ŠERBEDŽIJA SAMO ZA JUTARNJI OTKRIVA 'Razmišljam o odlasku iz Hrvatske. Nemam tu gdje raditi...'

Naš u svijetu proslavljeni glumac Rade Šerbedžija nedavno je sa svojim kazalištem Ulysses proslavio 15 godina postojanja na Brijunima, a u razgovoru za Jutarnji list prisjetio se najdražih trenutaka iz tog razdoblja, ali i podijelio uspjehe koje niže izvan granica Hrvatske. Naime, glumac koji iza sebe ima više od 160 filmova, među kojima su i brojne velike holivudske uspješnice, glumio je u sedam epizoda jedne od najpopularnijih svjetskih serija “Downton Abbey”, a nedavno je veliku ulogu ostvario i u prvoj sezoni BBC-jeve serije “The Five” koja bi se na programu trebala naći ujesen.

Hrpa novih uloga

Također, očekuje ga i snimanje velikog holivudskog filma “Promise” u režiji Terryja Georgea, redatelja hita “Hotel Ruanda”. Uz to, iznenadio nas je viješću da razmišlja o odlasku iz Hrvatske u kojoj se ne osjeća zadovoljnim.

- Igrao sam u sedam od deset epizoda “Downton Abbeyja”. To je bila jedna od važnijih uloga u tako velikoj seriji. To je prestižna stvar jer je to jedna od najpopularnijih svjetskih serija. Radio sam i jednu BBC-jevu televizijsku seriju “The Five” koja ima osam epizoda, a ja imam ulogu u pet. Jako je zanimljiva uloga i odličan cast, a i super projekt. Potpisao sam ugovor i za novi američki film koji se zove “Promise” o Armencima i genocidu nad njima. Igram jednog od glavnih Armenaca i jako je zanimljiva uloga, pa se veselim tome. Režira sjajni Terry George i to je veliki američki projekt. Dvoje mladih glumaca su glavne uloge i čini mi se da će biti nešto na tragu “Doktora Živaga”, jedna ljubavna priča s povijesnim zaleđem - najavljuje Rade.

Uloga stvar prestiža

No, serije vani su, kaže, isplative ukoliko je glumac dio stalne postave.

- Stalna sam postava bio dvaput; u “Surfaceu” i “Red Widow”. To se isplati jer je pristojna para, ali u “Downton Abbeyju” sam ‘guest star’ i nisam u svih deset epizoda. To je slab novac, ali je stvar prestiža - objašnjava.

Šerbedžija se uistinu može pohvaliti brojem i kvalitetom projekata koje je radio vani, no prilično ga smeta što mu se i dalje stavlja etiketa kako stalno igra Ruse.

Nisam Schwarzenegger

- Kolege u svojim intervjuima kao nepravdu spominju to kako igram samo Ruse, a to nije istina. Naravno, igrao sam i Ruse, ali logično je da u američkom filmu igram strance kad sam stranac. Ne mogu igrati Amerikanca zbog akcenta. Opet nisam tip glumca poput Schwarzeneggera koji ima europski akcent, ali je na početku igrao uloge u kojima je imao maltene tri rečenice, a ostalo je bila akcija i vožnja auta. Ja igram drugu vrstu uloga, različite uloge, i pozitivce i u psihološkim dramama i snimao sam lijepih filmova s velikim režiserima, dobio mnoge nagrade na festivalima, tako da sam zadovoljan svojom inozemnom karijerom - tvrdi Rade, posebno izdvajajući rad sa Stanleyjem Kubrickom, Guyem Ritchiejem i Francescom Rosijem, ali i uloge u filmovima poput “Fugitive Pieces”, “96 Hours”, “Taken 2”, gdje je glumio s Liamom Neesonom, te jedan od zadnjih projekata u Italiji “Io sono Li” koji mu je priskrbio i nekoliko nagrada na festivalima.

Sa filmom “Oslobođenje Skoplja” koji je režirao sa sinom Danilom, a u kojem jednu od glavnih uloga igra i njegova kći Lucija tek očekuje ulazak na festivale, a uživa i u obiteljskom, točnije, privatnom kazalištu Ulysses koji vodi zajedno sa suprugom Lenkom Udovički i u kojem ga ovo ljeto, uz “Kralja Leara”, očekuje i uloga u predstavi “Antigona” koja se radi u koprodukciji s Messom iz Sarajeva i kojoj se posebno veseli jer će u njoj zaigrati i njegovi studenti.

No, nakon nekoliko godina života u Rijeci gdje se doselio sa suprugom Lenkom i njihovim trima kćerima, ovaj veliki glumac ponovno razmišlja o preseljenju. Kad nisi blizu Hollywooda, kaže, nema ni toliko ponuda, iako je posljednjih godina ipak dobivao velike i značajne uloge.

Rasprodana zemlja

- Razmišljam o preseljenju najviše jer u ovom trenutku u Hrvatskoj nisam zadovoljan s mnogim stvarima. Zemlja je rasprodana i teško ima priliku da se ljudski postavi na noge, a toliko je divna i ima potencijala. U tom smislu je i odnos prema kulturi zabrinjavajući. Režu se sve moguće stvari, a na kulturi se ne bi smjelo štedjeti.

Nažalost, u Rijeci nemam gdje raditi sa studentima. Projekt koji smo imali, Studentski kulturni centar u okviru kampusa, čini se da se neće još uvijek početi graditi, a ja sam vjerovao i maštao o tome da će biti završen.

Možda se opet vratim u Los Angeles ili New York ili London. Sad mi sve tri kćeri studiraju vani i to je jedan veliki razlog zašto ne moram biti ovdje.

Rijeka mi je božanstvena, divno mi je tu živjeti i volim biti blizu mora, ali nekako me depresija hvata zbog neimaštine i nema prostora u kojem mogu raditi - požalio se na kraju razgovora glumac.