Billy Bob Thornton: Kao klinac jeo sam rakune, vjeverice, oposume... nije ni čudo da sam postao biljojed

ZAGREB - Hranim se zdravo, vegetarijanac sam”, kaže Billy Bob Thornton na našu opasku da izgleda mladoliko za svoje godine. Doduše ne bi mu falio koji kilogram više jer je unatoč dugom crnom kaputu i slojevima odjeće djelovao premršavo, a bljedoliko lice dodatno je naglašeno crno obojenom kosom i busenčićem brade ispod usne.

“Kao klinac jeo sam rakune, vjeverice, oposume... Štogod bi djed dovukao kući baka bi skuhala za ručak pa nije ni čudo da sam postao biljojed…” (smijeh), kaže nam Billy Bob Thornton na početku razgovora u povećoj sobi legendarnog berlinskog hotela Adlon na slavnoj aveniji Unter den Linden. Vjeverice i oposume?

“O da”, ne čudi se previše našem europski iznenađenom pogledu na njegove obiteljske kulinarske navike, “u okolini u kojoj sam živio ništa nije bilo čudno! Živjeli smo u brdima Arkansasa, većina ljudi bila je nepismena, pravi redneksi, ako bi vas uhvatili s tuđom ženom u krevetu zakucali bi vam jaja za drveni pod kuće ili bi vam ‘prosvirali’ glavu.

To je bilo posve normalno, nitko ne bi zvao policiju. Živio sam kod bake prvih sedam godina života, do 1962., a selo je struju i tekuću vodu dobilo dvije godine poslije.”

Novi redateljski uradak

Povod za susret s osebujnim američkim filmašem, glumcem i oskarovcem bio je njegov novi redateljski uradak “Jayne Mansfield’s Car”. Gotovo čehovljevska drama smještena u Alabami 1969. godine u jeku vijetnamskog rata kroz priču o obiteljskom sukobu progovara o nacionalnom bremenu ratova koji su označili američku naciju, povijest i društvo, a čvrsto je prošivena autobiografskim elementima autora.

“Uživo sam vidio automobil u kojem je poginula Jayne Mansfield, izložili su ga na platformi pa me otac odveo tamo, ulaznica je bila 50 centi, bilo je baš onako kako sam prikazao u filmu”, objašnjava nam Billy Bob Thornton čija je autobiografija “The Billy Bob Tapes” od 15. svibnja u prodaji u knjižarama diljem svijeta.

Zanimljivo, uvodnu riječ u knjizi, u kojoj Billy Bob Thornton otvoreno i iskreno govori o odrastanju, odnosu s ocem, burnim šezdesetima, karijeri, autorskom svjetonazoru, Hollywoodu ali i pravim životnim vrijednostima, napisala je Angelina Jolie, bivša supruga tog slavnog glumca, filmaša i glazbenika s kojim je bila u burnom i medijski razvikanom braku od 2000. do 2003. godine...

Odnos s ocem kroz film

Nije tajna da niste bili bliski s ocem...

- Moje je otac umro u 46. godini, ja sam tada imao sedamnaest i mi zapravo nikada nismo imali prilike sjesti i razgovarati o našem odnosu, bio sam klinac, nisam znao kako razgovarati o emocijama, a on nije bio osoba koja bi iskazivala emocije, bio je čudan tip, zatvoren, radio je samo ono što je njemu bilo zanimljivo. Zato se kroz sve moje filmove konstantno provlači moj odnos s ocem, očito je to moja trauma koju nosim čitav život. Lik Dwighta Joakama u filmu “Sling Blade” djelomično je baziran na mome ocu, u “Monster’s Ballu” ja glumim svoga oca, a odnos Roberta Duvalla i mene u ovome filmu je više-manje odnos mene i moga stvarnoga oca.

Nikada niste pokušali razgovarati s ocem da vam se otvori i približi?

- Skrivao sam se od starog. Znao bih kad se vraća s posla pa bih se onda povukao u svoju sobu i bio miran i tih. Slušao bih ploče dok je bio na poslu, uglavnom sam mu se micao s puta, nije razumio moj način života i razmišljanja, nije shvaćao glazbu koju slušam i filmove koje volim. Vjerujem da sam zbog njega postao umjetnik, filmaš, glumac i glazbenik, to je kao neka moja osobna stvar, neko traženje istine i konstantno preispitivanje. Doduše moja majka je bila posve drukčija, sklona umjetnosti pa je i ona utjecala na mene, a glazbu sam učio od strica u čijem sam bendu svirao. Čudno je to kako obitelj utječe na vas.

Odrastao kao hippy

Vaš otac imao je uistinu bizaran hobi koji ste prišili liku koji tumači Robert Duvall: proučavao je mjesta prometnih nesreća. Jeste li ikada saznali odakle ta morbidna sklonost?

- Mislim da je bio nesiguran, da je bio uplašen i da je bio ispunjen boli koju nije znao drukčije artikulirati nego kroz tuđu nesreću i smrt. Uvijek bi objašnjavao kako se nesreća dogodila, sve u detalje. Ona prva nesreća u filmu s prevrnutiom “bubom” do u detalje je preslikana nesreća koja se dogodila kilometar od mjesta gdje smo živjeli pa je stari mene i brata odveo da i mi to vidimo. Buljio je u tu “bubu” satima i vraćao se na mjesto nesreće još tjednima jer je policija zaboravila vjetrobransko staklo koje je ostalo uz rub ceste pa bi se stari vraćao i buljio u to smrskano staklo, bogzna o čemu razmišljajući.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA