MIRNA BEREND PRVI PUT NAKON TRAGEDIJE 'Više me ničega nije strah, čak niti smrti'

Gotovo punih deset mjeseci Mirna Berend nije napravila niti jedan komad nakita. Onda je jedne noći prije tri tjedna sjela i napravila cijelu kolekciju. Tematika, kako je poslije objasnila dok smo razgovarale u njezinom ateljeu, smještenom u strogom središtu Zagreba, u Dežmanovom prolazu, nametnula joj se potpuno neplanirano. Sve do jedne narukvice i ogrlice koju je napravila nose na sebi malog anđela.

- Možda zato što sam se na nekakav preneseni način, u zadnje vrijeme i puno s anđelima družila. Anđeli su došli spontano, nisam ih uopće imala u planu, a odlučila sam da ću ih sve iz nekog poštovanja napraviti od poludragog kamenja. To su kristali koji su ljekoviti, blagodatni i daju energiju. Oni su sami za sebe anđeli, jer bi trebali prizvati sreću i lijepu atmosferu - kaže 48-godišnja Berend.

Iza nje je strašna, neočekivana tragedija. Dean Vujasinović, s kojim je Mirna bila godinu i petnaest dana u vezi, umro je 16. svibnja prošle godine. Bilo mu je samo 29 godina kada mu je zatajilo srce i više se nije probudio. Od Deanove smrti Berend nije dala nijednu izjavu za javnost. Nije ušla ni u atelje u Dežmanovom koji joj je ostavila baka i nije napravila ni komad nakita, sve dok jedne noći nije krenula i radila do svitanja zore.

Nakitom se počela baviti kada je početkom 2000. godine ostala bez posla na HTV-u, a ubrzo joj se razbolio i otac. Bila je to kaže, vrlo spora i mučna smrt, a ona nije znala što da radi u dugim noćima. I počela je preslagivati svoje stare ogrlice, kombinirati ih, pa otišla i po repromaterijal i odjednom je nastala gomila nakita. Stigle su i prijateljice pa se ta priča na kraju zakotrljala i hobi je postao posao od kojeg živi.

Veliki planovi

- Netko živi manje stresno, manje mu stane tragičnih događaja u život. Raspodijeli se to malo bolje. Samu izradu nakita često sam nazivala svojom jogom, to je zaista jedna vrsta meditacije. U prostoru u kojem izrađujem nakit nemam televiziju, svira samo lagana glazba i vi izgubite svaki pojam o vremenu. Shvatiš tada da možda vrijeme i ne postoji - govori objašnjavajući kako je sada očekuje plasman nove kolecije u 35 prodajnih mjesta u Hrvatskoj, koja su i prije prodavala njezin nakit, a zahvaljujući Facebooku, njezini anđeli će zapravo biti dostupni svima.

Ima mnogo planova, od ideje da njezini anđeli imaju i humanitarni karakter kroz neku zakladu, udrugu i tako pomoći potrebitima kojih je u našoj zemlji sve više. S druge strane, osmislila je i TV-projekt koji je ponudila jednoj TV kući i sada čeka odgovor. - Uopće se ne želim vratiti u razdoblje otprije devet mjeseci koje je iza mene. Samo sam jednom pomislila u životu kako neću moći dalje, i to je bilo tada. Nisam sigurna sjećam li se uopće svih mjeseci. Nevjerojatno je što čovjek sve može preživjeti. Naučila sam nekoliko važnih stvari. Prva je da sutrašnji dan ne postoji, postoji samo ovaj trenutak, sada.

Jučerašnji ne možete popraviti jer je prošao, sutrašnji ne znamo hoće li se uopće dogoditi. I počela sam živjeti sada, ovdje i u ovom trenutku, doista prvi put u životu. Druga stvar, iste sekunde kada imam nekome nešto reći, ja mu to kažem, više ne odlažem ništa za dan, dva ili tri, jer ne znam hoću li više imati prilike za to. Postala sam osoba koja mnogo više pokazuje nježnost i osjećaje, svojim prijateljima, ljudima koji me okružuju. Treća stvar koju sam shvatila, jest to da smo mi samo prolaznici i sve stvari koje imate samo su posuđene. Kada mislite da imate auto, kuću, muža, dijete, divan posao, kako ste vrlo uspješni, ustvari sve vam je to samo poklonjeno, posuđeno.

