TV ZVIJEZDA

JELENA PERČIN 'Žena sam starog kova. Vjerujem u disciplinu, red, poštenje i tradiciju. Jesam li s MomčilomOtaševićem? Neću reći ni da ni ne...'

Glumica koja se zaposlila u zagrebačkom HNK i gledamo je u seriji ‘Kud puklo da puklo’ govori o tome kako je došlo do posla u nacionalnoj kući, kakav su na nju utjecaj ostavili životni brodolomi te otkriva kako su njezin svjetonazor i ukus starinski.
 Boris Kovačev/EPH

Za glumicu Jelenu Perčin (35) ovo je prekretnička poslovna sezona, iz osječkog prešla je u zagrebački HNK, vratila se ponovno u Zagreb gdje joj živi cijela obitelj te uživa u zadnjim danima bezbrižnog djetinjstva kćeri Lote koja će na jesen u prvi razred. Pojavila se u seriji “Kud puklo da puklo” Nove TV u vidu lika Mirande Žeravice čiju ljubavnu suparnicu tumači jedna od njezinih najboljih prijateljica, Osječanka Sandra Lončarić Tankosić.

- Karakter sam koji dobro podnosi promjene, u životu sam se doista mnogo puta selila. U teatru sam od prve godine Akademije, dakle petnaestak godina. Nakon dvije i pol godine angažmana u sličnoj strukturi u Osijeku, nisam došla na nepoznati teren u Zagrebu. Zna mi tek ponekad faliti intima i bliskost s kolegama i kolegicama koju sam stvorila u osječkom kazalištu, no pitanje je, dakako, vremena kada ću prijateljski kružok stvoriti i u zagrebačkoj kazališnoj kući - govori o poslovnoj promjeni.

S nekim je od kolega u Zagrebu, jasno, već surađivala. S Goranom Grgićem, među ostalim, u seriji “Dobre namjere”, što je njezin najdraži projekt iz popisa brojnih serija i sapunica u kojima se pojavila; prije serije Nove TV glumila je u “Villi Mariji”, “Zabranjenoj ljubavi”, “Dobrim namjerama”, “Hitnoj 94”, “Najboljim godinama”, “Zori dubrovačkoj”, gostovala je zatim epizodno u “Bitangama i princezama”, u “Našoj maloj klinici”, “Bibinom svijetu”…

- S Anom Begić sam živjela kad smo radile na Ljetnim igrama. Livio Badurina, s kojim sam također već radila i prekrasan je glumac, bio mi je sad partner u prvoj premijeri u zagrebačkom HNK, u Kosorovoj ‘Ženi’, u režiji Paola Magellija. Naime, kad poznate kolegu ili kolegicu, lakše je prebroditi prvotne nepoznanice u kreiranju uloga - objašnjava važnost privatnog odnosa među glumcima.

Zadovoljna je što je njezinu prvu predstavu u zagrebačkom HNK režirao baš Magelli. S njime je radila još za studentskih dana i cijeni njegov izravan ton.

- Predstavom ‘Žena’ kao da se zaokružio dio moga glumačkog puta na čijem je početku također bi prisutan redatelj, talentiran, inteligentan i beskrajno duhovit, izravan, po nekima i grub u potrazi za glumačkim maksimumom. Beskrajno humorističan i kad je najljući - opisuje Magellija, pored kojeg pamti i plodonosne suradnje s Bobom Jelčićem, Jagošom Markovićem, Vitom Tauferom i Draženom Ferenčinom.

Razlog povratka u Zagreb bio je, međutim, pretežito privatne naravi. Kći Lota iduće će godine u prvi razred. Njezin tata, bivši glumičin muž živi u Zagrebu kao i glumičini roditelji: mama Jelena koja radi u Ministarstvu kulture te otac Zdravko koji je u domu zbog teškog zdravstvenog stanja uzrokovanog time što je pretrpio tri moždana udara.

- Moja bi kći u Osijeku svaku večer sjedila u glumačkoj loži i gledala moje predstave. Međutim, sad će u školu i trebat će joj drukčiji ritam. Prije godinu dana otišla sam na razgovor s intendanticom Dubravkom Vrgoč koja mi je obećala da će me kontaktirati kad se otvori natječaj, tako smo od listopada u HNK Zagreb primljeni Mislav Ćavajda, Silvije Vovk i ja - tumači kako je došlo do angažmana.

Njezin izbor pao je na HNK jer smatra da klasičnom repertoaru kao glumica može najviše pružiti.

- Klasika je moj glumački habitus, u njoj sam najiskoristivija. Ne planiram pritom ili priželjkujem uloge, moja je deviza “neka uloga pronađe mene”. Jedini tekst koji mi je ambicija još od Akademije jest Bergmanova “Jesenja sonata”. Preferiram, kad je riječ o opusima, Čehovljev. Varja iz “Višnjika”, koju sam tumačila u kazalištu Virovitica, u režiji Dražena Ferenčina, moja je najdraža dosadašnja uloga u teatru.

Kad bi mi netko rekao - potpiši da nećeš ništa igrati osim Čehova, ja bih rekla - može - otkriva strast prema piscu.

Zagreb zasad jest njezin odabir mjesta življenja, ali nema kategoričnosti u toj odluci.

- Kao što je Grace Kelly jednom rekla: ‘Nikad ne govorim nikad i nikad ne govorim uvijek’. Citira tek prigodno holivudsku plavušu jer je iz zlatnog doba kinematografije njezina favoritkinja Ava Gardner, a sveukupno talijanska glumica Giulietta Masina, Fellinijeva supruga; nebrojeno je puta iz tog razloga pogledala Fellinijevu “La stradu”. Kod domaćih glumica nešto starije generacije spominje Bibu Ipšu i Helenu Buljan.

