ISKRENA EMOTIVNA ISPOVIJEST Bare: 'Napokon sam se zbližio sa sinom. Ovo je dobro vrijeme u mom životu'

Nekoliko puta tijekom razgovora u jednom od studija Croatia Recordsa u zagrebačkoj Dubravi Goran Bare ustaje sa stolca i kuca o drvo. Nije to neki novi izraz njegove ekscentričnosti ili bizarna predstava.

- Za svaki slučaj... Da se ne ureknem - kaže svaki put.

Kuca o drvo jer mu je, tvrdi, ovo jedno od najboljih razdoblja u životu. Smiren je, ali ne djeluje ravnodušno i isključeno, naprotiv - iznimno je koncizan i rječit. I, kao i uvijek, otvoren do boli.

A glavni razlog za pozitivu o kojoj priča, za postizanje ravnoteže, njegov je sin Miran.

- Dogodila mi se jedna od najvažnijih stvari u životu. Sin mi je objasnio neke stvari. Razgovarali smo i rekao mi je: ‘Tata, meni je bilo sasvim OK! Dobro sam.’ Teško mi je i opisati što sam osjećao i što osjećam zbog njegovih riječi. To mi je jako trebalo - kaže Bare.

Dobar student

Mnogo je puta u intervjuima spominjao sina, govorio kako želi da Miranu život bude u znaku njegova imena - miran. Na pitanja o tome kakav je roditelj odgovarao je kako nikome ne bi poželio oca poput sebe. Njegov sin, poznato je, odrastao je s Goranovim roditeljima u Vinkovcima. Bilo je to, najbolje rješenje, nakon što je njegova majka, Baretova prva supruga Mirjana, umrla od predoziranja.

Dok govori o sinu, usprkos tamnim naočalama koje mu skrivaju pogled, ne može prikriti duboke emocije. Svjestan je, kaže, da je propustio mnogo toga u njegovu životu i da će to teško nadoknaditi. Ali sada mu se ostvarila želja koju je mnogo puta ponovio - da budu bliskiji.

- On je vrlo zreo i pametan mladi čovjek. Dobar je student. Nedavno je napunio 20 godina - kaže Bare i dodaje: - Uvijek se trudio ne uvrijediti me, ne povrijediti, ne puknuti na mene. Siguran sam da mu to nije bilo lako. I eto, zato sam jako dobro.

Bare trenutačno radi na novom albumu koji bi trebao izaći početkom sljedeće godine. Ili do proljeća.

- Imali smo malu pauzu, ali idući tjedan nastavljamo sa snimanjem. Ima tu još dosta posla - kaže i odmah dodaje kako će taj album biti drugačiji od prethodnog.

Loše ceste

- Ma, neće biti puno tih gitara. Više se bazira na klaviru, ali bit će jako žestok. I mračan - objašnjava.

Tijekom razgovora više puta spominje svoje godine. Nije da se osjeća starim, no postao ih je svjestan.

- Otkako sam u pedesetima, sretan sam što oko sebe imam neke ljude koji se brinu da budem dobro - objašnjava.

A to je doista dobro, jer Bare je čovjek koji svoje tijelo nikada nije štedio - od droge i alkohola do života glazbenika koji nikad nema mira.

- Pa, 30 godina se kotrljam po svim mogućim pustopoljinama. Stalno na putu. Mnogo je to truckanja i udaranja po cestama. - govori.

Priznaje kako su mu putovanja, neizbježan dio posla glazbenika, poprilično mrska.

- Evo, da me ne bi netko pogrešno shvatio, obožavam Bosnu i odlično se tamo osjećam, ali kad moram proći onom cestom od Županje do Sarajeva, ne znam koliko kilometara ima, to me izluđuje. Kod nas su ceste savršene. Ali u regiji kao da se ništa nije ulagalo. Sjećam se nekih vojvođanskih i crnogorskih cesta još otprije rata. Kad prolazim njima, vidim da nitko ni eura nije dao da ih sredi. Iste su, samo ofucanije - tumači.

Svim tim cestama Bare već dugo ide isključivo kao putnik. Nekad mu je smetalo što su mu 1997. godine oduzeli vozačku dozvolu.

