MIRJANA HRGA NA GRANICI SA SIRIJOM 'Ne bojim se, mi znamo što je rat!

Djeca i starci. Njihove priče najviše su me ganule - kaže Mirjana Hrga, koja se od 29. kolovoza nalazi u Libanonu, gdje svakodnevno za Al Jazeeru Balkans izvještava o stanju na granici sa Sirijom. Proteklih tjedana zagrebačka novinarka za svoju televizijsku postaju donosi priče iz zemlje koja svakodnevno osjeća posljedice rata u susjednoj Siriji. Dosad je razgovarala s libanonskim ministrom vanjskih poslova Adnanom Mansourom. Izvještavala je iz Saida i Shatile u kojima se nalaze kampovi s izbjeglicama iz Sirije, a krajem prošlog tjedna donijela je i novinarsku ekskluzivu: razgovor s pripadnikom Hezbollaha, borcem iz Qusayra, o trenutačnoj mobilizaciji njihovih snaga za borbe u Siriji.

Naporan radni ritam

- U Libanonu ostajemo do daljnjeg. U tu zemlju doputovala sam sa snimateljem Al Jazeere Balkans iz Beograda, Tarekom Anijem, ali ovdje imamo svu logistiku kao i kod kuće jer samo smo se pridružili internacionalnom timu mreže Al Jazeera koja uključuje kolege s Englisha, Americe i Arabica, što podrazumijeva vlastite redakcije, satelitska kola, višestruka osiguranja za boravak u Bejrutu i izlazak na teren. Bez takve podrške u ovim uvjetima ne bismo mogli raditi u ovako visokom dnevnom ritmu s nekoliko uključenja dnevno uživo i reportažama koje šaljemo - priča Mirjana, koja situaciju u kojoj se nalazi opisuje izdržljivom, ali napetom.

- U novinarskom smislu sve ovo je vrlo izazovno - govori novinarka koja je, otkako je postala dio ekipe Al Jazeera Balkans, u proteklih godinu i pol dana bila jedina novinarka s ovih prostora koja se javljala iz Gaze odmah nakon posljednjih napada. Izvještavala je i iz Jeruzalema tijekom tamošnjih izbora, iz Ramalahhe o ekshumaciji Yassera Arafata, intervjuirala pripadnike Hamasa, pratila sukob Palestinaca i izraelske vojske u Bet Iksi, nemire u Grčkoj i prosvjede u Sloveniji i Bugarskoj, u Rumunjskoj kongres Europske narodne partije (EPP), odlazak pape i izbor novoga pape u Rimu, vodila je uživo specijalnu emisiju povodom ulaska RH u EU...

Ipak, od svih tih terena Mirjani će palestinska priča uvijek ostati duboko urezana u sjećanju. Tijekom studija posebno je radila na izraelsko-palestinskim sukobima i mislila da je prilično spremna za dolazak na teren, no ono što je vidjela već kod samog ulaska u Gazu, objašnjava, bio je kao oproštaj od stvarnosti.

Napeto u žičanom tunelu

- Morali smo kilometar i pol proći pješice kroz žičani tunel dok je izraelska vojska nadzirala sa zida kojim je Gaza posve ograđena. Bilo je napeto jer toga je jutra poginuo šesnaestogodišnji dječak koji je nakon potpisivanja primirja želio vidjeti obiteljsku zemlju pokraj zida i ubijen je. Kada smo ušli na područje, ušli smo zapravo u najveći logor na otvorenom na svijetu. Nemoguće je to riječima opisati - prisjeća se Mirjana, čija je prošlotjedna priča iz izbjegličkog logora u Saidi ganula mnoge gledatelje Al Jazeere Balkans.

- U tom je izbjegličkom kampu na 40.000 kvadratnih metara smješteno 25.000 izbjeglica. Općenito, Libanon je zemlja u kojoj je trenutačno najviše sirijskih izbjeglica. Ovdašnja vlada tvrdi da ih je više od milijun, a UN tvrdi - više od 700 tisuća. Dakle, svaki četvrti, odnosno peti stanovnik ove zemlje je izbjeglica, što je za Libanon teška situacija. Nema kampova ni organiziranog prihvata. Bili smo u jednom od dvanaest palestinskih kampova koji datiraju još od formiranja izraelske države kada su Palestinci protjerani. Za taj kamp, Sabra and Shatila, cijeli svijet je čuo 1982. godine kada je u dvodnevnom masakru ubijeno nekoliko stotina Palestinaca. Sada opet dolaze, iako ondje više nema prostora. Uvjeti su užasni. To je ispod svake ljudske razine. Teško je to opisati... potresno. Ljudi tamo nemaju pitke vode ni adekvatne medicinske zaštite. Dali su mi da probam vodu koju piju, inzistirali su da vidim na što su osuđeni. To je slana, onečišćena voda. Nju koriste za pranje i dobivaju kožne infekcije. Nemaju zdravstvene skrbi, jednom riječju - nezamislivo - kaže Mirjana, čiji radni dan u Libanonu počinje u osam ujutro, a završava u 23 sata.

Što se neposredne ratne opasnosti tiče, ona još nije sa svojim timom ušla u samu Siriju, ali je bila u Majdal Anjaru na sirijskoj granici, na 300 metara od položaja vojske Bašara al Asada kada je snimala priču o krijumčarima ljudima.

Reporteri iz cijelog svijeta

- Dalje zasad nismo išli. Naime, na ovom su terenu sektaške podjele takve da se začas nađete na krivom teritoriju - objašnjava i nastavlja:

- Ekipa kolege Ivana Čorkala već je ušla u Siriju, odradila fantastičan posao i izašla van, natrag na tursku stranu. Svi smo u koordinaciji. Već na večernjim brifinzima znamo gdje je tko od timova sljedeći dan u svakoj od zemalja - priča Mirjana, koja je na Al Jazeera Balkans završila vojnu obuku za ratne reportere. Naime, Al Jazeera na teren šalje novinare i snimatelje koji su prošli obuku, pogotovo kada su u pitanju tereni na kojima sigurnost reportera ili kompletne ekipe može biti dovedena u pitanje. Obučavali su ih strani stručnjaci, što je podrazumijevalo sve aspekte sigurnosti: od procedura koje treba slijediti, načina na koji procijeniti opasnost ovisno o prirodi sukoba do vrsta oružja i municije.

- Trčati pod pancirkom podrazumijeva određenu fizičku spremnost. Za preživljavanje postoje određene stvari koje treba znati, od toga koja vrsta metka stvara kakvu vrstu ozljede, vrste oružja, domete, zonu opasnosti... Međutim, pribranost, intuicija i sreća su ključne - smatra Mirjana, koja, unatoč tome što se na terenu susreće sa situacijama opasnima po život, ne osjeća paniku ni strah.

- Mi smo iz krajeva gdje nam rat nije stran, no kada su ovakve situacije, i osiguranje je primjereno. Nismo sami - kaže novinarka.