Preživio je ratove bandi, policijsku provjeru i pokušaj atentata te je postao jedan od najbogatijih mafijaša u povijesti. Riječ je o Don Franku Costellu, koji je stekao nadimak "premijer mafije". Po tri se stvari izdvajao od ostalih mafijaških bossova: nikada nije nosio pištolj, svjedočio je na saslušanju u Senatu o organiziranom kriminalu bez zaštite Petog amandmana te je, unatoč višestrukim uhićenjima i pokušajima ubojstva, umro kao slobodan čovjek u 82. godini života.
Jedan od najuspješnijih gangstera svih vremena bio je čovjek koji je inspirirao samog ‘Kuma‘, Don Vita Corleonea. Marlon Brando čak je gledao snimke Costellova pojavljivanja u Senatu te je mirno držanje i hrapav glas svog lika temeljio na Costellu.
No, put do jednog od najbogatijih mafijaških šefova u povijesti nije bio lagan - i Costello se morao probiti do vrha. I ne samo da je uspio u tome, već je živio da ispriča svoju priču.
Kako se Frank Costello pridružio mafiji?
Rođen kao Francesco Castiglia u Italiji 1891., kao i većina rane američke mafije, Costello je sa svojom obitelji emigrirao u SAD još kao dječak početkom 1900-ih. Otac mu se preselio u New York nekoliko godina prije ostatka obitelji te je tamo otvorio svoju malu talijansku trgovinu mješovitom robom.
Costellov brat vrlo je brzo postao član lokalne ulične bande, koja se bavila sitnim krađama i malim zločinima.
Ubrzo je u cijelu priču bio umiješan i Costello, pa je tako u razdoblju između 1908. i 1918. tri puta bio uhićen zbog napada i pljačke. Godine 1918. službeno je promijenio ime u Frank Costello, a sljedeće godine oženio se svojom ljubavi iz djetinjstva i sestrom svog bliskog prijatelja. Riječ je o Lauretti Giegerman.
Iste godine odslužio je 10 mjeseci zatvora zbog oružane pljačke. Kad su ga pustili na slobodu, obećao je da će odustati od nasilja i umjesto toga koristiti svoj um i inteligenciju kao oružje za zarađivanje novca. Od tada više nikada nije nosio pištolj, što je bio vrlo neobičan potez za jednog šefa mafije, ali je zbog toga postao još utjecajniji.
"Nije bio ‘mekan‘. Ali on je bio ‘čovjek‘, bio je civiliziran, prezirao je krvavo nasilje u kojem su prijašnji šefovi mafije uživali", rekao je jednom prilikom njegov odvjetnik, prenijeli su strani portali.
Nakon boravka u zatvoru, radio je za bandu Morello, a tada je upoznao i Charlesa ‘Luckyja‘ Luciana, vođu bande Lower East Side. Odmah su postali dobri prijatelji i počeli planirati i poslovne suradnje.
Povezali su se i s drugim bandama, uključujući onu Vita Genovesea, Tommyja Lucchesea i vođa židovskih bandi Meyera Lanskog i Benjamina Bugsyja Siegela.
Luciano-Costello-Lansky-Siegel počeli su u isto vrijeme kad i prohibicija. Ubrzo nakon usvajanja 18. amandmana, banda je započela vrlo profitabilan pothvat krijumčarenja uz potporu kralja kockara Arnolda Rothsteina.
Unosne suradnje
Zbog krijumčarenja brzo je talijanska mafija došla u dosluh s irskom mafijom, uključujući mafijaša Billa Dwyera, koji je do tada bio glavni za prodaju ruma. Zajedno su Talijani i Irci formirali ono što je danas poznato kao Combine, duboko ukorijenjen sustav krijumčarenja s flotom brodova kojim su mogli prevesti i po 20.000 sanduka alkoholnih pića odjednom.
Na vrhuncu njihove moći činilo se kao da ih nitko ne može zaustaviti. Na svom su platnom popisu imali i nekoliko pripadnika Obalne straže SAD-a te su svakog tjedna na ulice prokrijumčarili tisuće boca pića.
Costello i njegov suradnik Dwyer uhićeni su 1926. zbog podmićivanja pripadnika Obalne straže SAD-a, no, srećom po Costella, porota se nije mogla dogovoriti oko njegove optužbe, no na nesreću po Dwyera, njega su proglasili krivim.
Nakon što je Dwyer zatvoren, Costello je preuzeo Combine na užas Dwyerovih odanih ljudi. Tada je izbio rat mafijaških bandi - na jednoj su strani bili oni koji su vjerovali da je Dwyer završio u zatvoru zbog Costella, a na drugoj su bili oni lojalni Costellu. To je naposljetku uzrokovalo Manhattan Beer Wars i koštalo je Costella da ostane bez Combinea.