- Tada, u to Tuđmanovo vrijeme, držali su me na kratkom lancu, znate. Imao sam gadnu nesreću iz koje sam prošao samo s ogrebotinama. Ne znam, valjda me netko gore čuva. Ispada da je to bilo dobro. Hvala im, jer su mi spasili život - govori.

Još nije nabavio kompjutor. I neće. Ne zanima ga i ne privlači.

Kada čuje da su još prije par godina na jednom sajtu s vjerskom tematikom pozvali ljude da mole za njega zbog pjesme “Ja sam budućnost”, u kojoj se spominje i Sotona, pa su iz tog zaključili da glazbenik štuje nečastivog, Bare - zahvaljuje.

Zahvalan za molitve

- Lijepo je da ljudi mole za tebe... Svaka pomoć je dobrodošla - smireno kaže.

Ne samo da nema računalo, nego sve manje gleda televiziju.

- Neki dan sam pogledao Dnevnik. Ne možeš da se ne živciraš, pa i to izbjegavam. Sve je crno, negativni smo. Gledam filmove i tu i tamo neki sport. Bilo koji sport, što god se nađe na programu - govori.

Trenutačno je, kaže, slobodan, ali to ne znači da mu fali ljubavi.

- Na ono klasično pitanje ‘jesam li u vezi’ odgovor je negativan. Ali nisam bez ljubavi. I puno razmišljam o njoj - napominje Bare. Napokon je, kaže, zahvaljujući svojem psihijatru i doktoru opće prakse, koji mu svaki tjedan daje lijekove, pod kontrolom.

- Od 2006. pa sve do 2011. bilo je posebno strašno. Toliko smo se borili da nađemo pravu terapiju. To nije nimalo lako kad je manična depresija u pitanju. U onim depresivnim fazama je jezivo, a s druge strane, pogrešna terapija te može totalno spustiti, poravnati, može ti uzeti kreativnost. Zato sam zahvalan mojim doktorima koji su se namučili sa mnom, ali nisu odustali. Uspjeli smo me nekako dovesti u red, a da ne budem dolje. Možda me malo usporilo, ali me nije oduzelo.

Sada, priča, svakoga jutra ustaje u 6.30.

Nema kajanja

- Skuham kavu i onda sjednem i gledam ljude kako idu na posao, promatram, razmišljam. Onda uzmem gitaru, klavijature, pa i ja idem za svojim poslom - objašnjava. Ne živi više u stanu koji je dijelio sa pokojnom novinarkom Željkom Matković s kojom je imao burnu i napetu vezu. Kada je umrla od predoziranja, neko je vrijeme još živio u tom stanu.

- Ali morao sam se preseliti jer sam samo tako mogao početi ispočetka. Biti nov - govori Bare.

Novi čovjek, ali bez kajanja.

- Ni zbog čega se ne kajem. Ne možemo birati, takvi smo kakvi jesmo. Radio sam najbolje što mogu - tvrdi.

U Croatia Recordsu koji sat prije razgovora s Damirom Trkuljom Šiljom dovršio je snimanje dueta, pjesme “Povrijedili smo jedno drugo”. To je prvi singl s novog, četvrtog albuma Šiljina Gatuza, koji će se zvati “Megalomania” i donosi 14 pjesama. Od ovog ponedjeljka svi mogu čuti singl i pogledati spot. Vijest da su se stari suradnici pomirili i ostavili iza sebe medijsko natezanje oko toga čija je pjesma “Teške boje” i tko je što rekao velika je stvar. Kako kaže Šiljo, nije to bilo klasično pomirenje, tipa “ajmo si pružit’ ruke i sve OK”.

- Iskreno nisam se opterećivao tom nekom našom svađom jer to i nije bila prava svađa. Nismo radili skupa, ali bili smo u kontaktu. I tako... Poklopila se pjesma. Ali, naziv pjesme nije simboličan - objašnjava Trkulja.

- Tekst je napisala Šiljina žena i stvarno je odličan. A on je, kao i uvijek, odličan gitarist. Šiljo ima duet i sa Sašom Antićem iz TBF-a, što će isto malo podići stvar. Nadam se da će im se stvari stalno vrtjeti na radiju. Zaslužili su to - kaže Bare, očito zadovoljan razvojem situacije. Još jedna stvar u njegovu životu sjeda na svoje mjesto.