DOLORES LAMBAŠA KAKVU NISTE VIDJELI Čudesan film razotkriva intimu krhke dive tragične sudbine

Dolores Lambaša je u garderobi, na setu sapunice “Ruža vjetrova” koja se snimala od 2011. do 2013. godine.

S njom je kolega Stojan Matavulj, inače glumac varaždinskog HNK, čovjek s kojim će ova mlada glumica godinu kasnije, na žalost, doživjeti automobilsku nesreću i tragično završiti. Matavulj je u dobro prihvaćenoj sapunici koja se snimala uglavnom na splitskim lokacijama igrao glavnu ulogu: Stipu Odaka, vlaškog građevinskog poduzetnika. Te sezone, Dolores je u istoj sapunici, igra fatalnu odvjetnicu Tamaru. Kamera je prati, Dolores se sprema za snimanje, oblači se u garderobi.

- Ne razumijem što radimo s ovim PR-om? Pogotovo ti, Stojane, ti nikad ne daješ intervjue. Zašto ne daš bar jedan intervju u nekim ozbiljnim novinama - kaže mu okrenutih leđa.

Davanje materijala

- A koje su to ozbiljne novine u Hrvatskoj? - odgovara Matavulj, pripaljujući cigaretu. - Intervjui s kim se družiš, možemo li te slikat sa ženon i sa pason, mislim, koga zanima moj pas?! - govori.

- Zašto misliš da publiku to ne zanima, da ljudi nemaju naviku zavirivati - odgovara mu Dolores.

Matavulj sjedi ležerno; nogu je prebacio preko noge.

- A šta koga zanima di ja kupujem postole i koje auto vozin - kaže.

- A kad ženska glumica potvrđuje da je s nekim u vezi i da se zaručila... - pokušava rastumačiti Dolores. Matavulj je prekida.

- Možda je loša glumica, pa je nemaju šta drugo pitat - kaže.

Kratka stanka.

- Ka’ nešto je zanimljiva, al je ne mogu pitat’ kako ste odigrali Gertrudu u Hamletu jer je nije odigrala. Pa je onda pitaju kad će se udat’? - odmahuje žustro rukom. Istovremeno je i grub i topao. Iskren.

- Taj pad kriterija je katastrofalan, žutilo u novinama dovelo je do zatupljivanja publike. Možeš sad odigrati Lady Macbeth, njih to ne zanima, osim ukoliko ta Lady Macbeth gola ne skoči uuu, šta ja znan ...

Temperamentan je. Dolores duboko uvlači dim cigarete. Buni se da nije ona dovela do toga. Matavulj uzdahne i promeškolji se na stolcu. Pokušava nastaviti smirenijim tonom.

- Daješ im materijale. Pijem kavu ovdje, kupila sam haljinu ondje, udala sam se za ovoga, od ovoga sam se razvela. I to će ih zanimati dok se ne pojavi neka mlađa.

- Znači, moja je krivnja za sve što se sa mnom događa u medijima. A jesam li ja samo sredstvo da se udara čovjeka s kojim sam u vezi, pa sam slučajno nadrljala, možeš li to prihvatiti? - odgovara uzrujano.

- Ma mogu - nastavlja Matavulj pomirljivije. - Ali to je toliko tanko, da je smiješno koliko je to tanko.

Dolores je sad već prilično uzrujana. Prilazi im kolegica Mirela Brekalo, inače glumica kazališta Komedija u Zagrebu, u sapunici je glumila Maricu Odak, suprugu vlaškog biznismena. Mirelu mediji tako ne tretiraju, koga boli kurac di ona ljetuje, temperamentan je Matavulj.

- Konačno želim bit ozbiljna i ozbiljno se baviti svojim poslom - kaže Dolores. Ubrzo se vjerojatno rasplakala; naime, u idućoj sceni kolegica Mirela je miluje po kosi i upozorava Matavulja da bude nježniji.

Mamina šalša

- Pa šta san te rasplaka. Napravi predstavu i reci im da pišu o tome - sliježe ramenima pomirljivo. Dolores je glavu spustila među dlanove, prste s dugim noktima zabila u kosu, savinula se do poda i glasno, duboko uzdahnula.

Ovo je jedna od upečatljivih scena u novom filmu “Naslovnica”, dokumentarcu Silvane Menđušić, poznate novinarke i urednice, koji će premijerno biti prikazan na nadolazećem međunarodnom festivalu dokumentarnog filma ZagrebDox.

Film je sniman na 60-ak lokacija. Uz autoricu filma, ostatak radnog tima čine direktor fotografije Almmir Fakić, montažer Damir Čučić i produkcijska kuća Studio dim. U 55 minuta, kamera prati Dolores Lambašu kada se ona zbog angažmana u sapunici preselila u Split. Njezin unajmljeni stan je pri vrhu zgrade, s terase puca pogled na trajektnu luku. Dok obavlja svakodnevne rutinske poslove - pere zube, odgovara na poruke i mailove, uz čašu vina vježba ulogu ili u mikrovalnoj podgrijava materinu šalšu - Dolores govori o sebi. Iskrena je, neiskrena je, simpatična, manje simpatična, vesela, lepršava, neraspoložena, hrabra, ranjiva, manje ili više duhovita i ironična, kako kada, kako kome. Dokumentarci prikazuju, ne donose sudove.

