BAJAGA ZA JUTARNJI.HR O 30 GODINA KARIJERE 'Volim se sjetiti nekih lijepih trenutaka'

Momčilo Bajagić Bajaga i Instruktori od 6. do 8. ožujka održat će tri koncerta u zagrebačkoj Tvornici kulture povodom 30. godina njihove karijere. Što nam Bajaga sprema, je li mu u bogatom repertoaru dosadilo svirati neke pjesme, ali i to u kakvim je odnosima s Borom Čorbom, otkrio je u intervjuu za Jutarnji.hr.

Bajaga i Instruktori slave 30 godina glazbene karijere, kako to da ste odlučili održati čak tri koncerta u Tvornici kulture u Zagrebu?

To je ustvari bila ideja organizatora, a mi smo se složili s njom jer nam se uklopila u planove. Ove godine obilježavamo 30 godina benda, naša prva svirka je bila u Kulušiću, 12. travnja 1984. godine. Htjeli smo opet svirati na istom mjestu, međutim, Kulušić više ne postoji kao klub tako da smo se složili da je Tvornica sad otprilike nešto što je Kulušić. Nama je bilo važno da to bude proljeće tako da se može vezati za ovih 30 godina karijere.

Kako ste odabirali mjesta za ovu turneju povodom jubilarne godišnjice?

Nismo nešto posebno birali mjesta, voljeli bismo svirati i u Domu sindikata jer je to bio naš prvi koncert u Beogradu. To je ono što znam sigurno da ćemo raditi povodom ovih 30 godina, mislim da nećemo dizati preveliku prašinu oko toga jer smo prošle godine završili uspješnu turneju 'Daljina, dim i prašina' pa ćemo raditi par koncerata da obilježimo godišnjicu.

Je li ovih 30 godina proletjelo ili je ipak trajalo 'cijelu vječnost'?

Proletjelo je, proletjelo je kad se tako mnogo stvari događa koliko se meni dogodilo, što se tiče koncerata, albuma i svega u ovih 30 godina. Valjda zbog toga mi je brzo prošlo.

Koje su najdraže anegdote iz bendovskog života?

Teško, ljudi se uvijek vežu za nešto. Bendovski život je kao i ovaj običan život, ima i lijepih i ružnih stvari. Ružne se trudimo zaboraviti, a lijepe pamtimo, vjerojatno je bilo i puno komičnih trenutaka.

Kad biste morali odabrati jednu najdražu pjesmu od svih u ovih 30 godina, koja bi to bila?

Najdraža mi je prva 'Pustite me, druže' jer prva je uvijek najdraža. To je neka prva pjesma koju sam ja napravio s ovim bendom. Kasnije sam je objavio na albumu 'Pozitivna geografija'.

Kako je publika reagirala na posljednji album 'Daljina, dim i prašina' i kako je došlo do ideje da uz njega izađe i knjiga 'Vodič kroz snove'?

Publika je jako dobro regirala na posljednji album. Kad imate tako puno albuma kao ja, ne događa se tako često da vam posljednji album dobije dobre kritike publike i kritičara, obično su prvi albumi najinteresantniji. Mislim da smo napravili dobar album.

Kad biste mogli jednu rock legendu s ovih prostora vratiti među nas, tko bi to bio?

Pa ne možemo vraćati ljude koji nisu tu. Volio bih da sve vratimo, ali to je nemoguće. Zato mi ova tri koncerta posvećujemo Draženu Vrdoljaku koji nas je pozvao da dođemo svirati u Kulušić. Tad sam još svirao u Ribljoj čorbi i tad smo spremali koncert u Domu sindikata, a Dražen je jedan dan bio u Beogradu i vidio nas na probi te rekao: "Ajde, ja sam urednik glazbene scene u Kulušiću, dođite odsvirati jednu svirku kod mene". Mi tad nismo nastupili kao Bajaga i Instruktori nego kao Bajaga ex Riblja Čorba i bend. Tada nismo imali ni plakate. Tiskali smo ih za koncert u Beogradu tek kasnije. Dražen je stvarno legenda, on je jedan od najzaslužnijih ljudi uopće kad se govori o rock sceni u bivšoj Jugi osamdesetih godina, a posebno za tu zagrebačku scenu koja je tad bila jaka. Mnogo toga duguje njemu, zaista mi je žao što je tako prerano otišao i najmanje što možemo napraviti jest posvetiti ova tri koncerta njemu.

