'Neću se ispričavati zato što sam Tončijeva kći'

Ne treba uvijek slušati tatu. Jer, da je Hana Huljić poslušala svojeg oca Tončija, ne bi s Petrom Grašom snimila “Srce za vodiča”, pjesmu koja je prva na CMC top 30 nacionalnoj listi.

- Ja ovu pjesmu ne bih nazvala duetom jer Petru samo gostujem u skladbi i pjevam ukrasne tonove. Moram priznati da nisam pratila poredak pjesme na top-ljestvicama jer mi to nije toliko bitno, ali drago mi je što se svidjela ljudima jer je pjesma zbilja rađena s ljubavlju, od strane svih koji su sudjelovali u njezinu nastanku - kaže Hana Huljić, koja ističe kako joj je drago da su reakcije na “Srce za vodiča” pozitivne.

Klasične skladbe

Ipak, ističe, najvažnije joj je da ima priznanje onih do kojih joj je stalo jer zna da će od njih uvijek dobiti iskrenu reakciju i podršku. Onakvu kakvu joj je pružio i njezin tata nakon što je sve bilo gotovo.

- Tata u početku jednostavno nije razmišljao o tome da ja pjevam u toj pjesmi. No, Petar je osjetio da mu nedostaje neki vokal i predložio je mene jer zna moju boju glasa i način pjevanja. Što se tatina početnog protivljenja tiče, on me nije htio stavljati na tapet kritikama jer sam kao njegova kći uvijek pod povećalom. Ali ne namjeravam se zbog toga stalno skrivati ni opravdavati. Stoga, ako mi je nešto užitak otpjevati, onda ću to napraviti - kaže 25-godišnja glazbenica iza koje su već mnogi veliki uspjesi. Televizijska publika zapazila ju je u seriji “Stella”, nastupala je na inozemnoj turneji s Maksimom Mrvicom, sada je zapjevala s Grašom... Koliko je Hani Huljić bitan uspjeh u karijeri?

- Sve su to bila lijepa iskustva. No, ja sam osim toga ostvarila i neka druga glazbena ostvarenja koja nisu pod okom javnosti, a koja smatram svojim najvećim uspjesima. To su moje klasične skladbe, čiji nastanak zahtijeva puno rada i vremena. Nadam se da će ljudi imati priliku čuti i to jer samu sebe ne smatram pjevačicom, kako me se često naziva, nego skladateljicom - objašnjava djevojka koja je i Petra Grašu i Maksima Mrvicu upoznala prije mnogo godina.

CROPIX

Kina i Koreja

- Obojicu ih znam od djetinjstva i cijenim ih. Razlikujem samo njihovo drukčije glazbeno područje kojim se bave - kaže Hana, koja je jesenas mjesec i pol dana provela s Mrvicom nastupajuci po Kini i Koreji. Po čemu će najviše pamtiti te nastupe?

- Po novim prijateljstvima koja sam stekla među članovima ekipe s turneje, po jedinstvenom doživljaju dok sam pjevala pred tolikom publikom, po drukčijem svijetu koji sam vidjela... Inače, moja suradnja s Maksimom počela je kada sam sa 17 godina snimila vokal na Maksimovu pjesmu. Imala sam još dječji glas, a kako se pjesma zvala ‘Dijete u raju’, moj je glas predstavljao to ‘dijete’. Nekoliko godina kasnije on mi je ponudio da mu budem gost na koncertu u Lisinskom i otpjevam tu pjesmu. Prvo sam se prepala javnog nastupa i odbila, no nije mi ta ponuda izlazila iz glave i na kraju sam pristala i probila led. Prošle sam godine snimila vokal na još tri pjesme za Maksimov CD, a on me tada pitao bih li išla na turneju u Aziju da mu budem gost na novim pjesmama koje je izvodio. Tome sam se zaista jako razveselila, nije to prilika koja se pruža svaki dan. Što se Petra tiče, njega sam upoznala kada sam imala nekih 5, 6 godina... Jesam li razmišljala o tome da mu jednog dana napišem pjesmu? Ne. Ja volim pjesme koje je on sebi napisao i možda bih se bojala ponuditi pjesmu kantautoru. Ali nikad se ne zna... Da mi se dogodi da napišem pjesmu za koju mislim da je dovoljno dobra da je on otpjeva, ponudila bih mu je. Zasad, mislim da je moj brat Ivan napisao neke pjesme koje su mi posebno prirasle srcu i prije bi mu ih trebao ponuditi on - predlaže Hana koja ne može odrediti od koga je naslijedila lijep, specifičan glas.

- S obje strane obitelji imam dobre glazbene gene. Moj dida Ivo bio je lijepi tenor, možda od njega - nagađa Splićanka koja je odrasla u glazbeničkoj obitelji i svako jutro se budila uz zvuk klavira koji bi svirao njezin tata.

- Toliko je pjesama prošlo kroz moje djetinjstvo da je teško izdvojiti samo jednu. Sjećam se da sam, kad sam imala osam godina, čula pjesmu grupe Aerosmith koja je tada izašla, ‘I don’t wanna miss a thing’, i toliko mi se svidjela da sam imala CD samo s tom pjesmom i stalno sam je puštala - prisjeća se Hana, koja je kao tinejdžerica, naravno, imala i svoje glazbene idole.

