‘Živio sam u hipi komuni, a to što su me izboli na ulici mi je promijenilo život. Ali nabolje‘

Graham Norton rodio se 1963. godine u irskom Clondalkinu, a odrastao je nešto južnije - u Corku gdje je završio dvije godine studija engleskog jezika na University Collegeu. Godinu dana proveo je u hipi komuni u San Franciscu prije nego što se preselio u London gdje je pohađao Central School of Speech and Drama, dok je istovremeno konobario, piše The Telegraph.

Nakon kratkih uloga u ‘Father Tedu‘ i pojavljivanja u nekim panel emisijama, na Channel 4 1998. emitiran je talk-show ‘So Graham Norton‘. Od tad je za svoj talk-show, koji je sad u šesnaestoj godini emitiranja, osvojio više BAFTA nagrada, od 2008. vodi Natjecanje za pjesmu Eurovizije, a uspio je napisati i četiri romana. Sa suprugom Jonathanom McLeodom živi u istočnom Londonu.

U intervjuu s novinarom Nickom McGrathom podijelio je svoje uspone i padove te otkrio tajnu uspjeha.

Najbolja uspomena iz djetinjstva

"Ljetovanje s kamperom. Nije baš bilo ljetovanje jer se kamper nije micao, zapravo bismo samo išli u kamper. Sjećam se tih dana koji nisu sličili našem životu. Bilu su prilično bezbrižni. Tata bi otišao do lokalnog ribara i uzeo skuše koje bi mama ispekla pa bismo doručkovali. Imam osjećaj kao da je stalno bilo sunčano, nekako zaboraviš kartanje po kiši."

Najbolji dan u životu

"Kad sam bio dijete, karikaturist Charles Schulz napravio je crtić ‘Charlie Brown i Lucy‘. Charlie Brown je razgovarao s Lucy, a ja sam bio klinac koji je sve to gledao. Rekao joj je: ‘Znaš da u svakom danu jedan dana mora biti bolji od svih ostalih‘, Lucy je odgovorila da zna nakon čega je upita ‘Što ako si da već imala?‘ I kao djetetu to mi je bila tako depresivna ideja, da sam već imao svoj najbolji dan. Dakle, čvrsto sam uvjeren da moj najbolji dan tek dolazi."

Najbolji trenutak u San Franciscu

"Živio sam u hipi komuni i to s ljudima koji su bili dvostruko stariji od mene. Ja sam imao 20, oni su bili u 40-ima i toliko su me naučili o životu. Sjećam se da sam razgovarao s jednom ženom u 40-ima koja se školovala za medicinsku sestru. Pitao sam je zašto bi s četrdeset pokušavala učiti nešto novo, a ona mi je tiho objasnila da ako se sad počne time baviti da će raditi taj posao 25 godina što je dulje nego sam ja, irski kreten, bio živ. To je bilo jako dobro znati, kad imaš dvadeset imaš zapravo više vremena nego što misliš. Imaš vremena za neuspjeh i za početak iznova. To je nešto što bih volio da sam znao kad sam imao 20: imaš više vremena nego što misliš."

Najbolji trenutak iz ‘Green Rooma‘

Moj tata uspio je doći samo na jedan show. Imao je Parkinsonovu bolest pa putovanje nije bilo lako, a brzo je postajalo sve lošije. Mama ga je uspjela dovesti u London tijekom moje prve sezone na Channel 4 u emisiju u kojoj su gošće bile Grace Jones i Judith Chalmers. Judith Chalmers je bila tako draga prema mojim roditeljima, nastavili su razgovarati i sve je bilo predivno. Zatim se pojavila Grace Jones s vanjske strane zelene sobe noseći na glavi ogromnu kreaciju Philipa Treacyja. Pitao sam tatu želi li upoznati Grace Jones, on je pogledao preko sobe u nju i rekao mi: ‘Ne.‘

Najbolji eurovizijski trenutak

"Kad je pobijedila austrijska pjevačica Conchita Wurst s ‘Rise Like a Phoenix‘. Bilo je predivno. Eurovizija je glupa. To je gomila starih gluposti koje ne treba shvaćati ozbiljno, a ipak će tu i tamo nešto zasjati. Te večeri podsjetili smo se da zemlje nisu njihove vlade, već da se sastoje od ljudi. Mislili smo da će Conchita pobijediti, ali smo vjerovali da sve istočnoeuropske zemlje i Rusija neće glasati za bradatu damu koja pjeva pjesmu. Kao komentatori svi smo bili na našim pozicijama na vrhu dvorane sa suzama u očima koliko je to bio lijep trenutak."

Najbolja osobina

"Nisam impulzivan, osim kad sam u svom autu. To je dosta čudno jer ne znam odakle dolazi niti gdje odlazi ljuta ta ljuta verzija jer inače nisam ljut. Sad vrlo rijetko vozim. Svuda idem biciklom pa ne znam što se dogodilo s ljutnjom. Nisam poludio, to je samo niska razina bijesa dok vozim."

Najgora uspomena iz djetinjstva

"Pretvarao sam se da sam bolestan, majka je znala da lažem, ali me svejedno odvela liječniku. Kao i moju sestru. Liječnik je rekao kako je s njom sve u redu pa je završila u još većoj nevolji. Došao je red na moj pregled, rekao sam da imam bolove u trbuhu i stenjao sam. Liječnik me poslao u čekaonicu dok razgovara s majkom, pozvali su me natrag da mi kažu da imam upalu slijepog crijeva i da moram na operaciju.

U tom trenutku morao sam odlučiti hoću li priznati da sam lagao i nositi se s dvije ljute osobe ili otići na operaciju. Dakle, otišao sam na operaciju, ali taj trenutak u liječničkoj ordinaciji pamtim kao jedan od gorih."

Najgori trenutak u životu

"Izboden sam 1989. i izgubio sam pola krvi. Sljedećeg jutra na bolničkom odjelu sestra me pitala želim li da kontaktira moje roditelje, a ja sam razmišljao kako ne želim da brinu pa sam je pitao hoću li umrijeti. Kako je zastajkivala s odgovorom, shvatio sam da situacija nije bajna. To je bilo loše, no dobra strana bila je što sam bio u srednjim 20-im kad se to dogodilo i stvarno mi je pomoglo nositi se sa svime. Radili su se kastinzi za studente treće godine, bilo je puno ljudi koji su plakali, lupali vratima, trčali u WC, a ja sam samo govorio: ‘Živ sam. Dobro sam. Zlatan sam.‘ Pa mi je to promijenilo život."

Najgori trenutak emitiranja

"Neposredno prije moje prve emisije uživo na BBC-ju, dobili smo vijest da je umro Papa. Puštala se snimka iz Rima, svi su bili uspaničeni i trčali naokolo, a mi smo morali najaviti plesno natjecanje. Ono što u montaži nisu shvatili da je uvod ‘Plesne groznice‘ crni ekran s prekidačem na njemu, pošetao sam dalje pritisnuo prekidač, upalili su se neonski svjetleći znakovi i zasvirala je glazba. Gledatelji su kod kuće na televizorima vidjeli kako se javio netko iz Rima i tužno rekao kako je papa Ivan Pavao mrtav, a u idućem trenutku krenula su svjetla i glazba. To nije bio moj najponosniji trenutak."

Najgori trenutak homofobije

"Strašno je to što pomalo živite u strahu. Svjesni ste gdje ste, što se događa i kako izgledate. Sad je moja definicijska karakteristika da sam star, dok je u mladosti bila ta da sam gay. Kad sam bio mlađi, bio sam jako svjestan gdje sam i s kime razgovaram."

Najgora osobina

"Nestrpljivost. I prilično osuđujem. Prije sam sve osuđivao, sad samo ljude na skuterima. Da mogu birati, donio bi zakon da ih ukinem, ali morao sam se pomiriti s tim da su odrasli ljudi koji u tome uživaju. I to je dobro."

Najgori savjet

"Sjećam se da mi je netko rekao da pijem votku s mineralnom jer ima najmanje kalorija. Napili biste se s najmanje kalorija, ali je užasnog okusa tako da je to loš savjet."

Najgora odluka

"Donio sam neke loše odluke o tom s kim sam bio u vezi, izlazio sam s groznim ljudima. Jedan od njih je završio i u novinama. Bio je to loš izbor s moje strane."