POPULARNA VODITELJICA

VIDEO Tončica Čeljuska je ZALJUBLJENA: Želim da moja lijepa ljubavna priča traje vječno

'Moja veza s Antom je doista jedna lijepa priča koja me čini sretnom'
 Biljana Gaurina/CROPIX

Ispod imena i slike najljepše urednice u Informativnom programu HTV-a na jednom internetskom portalu stoji komentar: “Ovo je žena zbog koje i mi apolitični sjedimo prikovani uz Dnevnik HTV-a”. Tončica Čeljuska smije se na to i kaže:

- Drago mi je pridobiti svakog gledatelja. Kako one kojima je Dnevnik 3 zanimljiv zbog vijesti, informacija, analiza i gostiju koje pozivamo u emisiju, tako i one koji sami za sebe kažu da su apolitični, pa ih pridobivamo na poprečne načine. No, ja sam prije svega novinarka i urednica. A ako uz to postoji još neki dodatni televizijski adut, dapače. To nikako ne može biti loše - kaže Tončica koja se u razgovoru za Studio prisjetila početaka svoje novinarske karijere i prvog priloga, odrađenog o zagrebačkim javnim WC-ima.

Atraktivna 43-godišnja Dalmatinka otkrila nam je kako se u poslu nosila i izborila s predrasudama koje su je pratile zbog dobrog izgleda te nam je potvrdila, iako nevoljko, da je u ljubavnoj vezi s Antom Tonijem Ramljakom, savjetnikom potpredsjednika Vlade, kojeg je upoznala prije nekoliko mjeseci.

Koliko ste dugo na HTV-u?

- Od 1994. godine.

Što ste po struci?

- Profesorica hrvatskog jezika i književnosti, koja ima i jednu odslušanu godinu Ekonomije na kojoj sam položila i neke kolegije. Ekonomiju sam prvu počela studirati, a zatim sam prešla na Filozofski fakultet u Zagrebu, na kroatistiku, gdje sam diplomirala hrvatski jezik i književnost.

Zbog čega ste odlučili studirati književnost?

- Uvijek sam puno čitala, obožavala sam poeziju, pa su se svi moji čudili kad sam se na početku odlučila za studij ekonomije. Ali, to sam upisala iz nekih pragmatičnih razloga, misleći u budućnosti povezati turizam i ekonomiju. Međutim, kako me i dalje držala ljubav prema književnosti, predomislila sam se na prvoj godini studija. Na kraju sam, eto, zahvaljujući novinarstvu uspjela nekako spojiti ta svoja dva afiniteta.

Kako ste ušli u novinarstvo?

- Putem audicije, bez velikog razmišljanja. Naime, 1994. godine pozvali su sve koji bi željeli raditi na Trećem programu HTV-a i tada je na Zagrebački velesajam došlo 2500 ljudi. Među ostalima, bili su tu Nensi Brlek, Iva Gačić, Stipe Alfier, Željko Vela, Hrvoje Hrengek... Prijavila sam se spontano, od nas 2500 prvo je ostalo 250 ljudi, a na kraju nas je bilo pedesetak.

U dvadesetak televizijskih godina napredovali ste stepenicu po stepenicu...

d a. Počela sam raditi u Zagrebačkoj panorami, a prvi prilog koji sam napravila bio je o zagrebačkim javnim WC-ima. Dakle, ništa glamurozno. U prilogu sam se bavila time koliko tih zahoda ima, u kakvom su stanju, tko ih održava... Na zadatak smo u ekipi tada išli Željko Vela i ja, bili smo jedno drugom potpora. Nakon nekog vremena počela sam voditi Panoramu, a nekoliko godina poslije par mjeseci sam radila i vremensku prognozu u Dnevniku. Ali, nije mi se to sviđalo jer nije imalo veze s novinarstvom, pa sam brzo odustala i vratila se novinarskom poslu u Panorami te poslije u Gospodarstvenoj redakciji HTV-a, Vijestima...

Što vam je od svih tih poslova bilo najteže?

- Ništa mi nije bilo teško, ali izdvojila bih vođenje i uređivanje središnjeg HTV-ova Dnevnika. To, kao i vođenje Dnevnika 3 koje uz uređivanje zahtijeva veliki novinarski angažman urednika i voditelja te veliku koncentraciju, temeljitu pripremu za razgovore s najrazličitijim gostima... Međutim, središnji Dnevnik je doista specifičan program, ima težinu, to je svojevrsna institucija. To svi gledaju, svi komentiraju, svi imaju velika očekivanja, a na tebi je da ih nastojiš ispuniti.

Jeste li se tijekom godina susretali s predrasudama zbog svog atraktivnog izgleda? Kako reagirate kad čujete pojedince koji kažu da su lijepe žene uglavnom i manje pametne?

- Mi smo društvo prepuno predrasuda i osobno sam se, nažalost, susretala i s takvim predrasudama. Ali, to je tako. Žena u hrvatskom društvu još uvijek mora uložiti dodatni napor da bi je ozbiljno shvatili. Ja sam baš zato oduvijek bila apsolutno spremna i pripremljena za sve zadatke koje sam obavljala. Nikad si nisam dopustila da dođem na razgovor, primjerice, s nekim profesorom ekonomije, a da ne znam postaviti suvisla pitanja. Nikad nisam došla na neku adresu ‘dibidus’ nepripremljena. Profesionalac sam, poštujem svoje sugovornike i svoje gledatelje.

Uz sve to, bila sam svjesna da me neki ipak prvo gledaju kao plavušu, pa kao zgodnu ženu, a tek onda kao novinarku. Ali, sada sam već u nekim godinama kada sam se dokazala, kada to više nije primarno, nego se gleda moja kvaliteta.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 22:36