Zoran Predin: 'Imao sam tešku operaciju srca. Smršavio sam čak 10 kg i nakon šest mjeseci opet sam tu!'

U šali kažem da sam s novim srcem dobio drugi rođendan, ali i drugi horoskopski znak. Više nisam samo Blizanac. Sada sam i Djevica - govori Zoran Predin, glazbenik koji je, veli, ponovo rođen 8. rujna 2012., kada je preživio operaciju na otvorenom srcu tijekom koje su mu liječnici u Kliničkom centru u Ljubljani suzili aortu i zamijenili zaliske. Kao što je jesenas i najavio, početkom ove godine, nakon što je prvi put u životu bio na bolovanju, vratio se na scenu nastupima u Cankarjevu domu u Ljubljani i beogradskom Kolarcu, a sada se naveliko sprema za dvostruku zagrebačku promociju, na kojoj će nastupiti sa Zoran Predin Quartettom, ali i promovirati svoj literarni prvijenac nazvan “Druga žena u haremu”.

Poput ptičice

• Kako ste?

- Sjajno. Smršavio sam desetak kilograma, što iz zdravstvenih, što iz estetskih razloga. Osjećam se pun snage, prepun sam ideja, planova…

• Na kojoj ste dijeti bili?

- Dugačkoj. Tri mjeseca vozio sam sobni bicikl i jeo povrće, voće i ribu. Tu i tamo komadić mesa. Poput ptičice. Ali, sad sam raširio krila i jedva čekam da u Zagrebu nastupim na Dan žena.

Voli Dan žena

• Što taj praznik vama znači?

- To mi je vrlo simpatičan dan, obilježavao sam ga rado i u socijalizmu i u kapitalizmu. Tog dana vlada pozitivna energija, svi su nasmijani. Premda se praznik zove Dan žena, to je više praznik za muškarce kojima je to lijepa prilika da s karanfilima u ruci popiju pokoju čašicu. To je prednost Dana žena pred Valentinovim, onda se svi ljube, ali malo tko nazdravlja više puta. Zbog Valentinova je Dan žena s vremenom nepravedno pao u drugi plan, ali ja ću sad sa svojim pjesmama i karanfilima podsjetiti Zagrepčane da ima razloga za slavlje i na 8. mart. Zapravo, nadam se, na to ću više podsjetiti Zagrepčanke nego Zagrepčane. Ja sam, znate, od onih koji više vole žene nego muškarce. I lijepo mi je da na moje koncerte dolazi puno žena, to mi je prirodna i mila okolina. Žene su mi oduvijek najdraži saveznici i suradnici. U mojem životu ima jedna jedina stvar koju više volim raditi u muškom nego u ženskom društvu…

• Koja?

- Košarka. To je tako radi traume što sam je doživio još kao pionir. Tada je moja pionirska košarkaška momčad igrala protiv ženske momčadi i cure su nas pobijedile i usput pretukle. Stvarno su tvrdo igrale i na terenu i pokraj njega.

• Kojom ćete pjesmom otvoriti zagrebački nastup?

- Učinit ćemo to skladbom ‘Nema više zezanja bez šljema’. To je jedna simbolička pjesma, a potom slijedi poseban program. Na koncertu ću, naime, izvesti pjesme iz mog ‘željeznog repertoara’ (‘Praslovan’, ‘Čekaj me’…), potom nove pjesme (‘Rumba’, ‘Čarolija’, ‘Kosa boje srebra - Margita’…) i na kraju poznate pjesme za koje mi je žao što ih nisam sam napisao, poput, primjerice, Bregovićeve ‘Te noći kad umrem’.

• U Zagrebu ste predstavili i svoju prvu proznu knjigu ‘Druga žena u haremu’…

- Da, to je knjiga u kojoj sam skupio neke crtice, priče i anegdote iz svojeg života. Pišem u prvom licu i pričam o svojoj prošlosti, a sve to sam napisao prošlog ljeta dok sam čekao na operaciju srca. Računao sam, ako krene po zlu, da se baš sve ne zaboravi.

Zabavni sadržaj

• O kakvoj knjizi se radi?

