ZAGREB - Tridesetogodišnji glumac Goran Bogdan je, ako je suditi prema interesu publike za predstavu “Čovjek koji je spasio Europu”, u režiji Renea Medvešeka , doista bio odličan odabir za glavnu ulogu gastarbajtera Mate. Uz izražen tvrdi naglasak i obrasle zulufe, stalni član Zagrebačkog kazališta mladih vjerno prikazuje stereotip Hrvata odbjeglog na fizički rad u inozemstvo, a tomu u korist govori i činjenica da se još uvijek za predstavu rasproda gotovo cijela dvorana, iako je premijerno izvedena prije više od mjesec dana.
- Ma nije mi bio nikakav problem pustiti zulufe, znao sam za potrebe uloge puštati i cijelu bradu, koju inače ne nosim. Doduše, još uvijek nisam trebao napraviti neku drastičnu promjenu, ne znam kako bi mi to sjelo - kroz smijeh će Goran, uvjeren da se ekipa same predstave odlično “poklopila” pa su time napravili i dobar posao.
U duhu govornog područja
- Doista je zahvalno što je tekst napisan u duhu moga govornog područja pa je Rene od samog početka imao mene u vidu za ulogu Mate, bauštelca koji zapravo predstavlja sve druge Hrvate koji su negdje u svijetu. Iako je on “kućni” redatelj mojeg matičnog kazališta, ovo nam je prva zajednička suradnja, ako se izuzme ona s Akademije, a kako doista nismo imali mnogo vremena za probe, čini mi se da su se svi ostali faktori izvrsno poslagali pa otud i ispunjene dvorane - smatra Goran.
Unatoč gripi koja je proteklog mjeseca i samog glumca pokušala prikovati uz krevet, s povišenom temperaturom nekoliko je puta odglumio gastarbajtera Matu, kako rasprodana dvorana ZeKaeMa zbog bolesti ne bi zjapila prazna.
- Mislim da zapravo i nema nekog pravila prema kojemu bih mogao odlično odraditi ulogu. Nekad radiš pet mjeseci i nisi zadovoljan ishodom, a u slučaju Mate to je bilo sasvim suprotno. I samome mi se znalo dogoditi da neke predstave koje sam radio i ne ispadnu baš onako kako sam se nadao, ali isto tako se nadam da će toga biti sve manje i manje - priželjkuje glumac.
Ugodno iznenađen pozitivnim povratnim odgovorom publike,
Nesuđeni ekonomist (diplomirao je na Ekonomskom, shvatio da se ne želi baviti grafovima, dividendama i platnim bilancama, pa je upisao glumu na zagrebačkoj Akademiji), ljubitelj knjige (uvijek jednu nosi sa sobom i, u nedostatku slobodnog vremena, čita dok čeka red na blagajni), izravan (pitaju li ga koje jelo mu je najomiljenije, bez uvijanja će ispaliti “glupog li pitanja”), jednostavan i šarmantan. Goran Bogdan , 29-godišnji glumac Zagrebačkog kazališta mladih koji je široj javnosti postao poznat kao Antin “sused” iz reklame jednog mobilnog operatera o “Anti i Darinki”, nedavno se vratio iz Kostarike. “Zekaemovci” su, naime, s predstavom ”Zagrebački pentagram“ gostovali na tamošnjem međunarodnom kazališnom festivalu.
Rasprodane predstave
- Predstavu smo davali tri dana u glavnom gradu San Joséu, u nacionalnom kazalištu, njihovom nacionalnom ponosu, koje ima 800 mjesta. Sva tri dana bili smo rasprodani. Predstava je išla na hrvatskom jeziku, s titlovima dakako, a publika je na fore o Dinamu vrištala od smijeha. Nevjerojatno kako su nas dobro skužili, bio je to poseban gušt - opisuje Goran.
Devet dana u najrazvijenijoj zemlji srednje Amerike koja nema vojsku ali zato ima najviše vrsta insekata, gdje se podno 250 aktivnih vulkana uzgajaju najukusniji ananasi i banane, a droga i prostitucija (koja nije zabranjena zakonom) sastavni su dio turističke ponude, bili su više nego doživljaj.
- Kostarika je prelijepa. S jedne strane je Pacifik, s druge Karipsko more, 33 posto zemlje je pod nacionalnim parkom. Već prvi dan kupali smo se u oceanu, fino sam izgorio i vidio krokodila u rijeci na putu prema oceanu. Na mostu su dvije birtije, ekipa sjedne, pijucka njihovo odlično pivo Imperial i gleda krokodilske mrcine od četiri metra. Iguane hodaju po cesti, svaka o svom poslu, kao mačke kod nas. Znao sam da putovanje obećava - kaže Goran.