Prekrasan je taj osjećaj spoznaje, rasterećenja, kada shvatite da se više ni uz jednu stvar ne vežete, da materijalno nema nikakvu vrijednost. Ja sam nakon iznimno bolnog gubitka imala samo dva izbora. Ili ću krenuti prema gore, ili ću pasti dolje. Na istom mjestu ne možeš ostati, to je takva situacija. Mnogo je radila na sebi, ušla u sebe, analizirala stvari, mnogo čitala, meditirala, molila, radila jogu, počela raditi neke druge stvari. Planiram otputovati u Peru uz pomoć moje prijateljice Sanje, koja je bila sa šamanima, otići u njihovu duhovnu i fizičku školu. Moj život je otišao nekim drugim putem. Putem spoznaje, putem shvaćanja stvari, i sada vrlo jasno vidim iste, situacije, ljude, mi smo svi male uplašene duše, sve što želimo nalazi se s druge strane straha. Ja sam se usudila voljeti tako mladog čovjeka unatoč tome što ova okolina nije sklona tome. I sretna sam što sam se usudila. Bio je to čisti dobitak. Do sada sam u životu koristila riječ smrt, i koliko god to čudno izgledalo, a uvijek ima onih koji vas neće shvatiti, smrti nema. Mi samo odlazimo kako bismo se vratili. I svi moji zaključci do kojih sam u ovom razdoblju došla, životno su bitni. Kao i da uopće nije bitno jeste li uspješni. Jer ja to ne želim. Uspješna sam bila u svemu što sam u životu radila, ali ne i sretna. Sada želim biti sretna - odgovara potpuno smireno.

Danas živi poprilično drugačije. Vozi 15 godina stari Mercedes kabrio koji odmilja naziva Žućo i u šali će reći kako su njih dvoje oldtajmeri. Već 14 godina ne pada joj na pamet trošiti novac na luksuzne, nepotrebne stvari, smatra to u ovoj situaciji besmislenim.

Zaustavljaju je ljudi

- Ne pada mi više na pamet kupiti torbu koja košta tisuću eura i gledati u ljude koji su gladni. Mislim da je to sramotno. U jednom trenutku otvorila sam prostoriju u kojoj sam imala 200 pari cipela. Nisam ih kupila, sponzorski sam ih dobivala. Izračunala sam koliko se tim novcem moglo kupiti važnijih stvari, pomoći nekome.

Doista mislim da je danas sramotno pored toliko gladnih ljudi plaćati kremu za lice 200, 300 eura i ne razumijem kako ljudi mirne savjesti to i dalje mogu raditi. Proći će pored prosjaka na cesti, starca koji skuplja boce jer ima mizeriju od mirovine, susjeda koji je u nevolji, a da im ne pomognu. Ja to ne mogu, nisam takva - kaže. I danas, kada prođe gradom, ljudi je zaustavljaju na ulici i pitaju zašto je više nema na ekranu. Ni sama ne zna što bi im točno rekla, jer precizan odgovor ni sama nije znala.

- Ako računamo da je u to vrijeme došlo do smjene vlasti, a ja sam okarakterizirana kao Tuđmanova mezimica, iako sam bila jedina službena osoba koja je vodila njegove kampanje, a da nikada u životu nisam bila član njegove stranke... - ne završava Berend do kraja misao, jer to je pretpostavka koju joj nitko nikada nije ni potvrdio. U jednom razdoblju, sve do 2011., radila je za Novu TV intervjue tjedna, a onda dobila otkaz jer nije htjela poslušati nalog urednika.

Svađa s urednikom

- Nisam željela preko puta sebe staviti određene osobe koje ni po čemu ne zaslužuju da ih išta pitam, da išta odgovore meni i javnosti. Učinila sam to i ostala bez vrlo krasnog honorara. I opet bih to ponovila - zaključuje.

Radila je u međuvremenu kao voditeljica nekih društvenih događanja, a vrlo ju je razveselio poziv Regine Jäger da joj u ožujku vodi proslavu 40 godina postojanja UMAH-a. I nada se da će joj TV kuća kojoj je poslala projekt, prihvatiti njezinu ideju.

- Faktor sreće iznimno je bitna stvar, a mislim da me sreća i nije baš pratila. Sve u mojem životu bio je rezultat mukotrpnog rada i truda. Tijekom cijele srednje škole radila sam na radiju, za fakulteta na televiziji, mnogo ulagala u sebe i posao. Nekoliko sam puta u životu gubila sve, od kuće, našeg doma, sve što smo moji roditelji i ja imali, sve je nestalo. Imala sam do sada nevjerojatno zanimljiv život, ali i ispunjen nevjerojatnim tragedijama. Danas me više ničega nije strah, pa ni onog najdublje ukorijenjenog u nama - straha od smrti. I ne bojim se ljubavi, unatoč svemu. Ne želim zamisliti život bez ljubavi. Nikada neću bježati od nje. Ako se ona dogodi, ja ću sigurno biti ovdje - zaključila je na kraju.