TISUĆE GLAVA PILJI U DOSADNE, UMIŠLJENE NEOBRAZOVANE... Ne bih htio da me itko od njih, izuzev jednog posluži, pravi frizuru, pa čak ni da me zakopa

Naši istaknuti ekonomisti već godinama kukaju da ćemo se, ako ovako nastavimo, pretvoriti u narod konobara i konobarica, kuharica i kuhara, sobara i sobarica, frizera i kozmetičarki, pa će nam cijeli napredak ovisiti o zdravom osmijehu i povoljnoj vremenskoj prognozi. Mantra vladajućih o “društvu znanja” nameće se dakle iz te perspektive kao prijesna laž. Kakvo znanje, kakvi bakrači, daj ti nama i našim gostima kafe. Dakako, vrhunski kuhar ili konobar vrijede koliko i bilo koji vrhunski stručnjak, no negdje treba zaraditi i novac da takvom stručnjaku uopće dođeš za trpezu.

Koliko smo napredovali na tom putu koji nas vodi u svijetlu budućnost, kad ćemo napokon postati glavna turistička kolonija industrijaliziranog i informatiziranog Zapada, možda najbolje dijagnosticiraju komercijalne emisije na našim TV postajama. Nije bez vraga što su RTL-ovi producenti u Big Brother kuću uveli pretežito sezonske i povremene radnike u ugostiteljstvu, penzionere i ljude bez određenog zanimanja. Očito računaju da će se većina puka s njima najprije poistovjetiti. Gledanost prve emisije ovogodišnjeg izdanja impresivna je: više od šesto tisuća domaćih glava pratilo je (ne)dogodovštine skupine od osamnaest uglavnom krajnje dosadnih, uglavnom krajnje neobrazovanih i uglavnom krajnje umišljenih građana. Ne bih htio da me itko od njih posluži, da mi frizuru pravi a kamoli da mi štogod skuha, pa čak ni da me zakopa...

Budući da je svatko ozbiljan bolji u svom poslu od stanara (primjerice od konobara koji kao svoju prednost ističe to što rado pije dok se na mrtvo ne napije), onda mu je ugodno i prirodno valjda da ga gleda u luksuznom “majmunarniku” a ne u vlastitoj smjeni.

Cijeli pak daljnji postupak eliminacije nije mi ni najmanje zanimljiv pak jedino zato što pobjednika već imam. Marijan Lisak - njemu bih i za stol, i da me motorom vozi, i da mi glavu u torbi nosi, jer ne moram mu zavirivati u biografiju nego odmah shvaćam da je dobričina gardistička, koliko skroman, toliko hrabar i sretan sam što nije poginuo, jer se nije izmicao a sad je, eto, prerano ostario, ali ne i otvrdnuo: jedini nikome ne upada u riječ, jedini se iskreno smije i jedini je zbilja tužan.

Ovosezonska produkcija nije dakle regionalna, nego čisto za domaće tržište i obraća se čisto domaćoj publici. Što joj se nudi? Zasad stanovnike kuće ništa ne pokreće. Ti su pretendenti na nagradu od pola milijuna kuna za početak spojeni u najvećma heteroseksualne parove. Vjerujem da su očekivanja produkcije visoka, no plašim se da među tim ljudima nema sposobnih da učinkovito iskoriste “bračnost” svojih kreveta. Trebat će bogami dosta razigrati ovu ekipu ako se želi zadržati gledanost. Predlažem da jedan tjedan smiju jesti isključivo kukce i livadno bilje. Lisak sigurno zna koji recept.