Etiketirano dijete

- U to vrijeme jako sam voljela Miku, bila sam i na njegovu koncertu, a imala sam sreće i da smo slučajno bili isti dan u studiju u Londonu pa sam zamolila da nas upoznaju. Ponašala sam se pred njim nezainteresirano, a zapravo sam se tresla cijeli dan - kroz smijeh priča Hana. Je li oduvijek znala da će se u životu baviti glazbom?

- Kako sam krenula u glazbenu školu, tako nikad nisam razmišljala o tome da bih trebala stati. Jednostavno sam s glazbom zajedno rasla. Naravno da sam kao dijete zamišljala što ću biti kad narastem pa sam govorila da ću biti veterinarka. Ali bilo je neupitno da ću studirati neku umjetnost - kaže glazbenica koja uvijek ističe kako je odrasla u sasvim običnoj, normalnoj obitelji.

- Ne znam zašto moja obitelj ne bi trebala biti normalna ni kakvom je ljudi očekuju da bude. Neobično bi mi bilo samo to što bi se uvijek netko okretao za nama kada bih izašla s roditeljima u grad, ali kasnije sam se navikla na to, iako mi i dalje nije baš ugodno. Jesam li ikad osjetila teret prezimena Huljić? Osim što se ljudi okreću? Šalim se, na žalost, jesam. Prvo zato što se uvijek moram opravdavati za nešto što napravim ili ostvarim i dokazivati da sam sama za to zaslužna. Djeca poznatijih roditelja uvijek su etiketirana. Bilo je i slučajeva da mi profesori iz nekog razloga nisu bili naklonjeni zbog prezimena, ali naučila sam raditi svoje i, koliko je moguće, ne obazirati se - govori Hana, koja trenutačno piše diplomski rad.

- Diplomirat ću u rujnu, s jednom orkestralnom skladbom, malom simfonijom koja će se izvoditi u splitskom HNK. Voljela bih imati prilike i dalje skladati za orkestar, a posebno me privlače filmska glazba i mjuzikli. Stoga bih voljela ići na postdiplomski studij jer vani ima više mogućnosti za pisanje te vrste glazbe - najavljuje Hana, kojoj je drago što je sudjelovala u prezentaciji skladbe “Srce za vodiča”, jedne od pjesama iz nadolazećeg mjuzikla što ga rade Tonči Huljić i Miro Gavran. Hoće li i ona sudjelovati u mjuziklu “Pacijenti”?

CROPIX

Mjuzikl s Gavranom

- Zbilja bih voljela sudjelovati u tom mjuziklu jer bih uživala u pjevanju i glumi. Po povratku iz Kine iduće jutro sam išla na audiciju koja se upravo odvijala. Kao i svi, morala sam otpjevati jedan song i odglumiti ono što nam je žiri na licu mjesta zadao. Ipak sam u međuvremenu shvatila da se trebam primarno posvetiti svojem diplomskom radu jer imam zadani rok da skladba bude završena i trenutno se ne bih mogla fokusirati na probe za mjuzikl koje su svakodnevne. Tako da ću se vjerojatno pridružiti idućoj postavi, koja na scenu stiže kada mjuzikl već bude igrao neko vrijeme. Nedavno sam išla vidjeti probe mjuzikla koje vodi redatelj i koreograf mjuzikla Igor Barberić i oduševila sam se! - naglašava Hana, koja bi jednog dana i sama voljela napisati glazbu za neki mjuzikl.

- S mamom sam se davno dogovorila da ću jednom napisati mjuzikl na predlošku njezine priče. Ali o tome kad i ako bude - govori mlada glazbenica koja je dosad napisala desetak kompozicija. Jednu od njezinih skladbi izvodi i Zagrebački komorni orkestar.

- Ta je skladba izvedena lani na koncertu u Mimari, u sklopu festivala Musica Maxima čiji je umjetnički ravnatelj Maksim Fedotov. Riječ je o mom gudačkom kvartetu koji sam napisala prije četiri godine. Jako sam im zahvalna što su izveli neku moju skladbu, bio mi je to jedan od ljepših trenutaka u životu. Ponajprije sam zahvalna Miru Gavranu i njegovoj supruzi Mladeni koji su tu moju skladbu i preporučili Mladenu Dervenkaru koji vodi Zagrebački komorni orkestar - kaže Hana koja ne čeka da je uhvati inspiracija kako bi počela skladati.

Inspiracija

- Da čekam inspiraciju, onda bih sjela za klavir i pisala možda dva puta godišnje. Tako da sjednem pisati svaki dan, ako je to moguće, jer mi trebaju klavir za kojim pišem i tišina, a radi se na jednoj kompoziciji skoro cijeli semestar. To je više pitanje rada i vremena, nego inspiracije. Onda kad se trudite i sjedite i razmišljate što napisati dalje, onda to i krene nekako samo od sebe - govori djevojka čiji je tata prije nekoliko godina skoro pao u nesvijest kada je shvatio da njegova kći ima dečka. Hvata li Tončija Huljića i dalje nesvjestica ili je ipak shvatio da je njegova mala curica postala odrasla djevojka?

- Ma, to je bio samo prvotni šok, vjerojatno je tako svakom tati u početku. Prošlo je od toga dosta vremena i ne pada više u nesvijest. Naš se odnos činjenicom što sada imam 25 godina nije promijenio, ne vjerujem da će biti išta drukčije ni kada budem imala 45 - priznaje Hana.