Što se promijenilo u životu Momčila Bajagića nakon kultnog koncerta u Kulušiću prije 30 godina?

Ništa se drastično nije promijenilo, ja sam i prije toga svirao u velikom bendu. Promijenilo se što sam konačno sam stao ispred nečega što radim i prvi put sam bio odgovoran za to što se događa na bini.

Koliko se današnja glazba Bajage razlikuje od onoga što je bilo na 'Pozitivnoj geografiji'?

Za 30 godina mnoge stvari se razlikuju, bilo bi glupo da je isto, nitko ne ostaje u istom fazonu, ali mislim da sam one osnovne karakteristike koje sam imao na prvom albumu i danas zadržao. No, 30 godina se ne može izbrisati tako da to svakako dosta stvari mijenja i to su razni utjecaji, koncerti, putovanja i suradnje s drugim glazbenicima...

Jeste li očekivali ovoliki uspjeh i 30-godišnju karijeru nakon odlaska iz Riblje čorbe?

Bio sam u Ribljoj čorbi šest godina, očekivao sam da nastavim sam pa kako bude. Zaista ništa nisam pretpostavio, samo sam slijedio svoje instinkte.

Prošle godine ste bili gost na koncertu Riblje čorbe u beogradskoj Areni. Kakav je to bio doživljaj? Jeste li ikad pomislili da ćete s njima opet stati na pozornicu?

Nisam ništa mislio, to je bilo sad zadnji put kad je bilo 35 godina Riblje čorbe, a pošto sam ja prvih šest godina svoje profesionalne karijere proveo u Ribljoj čorbi, odazvao sam se tome pozivu i svirao s njima. Bilo je lijepo. Iskreno da kažem, meni je nekako, kad smo krenuli sa sjećanjima na ta vremena, najviše nedostajala gitara pokojnog Rajka Kojića koja je jako obilježila tih prvih šest albuma na kojima sam i ja svirao. Mislim da je on glazbeno jako oborio te albume Riblje čorbe pa možda više i od mene i ostalih članova benda. Bilo je interesantno, svirali smo par starih stvari i tako.

Uhvati li vas ikad nostalgija?

Ono, u smislu volim se sjetiti nekih lijepih trenutaka, ali mislim da stvari u životu ne treba vraćati.

Kakvi su sad vaši odnosi s Borom Čorbom?

Korektni, mi smo u OK odnosima, ne mogu reći da se često viđamo, a ovako od ljudi iz benda se najviše vidim i čujem s Mišom Aleksićem, s njim sam nekako bio i najbliži dok sam svirao u bendu.

Osim za Riblju Čorbu te Bajagu i Instruktore, napisali ste neke pjesme i za druge popularne izvođače. Je li vam ikad žao što neke od tih pjesama niste vi snimili?

Nije mi žao, ali možda ću jednom snimiti te pjesme koje sam pisao za druge izvođače, a možda i neću. Nije mi nikad žao, ja sam snimio sve one pjesme koje sam htio snimiti. A ove neke stvari koje sam radio za prijatelje, to je isto OK.

Za koji bend s prostora bivše Juge biste voljeli najviše da ostvari ovakav uspjeh kao Bajaga i Instruktori?

Neki mladi talentirani bend, svejedno.

Postoji li neki mladi bend za koji biste voljeli napisati pjesmu?

Mladi bendovi pišu pjesme sami i to je dobro. Ja više volim te mlade bendove što pišu sami nego ove što im drugi rade pjesme. Evo Bad Copy ima uskoro koncert u Beogradu, oni su jedan od mojih najdražih bendova. Repetitor isto, ima bendova.

Što mislite o poziciji rock 'n' rolla u današnjem društvu, je li nekad zaista bilo bolje ili su se stvari jednostavno promijenile?

Nešto je bilo bolje prije, nešto danas, stvari su se sigurno promijenile. Ako mislimo na vrijeme od prije 30 godina, promijenilo se sve. Čini mi se da uopće ne postoji niti jedan glazbeni pravac kao rock u to vrijeme. Onda je to bio pokret i idologija, sad je to biznis.

I za kraj, je li vam već dosadilo pjevati 'Tamaru'?

Nije mi dosadilo, mi imamo puno pjesama i često mijenjamo repertoar. Trudit ćemo se sad za ove koncerte u Tvornici da dosta repertoara svaku večer bude drugačije. Mislim da je to prava stvar za naše fanove i to je način da im pjesme ne dosade.