KAKO NAŠ POZNATI GLUMAC ŽIVI U DOBA NOVONASTALE KRIZE Goran Bogdan: 'Gledam serije, sve što nisam godinama, a kad ovo prođe, skakat ću od sreće'

Goran Bogdan već godinama slovi za jednog od naših najzaposlenijih, najsvestranijih, ali i najomiljenijih glumaca. Jednako ga vole domaća, regionalna i strana produkcija. Da su neka sretnija vremena, da nije krize zbog epidemije koronavirusa, Bogdan bi doslovno skakao sa seta na set, bilo bi ga posvuda.

Promijenilo se sve

Uoči samog zatvaranja granica glumac se vratio u Zagreb sa snimanja u Beogradu gdje, s pravom, slovi za jednu od najvećih glumačkih zvijezda. Ali gotovo preko noći sve se promijenilo, a nakon cijele agonije oko zaraze dogodio se i razorni zagrebački potres.

- Upravo sam došao iz Beograda. Posljednji dan snimanja bio mi je 11. ožujka i odmah nakon toga sam pošao u Zagreb. Otišao sam uoči zatvaranja granica. Tada se nisam niti nadao da će otići ovako daleko. Iako smo, istina budi, poučeni talijanskim iskustvom mogli to očekivati. Prvo mi je bilo super, sam u stanu. Gledao sam sve serije i filmove koje godinama nisam stigao, čitao, naprosto uživao.

Onda me potres sasvim izbacio iz takta, kao loš SF film, a nisam pristao na scenarij. Sreća je što nisam imao veća oštećenja u stanu. Sad se opet vraćam u ono stanje prije potresa. Odmaram se, uživam, čitam i pripremam za buduće projekte. Nadam se da ćemo iz svega ovoga izići kao bolji ljudi. Uglavnom, mislim da će svijet poslije ovoga teško biti isti. Ne bi bilo šteta da se iz svega ovoga izvuče neka pouka. Ako se nešto ne nauči, bila bi to uzaludno skupa lekcija - iskren je Bogdan.

Vrijeme u izolaciji, između ostalog, koristi kako bi nadoknadio stvari za koje godinama nije imao vremena.

- Najviše gledam serije i nadoknađujem općenito sve što nekoliko godina nisam stizao zbog brzog tempa. Upravo sam završio snimanje serije koje je trajalo dosta dugo, puna četiri mjeseca, pa mi je odmor super došao.

Samo da ne potraje baš dugo. Ali, što je tu je. Nastojim iskoristiti vrijeme za sebe. Ima još do kraja interneta. Pogledat ću Netflix i HBO. Namirio sam se s knjigama tako da sam siguran barem do jeseni. Šalim se, nadam se da ćemo se puno prije vratiti normalnom životu - priželjkuje glumac.

Završio snimanje

Prije nego što je doslovno cijeli svijet stao, neke je projekte, prema najavama izvrsne, uspio dovršiti, a ostali čekaju neka bolja vremena.

- Baš smo završili snimanje serije ‘Močvara’ Olega Novkovića prema scenariju njegove supruge, genijalne spisateljice Milane Marković. Odličan scenarij i nadam se da smo napravili dobar posao, da bi serija mogla biti baš dobra. Nisam takvo što gledao kod nas. Mračno, snažno, hrabro. Podsjeća me na balkanski ‘True Detective’.

To je priča o inspektoru, kojeg glumim, i njegovoj borbi da riješi dosta bizaran i perverzan slučaj serijskog ubojice, ali i i paralelnoj borbi s vlastitim demonima. A što je sve propalo? Pa sve. Samo se nadam da ćemo nastaviti kad stane. Trebao sam snimati film u Rumunjskoj, pa seriju ovdje u Zagrebu paralelno s još jednom u Srbiji. No, neka, kada sve završi, napravit ćemo još bolje projekte - siguran je Bogdan.

Još do prije nekoliko dana nizao je uspjehe na festivalima i dobivao nagrade za iznimnu ulogu u filmu “Otac” redatelja Srdana Golubovića, na koji ćemo također pričekati dok sve ovo ne prođe, a pred kojim je, sigurno, još dosta priznanja.