Dok navečer skida šminku ispred ogledala, Dolores ironizira svoj odnos s medijima, govoreći da u kupaonici uvijek mora imati test za trudnoću jer je, naime, ‘prema hrvatskim medijima bila trudna barem deset, petnaest puta’. Svoje večernje skidanje šminke naziva terminom ‘jebo sliku svoju’, kao i svako svoje pojavljivanje u medijima. Pritom zapjeva staru Čorbinu stvar ‘Lutka sa naslovne strane’. U idućoj sceni priprema ručak koji se sastoji samo od majčinog umaka od rajčica i divi se ženama koje znaju kuhati.

- Stalno biram zlatne kaveze, nisam realizirana ni u jednom smislu. Ni kao žena, ni kao osoba, ni kao glumac. Puno puta ne znam što bih sa šansama - smije se.

Iako ‘ratuje’ s medijima, u filmu često naziva PR-ovku Dianu. Zanima je kad može istupiti, dogovorila je šest intervjua, usto objavila bi zbirku poezije. Čita jednu od svojih pjesama, ‘Zovem se Penelopa i cijeli moj život je tkanje’. U filmu, Dolores spominje samo Partnera. Ne govori mu ime, no riječ je o Josipu Dikanu Radeljaku.

Plač u krevetu

U prvom dijelu dokumentarca oni su još zajedno; međutim, u drugom dijelu veza je raskinuta. Mediji su to, dakako, burno pratili. Dolores ne može sakriti utučenost, nije više ona lepršava mlada žena s početka filma, sretna što je dobila ulogu u seriji. Odlazi plakati u krevet. Neprestano puši. Majci na mobitel govori da je jela. U isto (nezgodno) vrijeme završava joj i gaža u sapunici. Trenutno sam bez ikakvog posla, jako je loša situacija, otvara se. Pogled joj je umoran, ne skriva strah..

- Menđušić je, u prvotnoj verziji, napravila odličan dokumentarni film o žutilu i trivijalizaciji medija.

Pratila je tri poznate osobe: Nives Celzijus, Vlatku Pokos i Dolores Lambašu. Kod nekih se vidjelo da ih je tabloidnost pojela i da se iz toga više ništa ne da kapitalizirati. No, Lambaša je bila na prijelomnoj točki. Pokušavala se ozbiljnije poslovno realizirati i pridobiti medije da je gledaju kroz druge naočale. Međutim, uslijed poznatih razmirica, Pokos i Lambaša nisu htjele biti u istom filmu! Opirale su se i autorica je bila na sto muka. Dokumentarac nije mogla prikazati! - otkriva nam dobar poznavatelj domaće filmske scene.

Drukčija priča

Splet okolnosti, međutim, zarotirao je priču. Lijepa, tamnooka glumica tragično je stradala i autorica je iz cjelokupnog materijala napravila film samo o njoj. Gledatelj se ne može oteti dojmu da je Stojan Matavulj, kao stariji kolega, pokušavao mladu kolegicu odlijepiti od uloge ‘lica koje zabavlja tabloide’ i usmjeriti je u ono što se naziva ‘ozbiljnom glumicom’. U završnoj sceni Stojan Matavulj i Dolores Lambaša u istoj su prostoriji. Atmosfera je gusta, ljepljiva. Dolores cmolji da se ne može koncentrirati.

- Lipo prikini radit. Kad shvatiš da oćeš radit, zovi - Matavulj oblači jaknu.

- Daj, nemoj sad ići ča. Sklupčana je na kauču, u trenirci.

- A šta ću - podviknuo je. - Pritisak ti je, a što znači pritisak?! Pa ne roniš, bogati, na trista metara, pa ti je pritisak. Jesi rekla da oš bit glumica? Onda budi glumica! Ili nemoj bit glumica, zaposli se u trafiku i nemaš problema. Dođe čovik, da ti 20 kuna, ti mu daš cigarete i mir.

Dolores šmrca. Sjeda na stolac. Pale cigarete.

- Ne zanima me šta si slaba. Ako radiš, radiš.

- Potpuno sam izgubila samopouzdanje - uzdiše Dolores. Muka joj je od svega.

- Onda to okreni ovako. Koliko ljudi sad u Hrvatskoj misli da ti možeš napraviti predstavu?

- Nijedan.

- Prema tome? Možeš li skinut te svoje ekstenzije, trepavice i šarene perle, na scenu izać u nekakvoj bolničkoj kuti i držat tristo ljudi, sat vremena?

Tišina, u filmu je ostala samo duga tišina. Može li Dolores Lambaša sama na sceni držati pažnju 300 ljudi, sat vremena, to je pitanje ostalo bez odgovora.