DUGOGODIŠNJA VODITELJICA PROGOVORILA O ODLASKU S HTV-a 'Sigurno treba mijenjati sustav iz kojega ljudi odlaze'

Nakon 29 godina, s Hrvatske radiotelevizije otišlo je jedno od njezinih najprepoznatljivijih lica - voditeljica, urednica i scenaristica Blaženka Leib. Gledatelji su je upoznali još 1989. kroz angažmane u emisijama poput "Gardijade" i "Ponoćnog gosta" na eksperimentalnom Z3, koji je ubrzo postao ono što danas poznajemo kao Treći program HRT-a.

Nije trebalo dugo proći ni da simpatična Leib pronađe svoje mjesto u dugovječnoj emisiji "Dobro jutro, Hrvatska", gdje su joj, osim one voditeljske, pripale i urednička te scenaristička palica, koje je uspješno držala sve do 2013., kad je prešla u "Društvenu mrežu", piše Slobodna Dalmacija.

Među formatima koje je svojim znanjem i iskustvom obogatila, svakako treba spomenuti mozaičnu emisiju "Kod nas doma", koja je ujedno i njezin posljednji angažman na HRT-u. Iako se vijest o odlasku s javne televizije učinila iznenadnom, Leib zapravo već neko vrijeme na njoj nije angažirana.

U medijima je odjeknula vijest kako ste otišli s HRT-a, i to još prije dva mjeseca. Kako vam je izgledao period nakon odlaska i zašto ste upravo sad odlučili to podijeliti s javnosti?

- Istraživački, novinarski i scenaristički angažman za emisiju "Kod nas doma" (utorkom, s temama iz područja psihologije) formalno je završio krajem 2017. godine, a nakon toga sam povremeno radila javljanja uživo s terena za istu emisiju. Kako se obim sadržaja koji me zanimaju u programu smanjivao, tako sam više vremena ulagala u educiranje i pripremu za neka nova područja djelovanja koja nisu nužno povezana s televizijom kao medijem.

Potvrda vijesti o odlasku zapravo je samo bio odgovor na pitanje jedne novinarke gdje sam trenutačno i kamo idem dalje. A što je nju ponukalo na to da me baš to prije nekoliko dana pita - iskreno, ne znam. Možda to što me već neko vrijeme ne viđa na ekranu. Nije mi bila namjera da moj odlazak s televizije postane vijest u medijima, ali kad mi je postavila pitanje, jednostavno sam na njega odgovorila, a medijski interes koji je nakon toga uslijedio uopće nisam očekivala.

Što zapravo stoji iza prestanka suradnje s HRT-om? Je li se ta odluka dugo kuhala u vama?

- Kao što sam već rekla, nedostatak programskoga sadržaja i tema koje me zanimaju i za koje smatram da bi ih trebalo biti u javnom medijskom prostoru jer se tiču javnog interesa. Edukativno, zanimljivo i svima razumljivo obrađivala sam ih u emisiji "Društvena mreža", koju sam vodila četiri godine, sve do kraja prošle TV sezone i za njih su gledatelji, sudeći prema porukama i upitima na mailu, pokazivali zanimanje. Česta im je napomena bila da bi emisija, umjesto oko 14 sati, trebala ići u terminu kad bi je moglo gledati više ljudi. U početku je imala kasnonoćni termin reprize, poslije je ostala i bez toga.

Drugi razlog odlaska leži u osjećaju koji me vodi dalje u želji da učim i stvaram nešto novo jer nema napretka bez kretanja naprijed. Kako je moja svjesnost o tome jačala, tako je sazrijevala i odluka o odlasku. A kao ogledalo tog unutarnjeg procesa stvarale su se nove poslovne prilike i otvarala nova vrata. Prilazili su mi ljudi koji razmišljaju slično meni i žele surađivati sa mnom, kojima su moje dugogodišnje medijsko iskustvo i način na koji sam radila važna referencija.

Iako ste na javnoj televiziji proveli gotovo tri desetljeća, cijelo ste vrijeme imali status vanjske suradnice. Koliko je ta činjenica utjecala na vaš odlazak?