- Iako sam knjigu pisao u ne baš sjajnom raspoloženju, ona je vrlo zabavna. Vjerujem da će se čitatelji dobro nasmijati tim mojim crticama, poput one u kojoj opisujem kako sam glumio skijaša Juru Franka pred novinarima. Zbilo se to u Zagrebu, jedne zime sredinom osamdesetih, kada je Franko proglašen sportašem Jugoslavije jer je na Olimpijskim igrama u Sarajevu osvojio srebro u veleslalomu. Dan prije ja sam imao koncert u Kulušiću, a spavao sam kod pokojnog Darka Glavana koji je bio kustos muzeja na Gornjem gradu, u kojem se otvarala kineska izložba glinenih vojnika. Glavan me nagovorio da u društvu tri Kineza, mamuran, odem u Esplanadu i zamolim Franka da dođe na izložbu. Franko je bio sav sretan kad me vidio i zamolio me da mu pridržim pokal jer on mora na WC. Stao sam tako s pokalom, u društvu prekrasne rukometašice Svetlane Kitić, Dražena Petrovića, Dražena Dalipagića… U jednom trenu ušli su fotoreporteri i počeli snimati. Ja sam u panici vikao: ‘Nisam ja Jure Franko, on je na WC-u’.

Strah od operacije

• Knjigu ste, kažete, pisali dok ste čekali operaciju. Zar ste mislili da je nakon bolnice nećete imati prilike napisati?

- Svašta sam ja tada mislio. Pa i to. Bilo me strah da ne završim s ceduljom na nožnom palcu. Kad sam nakon operacije opet otvorio oči, prvo sam pogledao palac. I odahnuo kad sam vidio da nema cedulje.

• Nije bilo cedulje, ali zbog srčane mane otkrivene prije četiri godine, danas, nakon svega, kažete da imate novo srce. Kakav je Predin s drugim srcem?

- Duša od čovjeka (smijeh). Da, imam novo srce, ali i jedan krasan ožiljak. Jedva čekam ljeto da nakon koncerata kao dodatni šlag na tortu pred publikom budem mogao skidati majicu. Pokazat ću im novi, vitki stas - zbog toga u ožujku počinjem s veslanjem i plivanjem - i grudni koš s ožiljkom. Imam velike planove po tom pitanju pa razmišljam i da se prijavim na izbor za mistera.

• Niste li možda ipak malo prestari za to?

- Ma kakvi, prijavit ću se u kategoriji najljepših muškaraca iznad pedeset godina. OK, zezam se. S novim srcem, nakon operacije, u moj život su se opet vratile boje, planovi… Pun sam energije i drago mi je da sam opet počeo raditi. Jer, pauza je bila stvarno duga, gotovo pola godine.

Bez košarke

• Dakle, ponovno ste onaj stari?

- Gotovo da jesam. Ali, ima i nekih stvari koje više ne smijem raditi. Žao mi je tako što više nikad u životu neću zaigrati košarku. To ne smijem. I nikad više neću smjeti.

• Zašto?

- Pokreti u košarci su takvi da bi mogli ugroziti moju grudnu kost koja je bila presječena na pola, a sada je žicom sašivena. O nenamjernim udarcima da ne pričam. A košarku sam obožavao, igrao sam je najmanje dva puta tjedno… Sada više ne igram, ali odlazim na utakmice, navijam… I, priznajem, sanjam kako dajem koš. Sve drugo je kod mene po starom. Dobro, nema više zezanja s tulumima. Na mojem meniju je mediteranska prehrana, a, hvala bogu, čaša vina uz ručak je dopuštena.

• Odlazite li na liječničke kontrole?

- Da. Imat ću godišnje kontrole. Ali, zasad je sve u redu.

• Nedavno ste rekli da od rujna 2012., trenutka kada ste operirani, slavite dva rođendana. Što ponovno rođeni Predin iz svojeg prvog života više ne bi volio ponoviti?

- Pa i prvi moj život je bio dobar. A u drugom… Hm, možda više ne bih napravio onoliku količinu gluposti koju jesam. Ali, kad bolje razmislim, i gluposti ti pomažu u odrastanju. Čovjek ih mora napraviti pa mislim da ću ih raditi i dalje. Ne, ništa bitno ne bih mijenjao iz svojeg prvog života. Pa onda niti neću.