- Super je prošlo sve s ‘Ocem’. U Berlinu smo dobili dvije nagrade, a na beogradskom FEST-u četiri. Meni je, naravno, najdraža ona za najboljeg glumca na FEST-u u Beogradu, ali što se tiče samog filma, definitivno mu je za daljnji proboj u svijetu najbitnija nagrada publike na Berlinaleu. Što se mene tiče, cijeli taj projekt mi je bitan i svojevrstan uspjeh. Presretan sam što sam napokon radio sa Srdanom, koji mi je nakon toga postao odličan prijatelj. Baš smo se zbližili na snimanju.

Način na koji smo radili i koliko smo energije uložili je upravo onaj način koji bih želio da i dalje njegujemo. Baš smo se temeljno pripremili. Imali smo duge probe, pa iako je film i tema bila teška, ja sam uživao svaki dan. Svaki dan sam imao osjećaj da radimo nešto bitno. Dodatno je opterećenje, naravno, što je film napravljen prema istinitoj priči, a to odmah daje dodatnu težinu i odgovornost. No, na kraju je ostao dobar osjećaj. Jedva čekam da ga vidi publika u Hrvatskoj - naglašava.

Damjan Tadić / CROPIX

Goran Bogdan i Filip Horvat

Najzahtjevnija uloga

Po mnogočemu je to Goranu Bogdanu najzahtjevnija uloga dosad.

- Pa, jest, priča je to o ocu kojem zbog siromaštva država, odnosno socijalna služba oduzima dvoje djece i odbija mu ih vratiti. On iz prosvjeda odluči krenuti na put pješice od Priboja do Beograda. Priča sama po sebi nosi težak sociološki teret. Teško mi je bilo, nisam bio siguran hoću li biti u stanju iznijeti takav lik. Oca dvoje djece na rubu egzistencije.

Zatvorenog i poraženog čovjeka koji, s druge strane, u sebi nosi golemu snagu i borbenost. Dosta oprečnih polova je nosio u sebi. Pamtit ću je baš po tom temeljnom radu i nježnosti koju je Srdan cijelo vrijeme unosio u projekt, a uz tu nježnost i odlučnost i jasan smjer kojim je htio ići. Jednostavno, uživao sam. Volim kad je teže - otkriva glumac.

Nagrade kojima se ovjenčao posvetio je velikom glumcu i svom prijatelju, pokojnom Nebojši Glogovcu, kojemu je prvotno bila namijenjena glavna uloga u “Ocu”.

- Posvetio bih je ja Glogiju i da nije te priče s tim filmom. Naime, tu ulogu je prvenstveno trebao igrati baš Glogi. Oni su već bili u pripremama kad se, nažalost, dogodilo to sve što se dogodilo. On mi je bio i uzor i prijatelj. I teško mi je bilo i pomisliti da bih ga baš ja mogao zamijeniti. Nisam se osjećao dorastao tome.

Zahvaljujući Srdanu, dan za danom smo gradili tu ulogu, ali i moje samopouzdanje. Nisam se nikako mogao oteti dojmu da je on tu i stalno mi je prolazilo kroz glavu kako bi on to. Mislim da je i Srdan toga bio svjestan pa smo se vratili na početak scenarija i zajedno ga prolazili i prolazili te malo-pomalo prilagođavali meni i nama - prisjetio se Bogdan.

Brojne nagrade primio je i za ulogu Mustafe Golubića u seriji “Senke nad Balkanom”, koju autorski potpisuje iznimni glumac, redatelj i producent Dragan Bjelogrlić, a eventualni planovi za treću sezonu sad su također na čekanju.

- To je povijesna serija kreatora Dragana Bjelogrlića. Snimili smo već dvije sezone, veliki je interes za nju u regiji, a kako čujem, ubrzo bi trebala biti i kod nas na TV-u. Ja je jako volim, podsjeća dosta na ‘Peaky Blinders’ i produkcijski je stvarno na visokoj razini. Treća sezona je daleko, a sad još uz ovu situaciju ne znam kada bi trebala biti. Bjelogrlić je već itekako pokazao da sve čega se dohvati ispadne hit i uspješnica. Od ‘Lepih sela’ i ‘Roda’ do ‘Montevidea’, a sada je to i zakucao ‘Senkama’.

Iako se na prvu čini da je scenarij preširoko zapasao, na kraju se to dosta vješto slije u koncizan i uzbudljiv kraj, pogotovo u drugoj sezoni. Moram pohvaliti da stvarno rapidno brzo uči i redateljski i produkcijski. Slijedi svjetske trendove tako da je već od prve sezone uveo ‘writers room’ gdje više pisaca paralelno radi na scenariju, jedan drugog dopunjavaju i ‘brainstormajući’ dolaze gotovo uvijek do boljih rješenja nego što bi individualno došli.

Rijetko kad smo svjedoci da serije napreduju iz sezone u sezonu, češće smo svjedoci da se nakon uspjeha prve sezone autori odlučuju na brzo kupljenje vrhnja, odnosno novca te odrađuju drugu i ostale samo da bi tako pobrali lovorike zaslužene na prvoj. Kod ‘Senki’ nije tako i vidi se da sezona raste pa se nadam da će treća sezona, ako bude i kada bude, biti kruna cijelog serijala. O budućim projektima je sada nemoguće govoriti, ali meni je s Bjelogrlićem divno i raditi i prijateljevati, nadam se da će biti još toga - priča Bogdan.

Zanimanje medija

Uz sve to glumcu nije manjkalo ni stranih projekata.

- U posljednje sam vrijeme završio osmu sezonu HBO-ove i Skyove serije ‘Strike Back’ te engleski film ‘Concrete Plans’ koji smo snimali u Walesu, a što će biti dalje, sada sam Bog zna. Strpljivo čekam kao i ostatak svijeta - pomirljiv je glumac.

Tijekom godina je izgradio status zvijezde uz koji, u pravilu, ide i zanimanje medija za privatni život, a nerijetko i neistiniti tekstovi, tračevi i iskrivljene činjenice. S tim se u posljednje vrijeme često nosio kad su u pitanju srpski tabloidi.

- A gle, valjda je to dio svega toga. Nije mi drago, nikad nisam htio biti javna osoba, ali taj posao to nosi i što je, tu je. Ne kukam. Volim ovo što radim i nadam se da će tako ostati. A mediji valjda moraju raditi svoj posao. Često čitam o sebi kad i svi drugi čitatelji i učim se smijati tome - priznaje Bogdan.

Prije nekoliko mjeseci upustio se i u vlastiti ugostiteljski projekt u središtu Zagreba, restoran Theatrium by Filho, kojem je Bogdan vlasnik zajedno s kolegom Tarikom Filipovićem. Vrhunski chefovi i avangardni meni bili su zaštitni znakovi ovog prostora.

- Moj ugostiteljski projekt Theatrium by Filho je, kao i svi drugi, zatvoren i čekamo bolja vremena. Nije se pokazalo dobro vrijeme za takvo što, ali ne odustajem. Vjerujem u to, Filip Horvat je stvarno umjetnik u tome što radi i uvjeren sam da će s vremenom to prepoznati i svi drugi. Sada treba biti strpljiv i jak i izdržati - smatra glumac.

Većina Bogdanove obitelji je u njegovu rodnom Širokom Brijegu i s njima je u svakodnevnom kontaktu.

- Bogu hvala, dobro su, hvala na pitanju. Tu su mi dvije sestre i brat, a dolje roditelji i dva mlađa brata. Dobro je sve. Pazimo se i pridržavamo svih mjera - kaže Goran.

A u Širokom Brijegu ovog se ljeta trebao održati i njegov tradicionalni multikulturalni festival West Herzegowina Fest koji raste iz godine u godinu i okuplja najveća glazbena, glumačka, književna i likovna imena regije.

Festival u Širokom

- Ove je godine trebao biti onaj punoljetni, 18., svašta sam maštao, a sad nemam pojma, nadam se da će ovo sve završiti što prije i da ću se moći još u tom kratkom vremenu pozabavit time i spasiti što se spasiti da. Tko zna, možda bude još bolji. A sve što sam planirao, džaba sada o tome govoriti. Sve će se promijeniti - objašnjava.

Cijeli zacrtani raspored mijenja se, svi su planovi na čekanju, a Bogdan, baš kao i svi ostali, mašta o danu kad će se početi nazirati kraj krize i život polako krenuti normalnim tijekom.

- Sad mi se to čini daleko, a i strah me da se ne navučem na ovu samoću, da ću teško opet među ljude... Mo’š mislit. Skakat ću i grliti sve redom - smije se glumac.