NOGOMETAŠ DINAMA NE ŽELI PRESELITI U ZAGREB 'Obožavam svoju Zelinu, živim uz ciku djece i domaćih životinja'

Vlasnik najatraktivnijeg gola u novoj sezoni Lige prvaka, ili kako su to mnogi nazvali “golčinom”, dinamovac Josip Pivarić, svoj pogodak posvetio je obitelji, supruzi Božici i njihovo dvoje djece, godinu i deset mjeseci staroj kćerkici Loreni i jednomjesečnom sinu Mateju. To i ne čudi, jer Pivariću je obitelj izuzetno važna. Važnija i od nogometa.

- Uglavnom svaki moj uspjeh i neuspjeh prolazim sa svojom obitelji. Pa tako i golove koje kao obrambeni igrač rijetko dajem. A kad ih dam, onda su mi u mislima moja žena i djeca. Obitelj mi je na prvom mjestu, a onda tek ide nogomet - govori 26-godišnji Pivarić, kojeg će mnogi opisati kao skromnog dečka iz Zeline, pravog sportaša kojeg prvenstveno odlikuje velika upornost. Uostalom, iz Zeline se nije ni dan danas odselio. Svaki dan putuje u Zagreb na trening i nakon njega vraća se kući.

U obiteljskoj kući

- Ma, od Maksimira do Zeline samo je 22 kilometra, nije to neka kilometraža. Od malih nogu tako putujem. A ja svoju Zelinu nikada ne bih zamijenio za Zagreb - odgovara Josip dok se u pozadini čuje plač djeteta.

Živi u stanu u obiteljskoj kući, a pomoć roditelja sada je itekako dobrodošla otkako je na svijet, 21. srpnja, stigao mali Matej. No obiteljsku podršku, govori, imao je od malih nogu.

- Nogomet sam počeo igrati s nekih šest godina, no trenirao sam i druge sportove, poput tenisa, jer je moja tata Josip uvijek bio sportski tip pa je to prenio i na nas. Ali u nogometnu školu sam zapravo upisan iz zafrkancije. Igrali smo na dvorištu nogomet i moj stric Milivoj kazao je tati kako se trudim i volim taj sport, pa će me on upisati, a neka me tata vozi na treninge - govori Pivarić.

Prvo je krenuo u eksperimentalnu Dinamovu školu koju su vodile nogometne legende Štef Lamza i Fahrija Dautbegović. U samo godinu dana Pivarić je registriran i počeo je igrati za Dinamo. Bio je u svim selekcijama od svoje 14 godine, što je bio odličan motiv da nastavi dalje.

- Prvo me na treninge vozio tata i deset godina starija sestra Marina, a poslije sam išao na ‘bus’. Imao sam stvarno maksimalnu pomoć obitelji, ne samo što se tiče prijevoza. Marina i druga sestra Ana koja je od mene starija, pomogle su mi neizmjerno oko škole. Išao sam u Trgovačku, smjer komercijalist i meni škola nikad nije zapinjala. Prva dva razreda prošao sam s pet, druga dva s četiri. Bio sam u neku ruku pravi štreber, bilo mi je strašno neugodno ako me profesor prozove a da ja ne znam - govori Pivarić.

Uzeo predah od studija

To, naravno, nije bilo ni najmanje lako, jer treninge od skoro dva sata, imao je i ujutro i navečer. Poslije završetka srednje, upisao je Kineziološki fakultet, višu trenersku, a do diplome mu je preostalo još nekoliko ispita.

- Morao sam uzeti predah, tako da još nisam diplomirao, ali namjeravam - odgovara. Unatoč naporu i tinejdžerskim godinama kada mnoga djeca odustanu od sporta, jer krenu izlasci i prve ljubavi, Pivariću nikad nije palo na pamet da se odrekne nogometa.

- Evo, 30. siječnja imat ću 27 godina, što znači da ću biti u nogometu više od 20 godina. A nikad nisam poželio od njega odustati - govori, dodajući kako se nada da će i njegova djeca biti tako uporna. I da će, nastavlja, ako Bog da, još proširiti obitelj. Suprugu Božicu upoznao je kad mu je bilo 19., a njoj 17 godina, na jednom tulumu u Kašini, otkud je ona.

Vjenčanje u lipnju 2011.

Nakon tri godine veze su se vjenčali, točnije 10. lipnja 2011., a 2013. rodila im se se prva kćer Lorena.

- Htjeli smo prvo malo uživati bez djece, no sad još više uživamo. I to nije obična fraza - objašnjava Pivarić.

Sada im se obitelj povećala za još jednog člana, no unatoč trudnoći Božica je uspjela prije mjesec dana diplomirati na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, predškolski odgoj, dakle bit će teta u vrtiću. Od prije dva tjedan imaju i novog ljubimca, pa pored kokica u dvorištu, koje hrane Josipovi roditelji, i mačke, obitelj ima i štence labrador retrivera. Igrajući za Dinamo uživa, što mu je bio dječački san.

- Postali smo stvarno dobra ekipa. Domagoj Antolić i Arian Ademi su mi najbolji prijatelji, a tu su i Antonio Ježina i Marko Pjaca, no u timu se svi slažemo - kaže Pivarić.