Tony Cetinski: Mnogi su ljubomorni na moju i Ivaninu sreću

ZAGREB - Tony Cetinski, predsjednik žirija RTL-ova showa “Hrvatska traži zvijezdu”, posljednjih je dana pretrpan poslovnim obavezama. Osim što u televizijskoj emisiji traga za nasljednikom Bojana Jambrošića i Kim Verson, i dalje ima česte i rasprodane koncerte, a uz to u svibnju u zagrebačkom Lisinskom priprema svečanu promociju albuma “Da Capo”, projekt nazvan “Otkrivanje strasti” u kojem će taj glazbenik sublimirati ljubav prema rocku koju nosi iz mladih dana, strast prema popu, glazbenom pravcu s kojim živi i raste, te simpatiju prema klasičnoj glazbi.

Sretan je i privatno

Tony Cetinski nesumnjivo je uspješan čovjek. Uz poslovne uspjehe, sretan je i privatno, a u braku s Ivanom Nobilo-Cetinski, koja mu je ujedno i šefica menadžmenta, ima djevojčicu Piju. O svojim počecima, danima kada je rodni Rovinj zamijenio Zagrebom i spavao na podu stana u kojem nije bilo namještaja, ali i o suradnji s Michaelom Boltonom i Joseom Carrerasom, Tony je progovorio u razgovoru za Studio.

• Koji bi bio vaš najvažniji savjet svim mladim ljudima koji se uz pomoć reality showa pokušavaju vinuti do zvijezda?

- Govorim ga u svakoj emisiji: ničiji talent ne može opstati bez mnogo rada i odricanja. Takve su emisije odlična odskočna daska za one koji znaju doskočiti i koje, naravno, ima tko dočekati kad doskoče.

• Vi, nesumnjivo, jeste zvijezda. Hodate li svijetom u pratnji tjelohranitelja?

- Imam veliki tim ljudi koji radi sa mnom. Svatko od njih ima svoju ulogu u ekipi. Što se tiče mog, kako ste rekli, tjelohranitelja, njegovo je ime Vedran. Znamo se godinama, a točno je da je i on dio mog tima. Često se i privatno družimo, pa nas ljudi i u tim trenucima viđaju zajedno.

• Jeste li imali neugodnih situacija s previše nasrtljivim obožavateljima?

- Jesam. Srećom, takvih je ljudi uistinu malo, ali bilo je tu svega. Od pisanja pisama čudnih tonova, zvonjave na mojim kućnim vratima u gluho doba noći, telefonskih poziva, pa sve do čovjeka koji se popeo na krov mog kombija ne bi li mi tako bio bliže.

• Jeste li ikad otkrili tko vam je zapalio čemprese ispred kuće?

- Čemprese su sredili klinci iz tadašnjeg susjedstva koji su, nadam se, u međuvremenu nešto naučili o mogućim posljedicama korištenja pirotehničkih sredstava.

U automobil i na put

• Koja je, prema vašem mišljenju, najveća mana glazbeničkog posla?

- Putovanja. Ima dana kada se želiš odmoriti i isključiti od cijelog svijeta, a umjesto da to učiniš moraš sjesti u automobil i krenuti na put.

• Što ste po struci? Jeste li oduvijek znali da ćete biti glazbenik ili ste kao klinac maštali o nekom drugom zanimanju?

- Već u srednjoj hotelijerskoj školi znao sam što želim, pa iako sam nakon srednje upisao Pedagoški fakultet, glazbeni smjer, znao sam da je moja budućnost drugdje, odnosno na pozornici.

• Odrastali ste u Rovinju, uz mlađeg brata Mattea. Oko čega ste se vas dvojica najčešće svađali?

- Ne sjećam se nekih velikih svađa. Stvarno ne. Matteo i ja oduvijek smo imali različite interese i društva, potpuno drukčiji film. Ovako, gledajući s distance, čini mi se da smo se dobro slagali.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA