vremena promijenili nekoliko medicinskih sestara.

Ponovno je primljen u bolnicu na "liječenje napetih živaca koje je uslijedilo nakon operacije raka", prema izvješću Associated Pressa. Tada su liječnici konačno rekli Betty punu istinu. ‘Bogie neće još dugo. Ne znamo ni kako je izdržao ovoliko dugo", rekao joj je tada Brandsma.

Ponovno se vratio kući, a Betty je sada spavala u sobi do njega. I dalje se brijao svaki dan, uz pomoć medicinske sestre, a neko bi ga vrijeme u kolicima odvozili u dnevnu sobu, gdje bi sjedio na stolcu i razgovarao, vrlo tiho, s prijateljima koji su dolazili u posjet.

Gotovo svi su svratili u nekom trenutku: njegov čopor prijatelja (iako ne i Sinatra), Spencer Tracy i Katharine Hepburn, John Huston.

Ali početkom 1957. više nije mogao napustiti svoju sobu i rekao je Betty da ne dopušta djeci da ga više posjećuju jer je znao kako užasno izgleda i nije želio da ga takvog pamte. Nije rekao ništa o umiranju. O njegovim željama nikada nije bilo riječi. Nikada se nije oprostio. Tako je Betty nastavila s igrom.

Uostalom, rekao joj je: "Ako si ti dobro, onda sam i ja. Ako si ti uznemirena, onda sam i ja.” Potisnula je svoje emocije i nabacila veseo izraz lica.

Dana 3. siječnja, New York Daily News objavio je članak o padu Bogieja. ‘Čvrsti momak hrapavog glasa koji je umro desetak puta na filmu ovaj se put suprotstavlja tome u stvarnosti‘, izvijestili su.

Iako je priča bila točna, odvjetnici su nasrnuli na novine, tvrdeći da su ‘Bogart i njegova žena bili jako uznemireni jer su neistinite izjave dobile svjetski publicitet‘. No tužba nikada nije pokrenuta. Izvještavanje je bilo solidno. Nije bilo klevete.

Navečer 12. siječnja Betty se uvukla u krevet s Bogiejem kako bi gledali film na televiziji. ‘Želio me u krevetu s njim, da ležim pokraj njega‘, napisala je u svojim memoarima.

Pitao ju je: ‘Zašto ne ostaneš ovdje večeras?’, što je ona i učinila.

Bio je nemiran veći dio noći, pao je u jedan od dubokih snova koji su postali uobičajeni, ali ona je ostala uz njega, spavajući vrlo malo, držeći ga za ruku.

Ujutro je krenula odvesti osmogodišnjeg Stephena i petogodišnju Leslie u školu. Dok je odlazila, Bogie joj je rekao: "Zbogom, mala. Požuri natrag.” Ali kad se Betty vratila, utonuo je u jedan od onih dubokih snova. Nikada se nije probudio.

Te je noći legla na svoj krevet u sobi do njegove i molila se: ‘Molim te, nemoj dopustiti da umre’, iako je znala da je to neizbježno i da će značiti kraj njegovoj patnji. Jednostavno nije mogla zamisliti kakav bi život bio bez njega. Ali trebala bi to početi zamišljati. U ranim jutarnjim satima 14. siječnja 1957. medicinska sestra ju je nježno probudila. ‘Gospođo Bogart, sve je gotovo. Gospodin Bogart je umro.‘, prenosi Daily Mail.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 23:09