Ljupka Gojić Mikić: Grad je već okićen, a dućani prepuni veselih Japanaca

ZAGREB - Kao jedna od samopriznatih žrtvi suvremenog konzumerizma nedavno sam sa svog balkona u Hirošimi zaključila kako svake godine Božić dolazi sve ranije.

Naime, bilo da se nalazite u New Yorku, Parizu, Tokiju ili Hirošimi, činjenica je da blagdansko ukrašavanje sve češće počinje puno prije prvoga dana prosinca.

Počelo još u studenom

Uskoro ćemo jelu birati već krajem kolovoza. Tako je i moj japanski grad svoju pravu transformaciju počeo doživljavati već u prvom tjednu studenoga kada se ulice počinju ukrašavati uobičajenim božićnim ukrasima koje viđamo u tipiziranim američkim filmovima.

Uz brojne svjećice, jelene te Djedice i Bakice Mraz dolazi i najvažnija sporedna stvar na svijetu: ne, nije nogomet, nego šoping. Cijela fama i industrija blagdanskog napuhavanja na Zapadu, a bogme i na Istoku, ima za cilj utjerati što više klijenata u dućan.

Japanci su po tom pitanju itekako specifični jer se iza vizure samozatajnih, stidljivih i tihih ljudi zapravo kriju prvorazredni, profesionalni stručnjaci za šoping. U Europi i Sjevernoj Americi Japanci su poznati kao veliki potrošači, uz sve prisutnije Kineze, koji najviše uživaju u luksuznim predmetima - prvenstveno odjeći i modnim dodacima.

Maratonske pripreme

Takvo što ne čudi jer su cijene u Japanu znatno više nego u Europi, ali u maratonskim blagdanskim pripremama, koje uključuju kupnju darova za cijelu obitelj, za cijenu se ne pita. Iako se tijekom tjedna marljivo radi od jutra do sutra, vikend je rezerviran za pohod na dućane, pogotovo kada za to postoji “legalni razlog” - blagdani.

Što se tiče blagdanskog šopinga, moram priznati da sam potpuno zakazala jer se moja obitelj i prijatelji sigurno nadaju nizu poklona iz Japana. Moje nakane za posjet robnim kućama i ukrašavanje japanskog obiteljskog doma posljednjih desetak dana sprečava nestašna zubić-vila koja Jani daruje prve zube dok mama s prozora, u već prepoznatljivoj paparazzo maniri, pokušava zumirati i fotografirati ukrase. Naravno, s obzirom na kritično izbijanje četvrtog zubića po redu, Jana definitivno nije raspoložena za “mamine izlete” po Japanu - jedini izleti su oni u kuhinji koji zapravo više nisu izleti, nego prava svakodnevica. Zubić-vila je još više oživila tvrdoglavu kućanicu u meni.

Posjet Parku mira

Ipak, sredinom ovoga tjedna htjeli smo iskoristiti relativno ugodnu temperaturu pa smo se prošetali do predivnog Parka mira: Jana, fotoaparat i ja. I dok sam ja vrlo opušteno na klupici pratila tko će biti moja iduća “žrtva stila” u leći mog digitalnog najboljeg prijatelja, u park su ušla dva razreda školaraca iz Osake. Ova slatka, mala ekskurzija još jednom mi je pokazala koliko je Japan zapravo zavodnički kontradiktorna zemlja kada je riječ o ekstremima ponašanja ljudi.

Dok moji sugrađani iz Hirošime bježe od one “lude Europljanke” s bebom i kolicima, njihovi sunarodnjaci iz Osake čine suprotno: trče za “ludom, visokom Europljankom”. U pravom vatrometu emocija svi su htjeli da se zajednički fotografiramo dok su postavljali niz zagonetnih pitanja o Hrvatskoj.

I dok sam u vlastitom japanskom domu, u Hirošimi, mjesecima tražila nove prijatelje-sugrađane, čini se da sam puno zanimljivija srednjoškolcima iz Osake. Naravno, moja ekstaza bila je puno veća od njihove sreće i zanimacije.

Odmor od sporta

Što se tiče sportske edukacije, moram priznati da sam sve bolja - pogotovo me iznenadila činjenica koliko su ovdje ludi za bejzbolom. No predahnut ćemo od sporta, i nogometa, spremamo se za povratak u zagreb gdje ćemo provesti blagdane...