- Razumijem ljude kojima forma stalnog radnog odnosa označava sigurnost radnog mjesta, prihoda, plaćenog godišnjeg odmora... No s televizije su otišli i kolege koji su sve to imali. Ponekad je u čovjeku jača potreba za promjenom okruženja, traženjem novog mjesta na kojem će ostvariti svoje profesionalne i osobne ciljeve, ljudi s kojima će sinergijski djelovati i dijeliti istu strast i viziju posla. Zapravo poziva. Iako sam djelovala kao vanjska suradnica, malo je vjerojatno da bih se drugačije osjećala i razmišljala kao djelatnica s ugovorom o radu na neodređeno. Sadržaj uvijek stavljam ispred forme. Ako on za mene nema smisao i ne vidim se u njemu - onda to nikakva forma ne može promijeniti.

Što će vam sa zagrebačkog Prisavlja najviše nedostajati?

- Neki od kolega. Ali ti su me, po izlasku prvog medijskog napisa o mom odlasku, odmah nazvali pa mi se čini da ćemo se prije vidjeti izvan televizije, nego što smo se, svatko u svome poslu i rasporedima snimanja, montaža i studijskih termina, uspjeli viđati unutar te zgrade.

U relativno kratkom roku s HRT-a je otišlo nekoliko poznatih imena, među njima i Siniša Kovačić, Ranko Stojanac te Jelena Pajić. Što bi se trebalo promijeniti kako se ovaj "trend" ne bi nastavio?

- Razlozi su različiti i ne znam razloge svakoga ponaosob, a netočno bi bilo generalizirati. Najčešći zajednički nazivnik im je nezadovoljstvo. Sigurno treba mijenjati sustav iz kojega ljudi odlaze. On bez ljudi ne može dobro funkcionirati. Pri tome ne mislim da su nezamjenjivi, ali njihovo znanje, iskustvo, strast i energija koje su ulagali u svoj posao, kapital je koji sustav čini vrijednim.

Ne bi odlazili da su zadovoljni i nisu otišli nakon prve prepreke na koju su naišli. To što odlaze ostavljajući stalno radno mjesto govori kako je nezadovoljstvo nakon dugotrajne akumulacije postalo tolikom preprekom da preko nje više nisu mogli preskakati ili je žmireći zaobilaziti. Kad smisao više nisu vidjeli u ostajanju - prepoznali su ga u odlasku.

Kako trenutačno izgledaju vaši dani? Navikavate li se polako na život bez kamera? Javljaju li vam se gledatelji preko društvenih mreža s porukama potpore ili žaljenja jer vas više neće moći pratiti na malim ekranima?

- Nije mi potrebno navikavanje na život bez kamera - kao što mi je bilo prirodno biti pred kamerom, tako mi je sad prirodno i ne biti pred kamerom. Nije mi moja pojava na ekranu bila osnovni motiv za ovaj posao, ali nakon toliko vremena provedenog na njemu, razumljivo je da gledatelji reagiraju i stižu mi brojne poruke i mailovi.

Javljaju mi se nekadašnji gosti iz emisija koje sam vodila i pripremala, kolege koji su prije mene otišli s televizije, oni koji još na njoj rade, ali također razmišljaju o odlasku, čak i ljudi u gradu imaju potrebu zaustaviti me... Sve su njihove poruke pune potpore i razumijevanja premda im je žao, a neki su i razočarani što me više neće gledati na HTV-u.

Biste li voljeli sad napraviti mali odmak od televizije ili možda medija općenito?

- Nema potrebe napraviti odmak od onoga što volite i uživate raditi, a naročito nakon toliko iskustva i široke mreže ljudi koju ste kroz taj rad upoznali. Medijska komunikacija nije svojstvena samo televizijskom poslu, ona je svugdje prisutna.

Kreiranje medijskog sadržaja, prepoznavanje dobre priče u nečijem djelovanju, isticanje takvih primjera kao poticaj drugima, povezivanje ljudi za koje vidite da zajedno mogu napraviti mnogo dobrih stvari, čak i njihovo motiviranje da počnu sinergijski djelovati - sve me to pokreće, u tome vidim smisao javnog djelovanja i donosi mi satisfakciju. Moje djelovanje može, ali i ne mora biti medijski eksponirano, ali će uvijek u svojoj suštini biti komunikacijsko i društveno odgovorno.

Za kraj, kako "punite baterije", odnosno kako se pripremate za nove radne pobjede?

- Čitanjem, meditacijom, hodanjem prirodom, druženjem s prijateljima. Dani su mi opušteniji i raznolikiji, a veseli me što će uskoro biti i sunčaniji.