POTREBNE PROMJENE U HZZO-u Oboljeli od multiple skleroze imaju na raspolaganju nove lijekove koji im nisu dostupni nakon što se bolest dijagnosticira

Multipla skleroza je kronična, upalna demijelinizacijska bolest središnjeg živčanog sustava koja dovodi do invaliditeta različitih stupnjeva i ima različite stope progresije. Dostupnost novih i sofisticiranih dijagnostičkih alata i novih lijekova učinili su svakodnevnu liječničku praksu izazovnijom, a oboljeli danas imaju na raspolaganju cijelu paletu novih lijekova koji im, međutim, nisu dostupni nakon što se bolest dijagnosticira, kaže prof. dr. sc. Vanja Bašić Kes, predstojnica Klinike za neurologiju KBC-a Sestre milosrdnice.

- Multipla skleroza najčešća je kronična neurološka bolest kod odraslih osoba od 20 do 50 godina. Žene su pogođene otprilike dva puta češće od muškaraca. Karakterizira je heterogena klinička ekspresija (različiti simptomi), nepredvidljiv tijek i promjenjiva prognoza. Postoje različiti obrasci bolesti koje prate akutne egzacerbacije (pogoršanja) s punim ili djelomičnim oporavkom; postupno nakupljanje invaliditeta s izraženijim neurodegenerativnim oštećenjima, progresija invaliditeta od početka - pojašnjava prof. Bašić Kes.

Šaljite nam svoja mišljenja, komentare i fotografije na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..

Trenutačna medicinska praksa potiče ranu intervenciju tretmanima koji modificiraju bolest. Ključni ciljevi u upravljanju MS-om su smanjenje stope relapsa (ponovne pojave bolesti) te sprečavanje i odgoda progresije bolesti. Većina lijekova koji modificiraju bolest mora se davati injekcijom ili infuzijom. Nedavno su odobrena četiri nova oralna lijeka za modificiranje tijeka bolesti (fingolimod, teriflunomid, dimetil fumarat).

Trenutno su još neki u kasnijoj fazi ispitivanja (modulatori receptora sfingozin 1-fosfata, ponesimod i siponimod). Novi tretmani za liječenje MS predstavljaju monoklonska antitijela (poput alemtuzumaba, natalizumaba i daclizumaba te nedavno odobrenog okrelizumaba, a ispituju se još tri). Nemamo točnih podataka o broju oboljelih u Hrvatskoj, ali prema zadnjim procjenama oko 6500 je oboljelih od MS-a. Klinika za neurologiju KBC-a Sestra milosrdnica formirala je prvi bolnički registar MS oboljelih u Hrvatskoj. On može poslužiti kao prototip za uspostavljanje nacionalnog registra, koji je nužan.

Cilj registra je kontinuirano prikupljanje podataka o broju bolnički liječenih MS bolesnika, oblicima bolesti, prediktorima (prognozi) napredovanja onesposobljenosti, životnim navikama i dugoročnim ishodima za bolesnike. Za sada većina registriranih bolesnika ima relapsno remitirajući oblik bolesti (najčešći oblik multiple skleroze), s niskim stupnjem funkcionalne onesposobljenosti. Podjela prema životnim navikama, pokazala je da je među muškima oboljelima bilo više pušača i konzumenata alkohola. Dijagnostički kriteriji su izmijenjeni i danas je moguće ranije dijagnosticirati multiplu sklerozu jer su kriteriji obuhvatili i kliničku sliku i magnetskom rezonancom praćenje širenja lezija u prostoru i vremenu. I dok je dijagnostika dobra, adekvatno liječenje u smislu što ranijeg započinjanja liječenja, oboljelima nije dostupno.

- Sadašnji kriteriji liječenja MS-a u Hrvatskoj nedopustivi su te postoji neodgovarajuća i prekasna primjena lijekova koji usporavaju tijek ove progresivne i autoimune bolesti. Potrebno je da HZZO promijeni uvjete za odobravanje lijekova prve linije jer godinu dana od postavljanja dijagnoze i dva liječena relapsa za oboljele od MS-a znači dvije godine čekanja u stadiju bolesti u kojem je ključno odmah početi uzimati lijekove da uspore napredak bolesti koja u konačnici dovodi do djelomične ili potpune invalidnosti. Problem u Hrvatskoj je to što se liječenje MS-a ne može početi onda kada je to potrebno, a to je odmah kada se postavi dijagnoza bolesti. Ako se s liječenjem započne godinu ili dvije nakon postavljanja dijagnoze, onda se učinkovitost liječenja smanjuje za pola i to predstavlja veliki problem. Ako počnemo u kasnoj fazi bolesti, u sekundarno progresivnoj, onda je svaki od ovih lijekova neučinkovit - kaže prof. dr. sc. Vanja Bašić Kes.