- Helena Buljan je moja glumačka mama, spremala me za prijemni, bila sam u njezinoj klasi na Akademiji. I dandanas razgovaramo, ona je moj vječni mentor. Zatim, jedna divna glumica u Osijeku, Radoslava Mrkšić, koja će nagodinu u penziju, žao mi je što je šira publika ne poznaje. Posjećujem često Nevu Rošić, moju profesoricu, i njezina supruga Tonka Lonzu, uvijek mi podare neki divan savjet - s poštovanjem govori o veteranima hrvatskoga glumišta.

Kad je riječ o filmu, posljednji naslov joj je “Zbog tebe” Anđela Jurkasa, gdje igra filmsku zvijezdu. Film ima i nastavak o kojem zasad ne smije govoriti. Kad je riječ o dugometražnim naslovima, poznat je angažman Jelene Perčin u erotskom naslovu Irene Škorić “7 seX 7”. Znači li iskustvo erotskog filma da je slomila barijere koje glumac ima u korištenju obnaženog tijela pri stvaranju uloge?

- Imam još uvijek u tome barijere. Riječ je o suočavanju sa samim sobom koje nije nimalo ugodno. Danas nije šokantno niti avangarda kad se golotinja prikazuje radi golotinje, međutim postoji situacije gdje priča doista traži obnaženost. I meni samoj bode oko kad vidim da se netko skriva u situaciji u kojoj bi se trebao pokazati. Ali ja sam naprosto takav tip, ne bih se mogla u topless skinuti, niti se okupati na nudističkoj plaži – otvoreno će o odnosu prema intimi.

Doista, Jelenu Perčin prije bi se moglo zamisliti u povijesnoj seriji decentnih dugih haljina negoli u opscenom žanru.

Čitava karizma glumice, njezina klasična ljepota nosi u sebi određenu dimenziju minulih stoljeća.

- Moj svjetonazor jest prošlo stoljeće. Klasičar sam, vjerujem u hijerarhiju tradicionalnih vrijednosti, vjerujem u disciplinu, red, poštenje, obiteljski način života. Tek se usvajanjem tih načela isti mogu demontirati, i postati suvremena, avangardna - razmišlja o odnosu starog i novog u svjetonazoru i estetici.

U ukusu njezin svijet reći će, čine, jednostavnost i melankolija. Mahler, Čajkovski, Chopin, rekvijemi, naročito Mozartov. Ruski realisti, prije svega Dostojevski. Rado bi vidjela da ženski rod ponovno hoda u nečemu duljem, ženstvenijem, ukusnijem, primjerenijem. Da se opet vrati svijet salonskih zabava, na kojima se čita društvu na sofi, sviraju sonetine na glasoviru. U građanskim stanovima visokih stropova.

- Takav način života redovito prakticiram sa svojom kćerkom. Upravo smo uselile u novi stan i tek nakon tri tjedna prvi smo put upalile televizor, što je danas rijetko ponašanje. Jako puno čitamo, igramo se interaktivno… - govori glumica koja je zasad podstanar, a kad uštedi za stan definitivno neće uložiti u knauf; novogradnje za nju predstavljaju određenu vrst klaustrofobije.

Jeleni Perčin danas je 35 godina za kojih je osjetila različite životne brodolome. Još kao djevojčica bježala je gumenim čamcem iz ratnom pogođenog dubrovačkog područja, obiteljska kuća u Konavlima u ratu je uništena, osjetila je razvod roditelja, proživjela vlastiti, preboljela smrt djeda i prijateljice Ivane Hodak, mijenjala sredine, prilagođavala se… Mnogo promjena donijelo je korjenite spoznaje o onome što je ključno u svakodnevici.

- Rekla bih da se život uvijek događa iza ugla. Da se ne treba vezivati za situacije, stvari, trenutnu stvarnost. Operirana sam od stvaranja planova, smatram ih uzaludnim utroškom energije. Držim se toga da se uvijek moraš moći osloniti na samog sebe, na vlastitu stabilnost iz koje mogu doći dolaze zdrave relacije. Moja baka uvijek ponavlja: treba živjeti… Moraš biti tu ma kakve okolnosti bile. Sve prolazi… divna i zastrašujuća rečenica. Duboko sam religiozna i vjerujem da s vremenom dobijemo ono što nam pripada, pa sam samim time i lišena bilo kakvih grčevitih ambicija - iznosi životne svjetonazore.

U doba razonode karta belu, i to s velikim užitkom. Dragocjeno joj je i društvo prijateljica nakon što se riješi nekog stresnog posla.

Novine pišu i da je pronašla ljubav, da se viđa s kolegom sa seta serije “Kud puklo da puklo”, Momčilom Otaševićem.

- Moj ljubavni život trenutno je dobar. Toliko su mi puta mediji prišili različite ljubavne partnere da više ne želim reći ni da ni ne na pitanje jesam li s kolegom. Pa čak je i moj vlastiti otac u medijima bio takozvani tajanstveni muškarac u mom društvu… U ovoj zemlji žena valjda ne smije biti solo. Odmah joj barem ljubavnika pronađi. Eto, sada sam u ljubavi, pa kud ide da ide, kud puklo da puklo, a što se tiče braka, za to bi se drugi put teško odlučila - zaključuje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 08:12