Serija `Larin izbor´ prodan je u 17 zemalja. Može li Hrvatska biti ova Turska?

ZAGREB - U petak uvečer Nova TV se u nekoliko navrata pohvalila u svom Dnevniku da je njezina nova sapunica “Larin izbor” prodana u 17 zemalja i da je pred njom potencijalna publika od oko 180 milijuna gledatelja.

Nije loše, tim više što je našim sapunicama dosad glavno tržište bila regija, a sada se jedna od njih napokon probila i u Češku i Slovačku.

Nešto ranije, na prezentaciji prve dvije epizode “Larinog izbora” u prostorijama Nove TV, Siniša Svilan povjerio je nama novinarima da je u Češkoj krahirala turska “1001 noć”, dok je pred njihovim proizvodom lijepa budućnost. Znači li to da turska invazija jenjava i da će sada hrvatske sapunice preplaviti Europu? Nisam baš siguran.

Lasta ne čini proljeće

Od prodaje nekog proizvoda na strano tržište pa do njegova uspjeha na njemu dug je put, pa treba pričekati prve rezultate emitiranja “Larinog izbora” u drugim zemljama. Ipak, čak i da se to dogodi, banalno rečeno, jedna lasta ne čini proljeće. Sapunice su skupa igračka i domaće televizijske kuće na njih se odlučuju gotovo pod prisilom, jer zahvaljujući svakodnevnoj prisutnosti na tv programima najbolje vežu publiku.

Trenutačno ih proizvode samo komercijalne televizije, Nova TV i RTL, dok patološki škrt HRT, poučen lošim iskustvima, više ne igra na tu kartu. Što znači da svijetu možemo u najboljem slučaju ponuditi dvije do tri sapunice, a to je upravo smiješno malo.

Također, prve dvije epizode “Larinog izbora” produkcijski ne izgledaju loše , no vidjet ćemo kako će sapunica izgledati za neko vrijeme kada se priča razigra i kad počnu pritisci da se na svemu štedi.

Usporedimo to s Turcima koji su još uvijek neprikosnoveni vladari na našim tv kanalima (“Ljubav i kazna” može se pohvaliti sa 11 posto gledanosti, a RTL-ov novi adut “Ruža vjetrova” sa samo 8). Kada su se prije pet-šest godina počeli probijati na svjetsko tržište, turski su televizijski producenti već raspolagali s petnaestak sapunica koje su bile hitovi na domaćem terenu.

Nisu to bile skromne produkcije kao ove naše hrvatske, u kojima se jedna epizoda snimi za jedan radni dan. U zemlji sa skoro 75 milijuna stanovnika puno se više ulaže u filmove i serije, pa tamo epizoda neke sapunice košta ponekad kao cjelovečernji film.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA