IVAN HERCEG ' Ne vjerujte svemu što se piše. Nikad se nisam smatrao zavodnikom'

Glumac Ivan Herceg (1981.), kojeg publika pretežito prepoznaje kao Struju iz filma “Pjevajte nešto ljubavno” i Martina iz filma “Nije kraj”, ali i Jakova Zlatara iz sapunice “Larin izbor”, u aktualnoj humorističnoj seriji Nove TV “Kud puklo da puklo” igra velečasnog Komadinu u selu Oštrovac, što mu je prvi put u karijeri da tumači neko svećeničko lice.

Uloga velečasnog Komadine za Hercega je veliko osvježenje s obzirom na sve dosadašnje, kako kaže, “dramske junake i velike patnike” koje je tumačio.

Profil šutljivca

- Velečasni Komadina crkveno je lice, a opet je od krvi i mesa, i to je ono što me vabi. Čak bih rekao da je u nekim trenucima, izuzevši ljubavne scene za koje je naloženo da ih nema, manje suzdržan i više svjetovan od nekih likova koje sam dosad igrao, što je, naravno, stvar scenarija i kreativnog tima te pisaca o kojima mi u ovakvim projektima jako puno ovisimo - kaže Ivan Herceg.

S nekim kolegama, poput Miodraga Krivokapića ili Suzane Nikolić, Herceg u seriji “Kud puklo da puklo” prvi put profesionalno surađuje, no kad ga se pita za dojam koji pojedini glumci s kojima prvi put surađuje ostavljaju na njega, odbija praviti razlike i posebno nekoga isticati.

- Sve su to veliki profesionalci koji imaju puno dobrih uloga iza sebe i utakmica u nogama. Svatko od njih upotpunjuje ovaj naš lijepi mozaik zbog kojeg publika uživa pred malim ekranima. Istina, s nekima surađujem prvi put, i mogu samo reći da sam oduševljen njima kao ljudima i kao profesionalcima od kojih puno toga mogu naučiti, a možda i oni od mene - kaže Ivan Herceg. Još od spomenutih filmskih projekata, pa preko serija “Dolina sunca” i “Larina izbora”, ovog mladog glumca često su dopale uloge vrlo emotivnih, šutljivih, počesto tvrdoglavih i principijelnih, ali poštenih karaktera koji svoja raspoloženja ne izražavaju pretjerano kroz pokrete lica i grimase. Koliko taj kalup ima veze sa stvarnom osobnošću Ivana Hercega?

Kao klinjo u filmu

- Volim i cijenim našu dragu publiku i jako sam joj zahvalan što nas prati, ali ipak mislim da kod gledatelja postoji jedan lagani sindrom - kakav lik, takav glumac. Što se mene tiče, u svakom liku, kod svakog glumca, postoje neke sličnosti lika i privatnog, što neminovno olakšava posao, jer su i likovi, na kraju krajeva, samo ljudi - reći će glumac.

Imao je on u životu priliku odigrati i nekog donekle agresivnijeg i negativnijeg lika; bila je to uloga velikog siledžije Dine Popovića iz “Najboljih godina”.

- Da, trebalo je potražiti tog luđaka u svojim ladicama, ali vjerojatno nije došao do izražaja naspram svih ovih Werthera - duhovito će.

Ivan Herceg rođen je 1981. u Zagrebu u obitelji s troje djece, ima sestru Ivu i brata Josipa. Koje su najvažnije vrijednosti koje su mu tata Joza i mama Jaka usadili kroz odrastanje?.

- Kao prvo, red, rad, disciplina, poštenje i pravednost. Što ne želiš sebi, ne poželi drugom, i na kraju: pusti te domjenke - kaže danas samozatajni Herceg. No nije njegovoj mami i tati uvijek baš bilo lako s njime. Kao mališan bio je vrlo nestašan.

- Mogu reći da nije bilo nepodopštine u kojoj nisam sudjelovao. Bio sam, zapravo, jako živo dijete koje je roditeljima zadavalo glavobolje. Imao sam starije društvo prijatelja koje me uvijek guralo u prvi plan. U ranom djetinjstvu na mene je, primjerice, netko pucao iz zračne puške, što je samo jedna od stvari zbog kojih bi netko danas rekao da sam već kao klinjo živio u filmu. Možda baš zato, igrom slučajnosti, pomislih kako bi to mogao probati i kad odrastem. Ali samo u iluziji, ipak su to sada stare kosti - priča Herceg koji je Akademiju dramskih umjetnosti upisao 2000. godine.

Trenutno u ljubavi

Sjećajući se danas studentskih i ranih glumačkih godina, Herceg je među svim savjetima, koje je o glumačkome poslu dobio od profesora, redatelja i kolega, najviše upamtio onaj koji mu je dao legendarni lik iz “Smogovaca”.

- Kako mi je znao reći moj pokojni glumački mentor, kojeg sam zavolio u vrlo kratkom roku, Crni Jack - a bio je veliki džek - ‘želim glumu uzdignutog... je li, jarbola’. Znam da ga nikad neću zaboraviti kao nekog tko mi je pomogao u samim počecima, a tu su i moje dvije dame, profesorice s Akademije, koje su me pokretale iz mrtvih. One znaju, bez da im spominjem imena, da sam im vječno zahvalan - nastavlja Hereceg.

Ima li kakve veze s time “gluma uzdignutog jarbola” nije poznato, no danas se o Ivanu Hercegu nerijetko govori kao o zavodniku. Ne samo u serijama i filmovima, nego i u privatnom životu.

- Ne vjerujte svemu što se piše i što ljudi govore, to je podmetačina. Nikad se nisam smatrao zavodnikom, samo sam spletom okolnosti i nekih lažnih usmenih predaja dobio takav epitet, a sve u svrhu nekakvog i nečijeg okorištenja - brani se Herceg, koji privatni život striktno taji, jedino što želi reći je da trenutno jest u ljubavi.

Vrijeme za brak

Općenito govoreći o damama i vezivanju, znao je prije napominjati da voli iskrene žene. Znači li to da su ga mnoge lagale?

- Dobra logika! Da sam rekao priželjkujem si lijepu, jel’ to znači da sam dosad bio s ružnima? - uzvraća Herceg.

Kad je riječ o mogućem braku, smirivanju, razmišlja da u tim stvarima nema unaprijed zadanog tajminga.

- Donedavno sam ljude u mojim godinama zvao striček, a sad vidim da sam, kako vrijeme prolazi, u glavi sve mlađi. Dakle, stvarno ne mislim da godine nešto određuju. Nekad je vrijeme nalagalo takve stvari, ali s obzirom na drukčija vremena, ne upuštam se u nešto radi nekakvog tajminga. Moji seniori bi rado nešto nanali, međutim u takvim stvarima nema forsiranja - kaže Herceg koji slobodno vrijeme provodi s najbližima, s najboljim prijateljima, u teretani, baveći se raznim sportovima, ili prikovan uz dobar film, predstavu ili knjigu.