Piletina nije ‘plastična’
U Kostariki se izmjenjuju kišne i sušne sezone, no temperatura se nikad ne spušta ispod 27 stupnjeva Celzijusa. Ljudi su otvoreni, zanimljivi.
- Jednu sam večer igrao stolni nogomet u lokalnom baru s dva lokalna dečka. Jedan se hvali da je bankar i da mu dobro ide posao, drugi da je diler i da mu dobro ide posao - smije se Goran.
ZeKaEmovci nisu htjeli propustiti izlet u prirodu; žičarom su se vozili kroz dio džungle, a posjetili su i trenutno uspavani vulkan Irazu.
- To su strmine na kojima su džungletine od kojih zastaje dah. Džungla, pa pješčana plaža, tako izgleda fascinantna priroda u Kostariki. Milijun vrsta ptica, to su boje, to sve krešti - maše Goran rukama.
Hrana, kaže, ima poseban okus. - Ono šareno voće, banane, ananasi… piletina, to je sve tako ukusno i sočno, ubijali smo se ujutro na doručku. Ne može se usporediti s ovom plastikom koju jedemo. Dosta je skupo, deru k’o naš Dubrovnik i nema cjenkanja - otkriva Goran.
Posjetili su i karipsku obalu koja je, kaže, pretvorena u svojevrsnu jamajčansku koloniju. Ekipa nosi dreadlockse i na svakom koraku prodaju kubanske cigarillose. Posvuda je “rastafarijanski đir, k’o da je Bob Marley živ“.
Nije banana država
Zemlja živi od turizma kojeg mahom čine američki surferi i umirovljeni dedeki koji, obzirom na “gringo standard”, za male pare čagaju i zabavljaju se s mladim djevojkama iz siromašnijeg Hondurasa ili Ekvadora - kaže Goran.
Kostarika se umnogome razlikuje od ostalih zemalja Latinske Amerike s kojima dijeli isti jezik i sličnu povijest. Nije uspjela lansirati književne lavove, izbjegla je krvave sukobe koji su pustošili taj dio svijeta, te unatoč gospodarskim problemima i uzgoju banana, ne nazivaju je banana državom.
- Svakako posjetiti - nasmijao se Goran.
- Zapravo obožavam raditi i film, koji mi je bio prvi motiv za upuštanje u glumu. Sada sam najaktivniji u kazalištu, a u Hrvatskoj se snima dosta malo filmova tijekom godine, pa je i nemoguće toliko često biti angažiran kao u kazalištu. Ipak, kod nas ima doista mnogo mladih i talentiranih redatelja pa vjerujem da će i oni ubrzo napraviti nešto odlično - optimističan je glumac, čiji put do kazališne pozornice i nije bio baš “tipičan”. Goran je iz rodnog Širokog Brijega u Zagreb došao studirati ekonomiju, koju je uspješno i dovršio, a tek potkraj studija odlučio je u potpunosti promijeniti usmjerenje.
Raspored je katkad pretrpan
- Čitavo sam vrijeme bio prisutan u amaterskom kazalištu i kada sam odlučio upisati Akademiju, već sam znao da je to moj “pravi poziv” i da je to nešto čime se zaista želim baviti. Nikada ne znaš kako ćeš završiti i nisam osoba koja radi “petogodišnje planove”, no ljubav prema glumi je posve sigurna i to je ono u čemu se želim i dalje usavršavati - objašnjava. Uz nekoliko aktivnih predstava raspored mu ponekad zna biti “pretrpan”, no kako kaže, nema nikakvog opterećenja niti želje za sporijim tempom.
- Istina, nekada zna biti i više od šest dana u tjednu da sam na pozornici, ali to je upravo ono što sam htio i što sam odabrao. Sretniji sam kada imam više posla i zato se nikada ne žalim. Što se tiče slobodnog vremena, sve je stvar vlastite organizacije i ne vidim zašto bi mi posao oduzimao “previše” - kaže Goran te priznaje da je, unatoč želji za angažmanima, pomalo skeptičan kada su u pitanju uloge u “sapunicama”.
- Ne kažem da je ne bih prihvatio, ali trenutno mi se taj način rada ne sviđa. Tempo kojim se snimaju te velike količine materijala ne ostavlja dovoljno prostora da se posvetiš svojoj ulozi. Mislim da je doista teško, kada navečer dobiješ tekst za idući dan, dobro to pripremiti, a ja sam takav da izbjegavam površnosti i u svakom projektu želim dati najviše što mogu - otvoreno će Goran.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....