No njemu to nije predstavljalo problem - nastavio je surađivati s Luckyjem Lucianom na njegovim kockarnicama, automatima za igre na sreću i klađenju.
‘Premijer podzemlja‘
I cijelo to vrijeme dok je s jedne strane bio u raznoraznim poslovima s kriminalcima, istovremeno je održavao prijateljski odnos s političarima, sucima, policajcima te bilo kime drugim za koga je smatrao da mu može biti od pomoći.
Zbog tih svojih veza i poznanstava, costello je postao poznat kao ‘premijer podzemlja‘, čovjek koji je izglađivao nesuglasice i pomagao svima kojima je njegova pomoć trebala.
A onda su 1929. Costello, Luciano i čikaški gangster Johnny Torrio organizirali sastanak svih američkih kriminalnih bossova, poznat kao "Grupa sedam velikih". Bio je to prvi korak u organiziranju Američkog nacionalnog kriminalističkog sindikata, koji je bio način na koji su se pratile sve kriminalne aktivnosti te se održavao neki privid reda u mafijaškom podzemlju.
Trojica bossova, zajedno s Enochom ‘Nuckyjem‘ Johnsonom iz Jerseyja i Meyerom Lanskyjem, sastali su se u Atlantic Cityju i zauvijek promijenili smjer američke mafije. No, kako to uglavnom uvijek bude, bilo je onih koji su smatrali da za njih ta pravila ne vrijede i da je potpuna kontrola nad cijelom organizacijom jedini način preživljavanja.
Mafijaški rat
I dok su mlađi mafijaši raspravljali o redu i pokušavali održati ravnotežu između mafijaških obitelji, Salvatore Maranzano i Joe Masseria, koji nisu bili pozvani u skupinu ‘Velikih 7‘, ulazili su u jedan od najzloglasnijih mafijaških ratova svih vremena - rat u Castellammareseu.
Masseria je vjerovao da ima pravo na diktaturu nad mafijaškim obiteljima i počeo je tražiti naknadu od 10.000 dolara od članova obitelji Maranzano u zamjenu za zaštitu. Maranzano se borio protiv Masserija i sklopio savez s "Mladim Turcima", mlađom frakcijom mafije koju su vodili Luciano i Costello.
Međutim, Luciano i Frank Costello imali su plan. Umjesto da se udruže s bilo kojom obitelji, skovali su urotu kako jednom zauvijek okončati rat. Kontaktirali su obitelj Maranzano i obećali da će se okrenuti protiv Joea Masserije ako ga Salvatore Maranzano ubije. Naravno, Joe Masseria ubijen je na spektakularno krvav način u restoranu na Coney Islandu samo nekoliko tjedana kasnije.
Međutim, Costello i Luciano nikada se nisu zapravo planirali udružiti s Maranzanom - samo su željeli Masserija maknuti s puta. Nakon njegove smrti, Luciano je unajmio dvojicu ubojica da se preruše u zaposlenike porezne uprave i upucaju Salvatorea Maranzana u njegovu uredu u New Yorku.
Tako je smrću Salvatorea Maranzana okončana veliki mafijaški rat i učvršćeno Lucianovo i Costellovo mjesto na čelu mafije.
‘Šef svih šefova‘
Nakon ovog mafijaškog rata na kriminalnoj sceni pojavila se nova obitelj koju je vodio Lucky Luciano. Costello je postao njihov savjetnik te je preuzeo na sebe automate za igre na sreću i grupe za klađenje. Ubrzo je postao jedan od onih koji su najviše zarađivali u toj obitelji te je obećao da će postaviti automate u svaki bar, restoran, kafić, drogeriju i benzinsku postaju u New Yorku.
No, tada se umiješao tadašnji gradonačelnik Fiorello La Guardia i sve Costellove automate bacio u rijeku. Costello je tada prihvatio ponudu guvernera Louisiane Hueyja Longa te postavio automate za igre na sreću diljem Louisiane za 10 posto zarade.
Dok je Costello stvarao carstvo automata, Lucky Luciano nije bio sretne ruke. Godine 1936. osuđen je za vođenje lanca prostitucije, dobio 30 do 50 godina zatvora te je deportiran natrag u Italiju. Vito Genovese privremeno je preuzeo kontrolu nad Lucianima, ali samo godinu dana kasnije i on je morao pobjeći u Italiju kako bi izbjegao zatvor.
Budući da su i glava obitelji Luciano i njezin podšef bili u problemima sa zakonom, dužnosti vodstva pale su na nikog drugog doli – Franka Costella.
