Za hrvatsku promociju svoga filmskog prvijenca “Kao rani mraz” Đorđe Balašević odabrao je Opatiju. Nimalo slučajno, upravo na Opatijskom festivalu davnih 80-ih godina otpjevao je “Prvu ljubav”, skladbu koja mu je širom otvorila estradna vrata. Opatijski trodnevni spektakl, od 13. do 16. kolovoza, bit će prava poslastica za njegove fanove jer obuhvaća cijeli stvaralački opus tog pjesnika, kantautora, pisca, odnedavno redatelja te sjajnog zabavljača rijetkog pripovjedačkog talenta. Opatijski Balaševićev projekt nazvan je “Vasa Ladački”, po istoimenoj pjesmi koja je poslužila i kao predložak za film u kojemu igraju velika glumačka imena Rade Šerbedžija, Mustafa Nadarević, Mira Banac i Zijah Sokolović.
Neću se zvati redateljem
- To su ujedno i moji prijatelji. Upravo su Mustafa i Šerbedžija krivci što sam se prihvatio režiranja filma. Rekli su ‘glumit ćemo samo ako ti budeš držao redateljsku palicu’. To je bila sjajna, opuštena zabava...
Kako je publika primila film?
- Prilično lijepo. Bili smo već u pedesetak gradova, uglavnom u manjim mjestima gdje su nakon 20 godina bojali staru kinodvoranu samo da bi nas ugostili. Jedna od prvih rečenica u tom filmu glasi: ‘Oko mog ujaka mišljenja su bila podijeljena. Svi su mislili da je teški drkadžija, samo je on mislio da nije’. Tako je otprilike i s kritičarima. Imamo otprilike tri loše kritike, a ja sam naučio da one u startu moraju biti loše. Zbog toga mi je malo krivo. Pa zar baš svi moraju biti kreteni, zar se ne može naći netko tko ti može predbaciti nešto dobronamjerno, nego je uvijek prisutna jedna strašna doza malicioznosti? No, meni za utjehu uvijek ostaje publika. Naime, riječ je o određenoj publici koja točno zna na što dolazi i uvijek smo čekali da završi projekcija filma i mogu vam reći, reakcije su bile odlične.
Sa ex-jugoslavenskih prostora, kome bi od kolega otišli na koncert?
- Hvalio sam Dinu Dvornika , jer je on bio potpuno osvježenje, svjetlost u toj estradnoj tmini, a onda su mi rekli, e sada si došao tu pa zato njega hvališ. Sada ako spomenem Gibonnija onda će opet reći slično. No, on ima neke pjesme za koje mi je krivo da ih ja nisam napravio. Onu pčelu u žlici čaja... Da sam bio prije par dana ovdje u Opatiji sigurno bih otišao na Oliverov koncert. Njega strašno volim kao tipa koji je ostao normalan među nenormalnima. Uglavnom su moj izbor autori kojih nažalost nema puno, pogotovo nema u ovim mlađim generacijama. Oni imaju neki svoj fazon u koji se panonski ritam ne može uklopiti.
KOMPLETAN INTERVJU S ĐORĐEM BALAŠEVIĆEM PROČITAJTE U JUTARNJEM LISTU.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....