Danas znamo i da je imunosupresivna terapija veliki pomak u lječenju. To su, naime, monoklonska protutijela ciljaju samo na segment imunosnog sustava. Za multiplu sklerozu postoje već četiri takva lijeka (fingolimod, natalizumab, alemtuzumab te daclizumab), namijenjeni su oboljelima koji ne reagiraju na prvu skupinu lijekova (interferon i glatiramer-acetat) te brzonapredujući oblik bolesti. - Primjenom monoklonskih protutijela nastoji se smanjiti invalidnost i kliničke egzacerbacije (pogoršanja). Monoklonsko protutijelo se veže na receptore limfocita i sprječava njihovo vezanje na endotel moždanih krvnih žila te onemogućava njihov ulazak u središnji živčani sustav. Sprječavanjem ulaska limfocita onemogućava se i razvoj demijelinizacijskih oštećenja na mozgu - kaže prof. Bašić Kes.

Razvoju imunoterapije najviše je doprinjela neuroimunologija, znanstvena disciplina koja se ubrzano razvija, a objedinjuje neuroznanost i imunologiju u svrhu boljeg razumijevanja patoloških procesa mnogih neuroloških bolesti nejasnog uzroka.

- Brojni neuroimunološki poremećaji istovremeno zahvaćaju imunološki i središnji živčani sustav. Središnji živčani sustav i imunološki sustav sudjeluju u brojnim interakcijama koje određuju tjelesnu homeostazu, a poremećaj jednog od ovih, posljedično dovodi i do poremećaja drugog. Poremećaj implantacije, regulacije i komunikacije urođenog i stečenog imunološkog odgovora, predisponira nastanku stanične i sustavne autoimunosti, koja se sve češće povezuje s poremećajem epigenetskih mehanizama ekspresije gena, povećavajući sklonost središnjeg živčanog sustava prema autoimunosti i neurodegeneraciji. Neuroinflamacija i neuroimunološka ativacija imaju značajnu ulogu u uzroku brojnih neuroloških poremećaja ističe prof. Bašić Kes napominjući da se osnovno razumijevanje neuroimunoloških poremećaja značajno promijenilo tijekom posljednjeg desetljeća.

- Nove spoznaje omogućile su bolje liječenje mnogih neuroimunoloških bolesti, ponajviše multiple skleroze, a kako se autoimunost sve više povezuje s ciljanim poremećajim epigenetskih mehanizma, smatra se da bi primjena epigenetskih terapijskih faktora mogla biti od pomoći u novim terapijskim pristupima – kaže prof. bašić Kes. Epigenetski mehanizmi su sve promjne eu ekspresiji gena koji se događaju bez promjena u rasporedu baze DNK-a. Također, mnogi se pacijenti okreću alternativnom liječenju, a koliko je dokaza da je ono i učinkovito?

- Bolesnici s MS-om istražuju komplementarne i alternativne lijekove. Najčešće korištena terapija uključuju modificiranu prehranu, omega-3 masne kiseline i antioksidante te kanabis. Terapije s najvećim potencijalom su lipoična kiselina i vitamin D kao potencijalni protuupalni i neuroprotektivni agensi. Postoje vrlo ograničena istraživanja koja vrednuju sigurnost i učinkovitost alternativnog liječenja multiple skleroze - kaže prof. dr. sc. Bašić Kes.

Vitamin D postao je redovna terapija koja se propisuje obolejlima. U slučaju protokola vitaminom D kod MS primjenjuje se dnevna doza od 5 000 IU. Prilikom provođenja protokola, koji se mora provoditi pod strogim liječničkim nadzorom, važno je iz prehrane isključiti namirnice bogate kalcijem, poput mlijeka i mliječnih proizvoda. Uz potrebne mjere opreza i dovoljnu hidrataciju, više doze vitamina D smatraju se sigurnima. Uz vitamin D obično je potrebno uzimati i druge suplemente kao što su vitamin B2, magnezij, vitamin K2, omega 3, cink, i B12.

Šaljite nam svoja mišljenja, komentare i fotografije na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..