Svjedočenje na TV-u
Sa svojim rastućim poslom s automatima za igre na sreću u New Orleansu i ilegalnim kockarskim lancima koje je osnovao na Floridi i Kubi, Frank Costello postao je jedan od najprofitabilnijih članova mafije.
No ova ga je pozicija također dovela do jednog od najvećih saslušanja u Senatu o organiziranom kriminalu svih vremena.
Senator Estes Kefauver iz Tennesseeja provodio je istragu o organiziranom kriminalu te je pozvao nekoliko desetaka najutjecajnijih američkih kriminalaca na ispitivanje, uključujući preko 600 gangstera, makroa, kladioničara, političara i mafijaških odvjetnika. Tjednima su svjedočili te ih se prikazivalo na televiziji. Costello je bio jedini mafijaš koji je pristao svjedočiti i odustao je od Petog amandmana. ‘Kum‘ iz stvarnog života nadao se da će time uspjeti uvjeriti sud u to da je on legitiman poslovni čovjek koji nema što skrivati. Pokazalo se da je to bila pogreška.
Iako je prijenos išao na televiziji, snimatelji su prikazivali samo njegove ruke kako bi mu identitet zadržali što je moguće više tajnim. Costello je pažljivo birao odgovore, a psiholozi su tada komentirali da je djelovao nervozno. Kada ga je odbor pitao što je učinio za svoju zemlju, Costello je odgovorio: "Platio sam porez!" i izazvao smijeh.
Posljedice tog saslušanja za Costella su bile loše, a sljedećih nekoliko godina bile su neke od najgorih u njegovu životu. Godine 1951. osuđen je na 18 mjeseci zatvora, pušten je nakon 14 mjeseci, ponovno optužen za utaju poreza 1954., osuđen na pet godina zatvora, ali ipak pušten 1957.
Pokušaj atentata
Kao da mu višestruke osude, zatvorske kazne i žalbe nisu već bile dovoljne, u svibnju 1957. preživio je i pokušaj atentata. Kad se Vito Genovese konačno vratio u Ameriku 1945. i bio oslobođen optužbi, namjeravao je ponovno preuzeti kontrolu nad mafijaškom obitelji Luciano. Costello je imao druge planove - odbio se odreći vlasti. Njihova svađa trajala je desetak godina sve do jednog dana 1957.
Dok je Costello išao prema dizalu u jednoj stambenoj zgradi u New Yorku, Vincent "The Chin" Gigante pucao je na njega iz automobila u prolazu i povikao: "Ovo je za tebe, Frank!"
Costello je preživio napad, a ispostavilo se da je Vito Genovese naručio ubojstvo i čekao ‘svojih pet minuta‘ posljednjih 10 godina, s nadom da će vratiti kontrolu nad Lucianima.
Mnoge je šokiralo što Frank Costello, nakon što je preživio pokušaj atentata, nije želio imenovati svog napadača na suđenju te se pomirio s Genoveseom. U zamjenu za zadržavanje kontrole nad automatima u New Orleansu i lancem kockarnica u Floridi, Costello je predao kontrolu nad mafijaškom obitelji Luciano Vitu Genoveseu.
Mirna smrt
Unatoč tome što više nije bio "šef nad šefovima", Costello je zadržao poštovanje čak i nakon što se umirovio. Suradnici su ga i dalje nazivali "premijerom podzemlja", a mnogi bossovi i savjetnici posjećivali su ga kako bi potražili njegov savjet o mafijaškim pitanjima. Sad kad je imao više slobodnog vremena, Costello se posvetio uređenju okoliša te je sudjelovao na lokalnim događanjima vezanim uz hortikulturu. Iako mu je državljanstvo oduzeto 1961., nastavio je živjeti u New Yorku, prenosi The Mob Museum.
Inspirirao je i snimanje ‘Kuma‘, a bio je važan i za dramsku seriju ‘Godfather of Harlem‘ u kojoj Forest Whitaker glumi glavnog lika, mafijaša Bumpyja Johnsona. U seriji Johnson traži Costellov utjecaj na reizbor saveznika, pastora Adama Claytona Powella Jr. U stvarnosti, Johnson je također bio povezan s Costellom preko Luckyja Luciana i Gigantea.
Iako je i dalje bio neprocjenjiv svojim suradnicima što se tiče korisnih savjeta, Costellov je bankovni račun bio ispražnjen zbog svih pravnih bitaka. Iz tog je razloga morao nekoliko puta tražiti bliske prijatelje da mu pozajme novac.
Godine 1973., kad je već imao 82 godine, Frank Costello doživio je srčani udar u svome domu. Preminuo je 18. veljače 1973. u New Yorku te postao jedan od rijetkih mafijaških bossova koji je živio mirnim životom te je preminuo od starosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....