ISPOVIJEST DALIBORA MATANIĆA 'Moj novi film govori o snazi ljubavi, a mama bi da snimam aute i pucačini'

Redatelj Dalibor Matanić, iza kojeg je osam dugometražnih filmova, uz ostale “Majstori”, “Ćaća”, “Kino Lika” i “Fine mrtve djevojke”, upravo u široj okolici Knina snima novi film “Zvizdan”, najavljen kao moderna verzija “Romea i Julije”, ostvarenje o mržnji i ljubavi na Balkanu, o mladima različitih nacionalnosti koji se zaljublju.

“Zvizdan” je smješten u tri vremenska perioda od 1991. do 2011. i bavi se, kako objašnjava redatelj Matanić, trima ljubavnim pričama koja svaka u svom kontekstu nailazi na prepreke.

Što simbolizira techno

- Želja mi je prikazati kako društvene i povijesne okolnosti utječu na najčišći ljudski poriv, ljubav, i često ga glasno ili suptilno ugrožavaju. Mislim da su se ljudi u ovoj regiji opasno naučili mržnji i netrpeljivost prema drugačijima, bilo da je riječ o nacionalnosti, religiji ili seksualnom opredjeljenju, a ovaj film upravo priča o tome. Svi Hrvati i svi Srbi moraju naučiti da na kraju dana nacije postaju nebitne i ne postoje, da je ljubav jedino što pokreće svijet. Riječ o antiratnom filmu koji se bavi preprekama, pukotinama, ranama, ali i pokajanju i oprostu - najavljuje Matanić.

U filmu “Zvizdan” postojat će scena techno partyja koja se snima na obali Peručkog jezera i za koju je redatelj nedavno tražio statiste u dobi od osamnaest do trideset godina. Kako i sam pripada generaciji koja je bila u tinejdžerskim godinama u vrijeme rata i izlazila van u počecima ekspanzije techno muzike, istu će upotrijebiti kao asocijativni element na nestabilna vremena.

- Elektronska glazba je u određenom momentu preuzela energiju rock pokreta i postala trade mark novog doba, generacija koje su uplovljavale u nepoznatu eru. Ovisno o kvaliteti, ona je postala sinonim ili izdizanja iznad mediokritetske mase i eskapizma od nepoznatog ili je na drugu stranu upravo postala obilježje površnosti života moderne ere. U filmu ona obilježava sve opasnosti tog raskrižja - nastavlja redatelj.

Prisjećajući se svog odrastanja u prvoj polovici 90-ih, tvrdi da je imao sreću što je potekao iz katoličke obitelji, što ima roditelje koji su ga odgojili da se izdigne i usmjeri na ljudskost, opraštanje.

Vedri lokalci

- Kao klinac rođen u Zagrebu uvijek sam imao dojam, uz sve suosjećanje, da se rat ipak događa negdje drugdje. Onaj moment kad je raketiran upravo Zagreb razbio je tu iluziju sigurnosti i našao sam se tih par dana u dezorijentiranosti koju je proživljavalo puno ljudi naokolo. Tih par dana nije ništa naspram onoga što su drugi prolazili godinama, ali meni je bilo dovoljno da doživim mrak. Uvijek ću se držati vlastite teze da su svaki rat i agresija apsolutno zlo gdje caruju idioti i primitivci. Tu nema ljudskosti i humanog, previše je uništenih života, sudbina i nada, tako da mi je drago što radim baš antiratni film - govori Matanić, dodajući da film “Zvizdan” dugo priprema i da se nada da će gledatelji razumjeti njegovu osnovnu poantu.

- A to je da je ljubav poriv s kojim se nijedna politika niti pripadnost ne može nositi. Osobno ne trpim mržnju, zlo i netrpeljivost i iz tog razloga nastaje film - priča Matanić koji je tijekom snimanja u okolici Knina imao mnoge ugodne susrete s lokalnim stanovništvom. Matanićev filmski set unio je živost u uspavane pasivne krajeve.

Mira Banjac u filmu

- Ljudi koje susrećemo su predivni, ali još uvijek se kod njih osjeti uplašenost i odjek nekih mračnijih vremena. Divno je vidjeti upravo sada tijekom snimanja u Kninu i okolici kako svi ljudi, od prodavačica, konobara pa sve do usamljenog pastira na proplanku, znaju ime filma i da je riječ o ljubavnom žanru. To mi je najveća hrana i podrška u redateljskome poslu, normalni ljudi koji nisu glupe ovce da bi gledali glupave serije - kaže Matanić.

U filmu glavne uloge tumače Tihana Lazović i Goran Marković, a uz njih tu su i Nives Ivanković, Dado Ćosić, Stipe Radoja, Trpimir Jurkić, Ksenija Marinković, Slavko Sobin i legendarna glumica Mira Banjac.

Redatelj Dalibor Matanić odnedavno je u vezi s mladom glumicom Helenom Minić s kojom se se zbližio tijekom rada na predstavi “Thelma i Louise” u Puli. Iako ne želi previše govoriti o svome privatnome životu, ne krije zadovoljstvo njime.

- Jako sam sretan. Hvala na pitanju.

U slobodno vrijeme Dalibor Matanić često putuje, sluša glazbu i, kako kaže, veseli se ljudima.

- I zahvalan sam na svakoj minuti što mogu vidjeti kako je ovaj svijet totalno ludo mjesto - dodaje.

Britkost i humor

Na kraju smo ga pitali je li njegova mama, kojoj je posvetio svoju prvu filmsku uspješnicu “Blagajnica hoće ići na more” danas zadovoljna njime, odnosno njegovom karijerom.

- Moja majka je osoba koja me naučila britkosti i humoru, kao i tom da se veselim komunikaciji s ljudima. Što se tiče karijere, jednom mi je rekla: ‘Okej, sine, sviđaju mi se te tvoje drame i ostalo, ali daj malo i pucačine i potjere s autima’. To je moja majka. Obožavam je - priznaje redatelj.