Ako drugi mi bude isti ko ti, onda bolje da umrem sama, jedan fatalan bio je dovoljan da me slomi iznutra i izvana... - otpjevala je Andrea Šušnjara s Magazinom na finalnoj večeri Splitskog festivala, a važnije od nagrade bilo joj je što je sigurna da je pjesma bračnog para Huljić pravi ljetni hit. Osim pjesmom, pažnju je plijenila i najseksepilnijim izdanjem dosad, jer se na Prokurativama pojavila u pripijenim vrućim hlačicama, svjetlucavom srebrnom sakou i štiklama s remenčićima, pokazavši isklesanu liniju i zavidnu formu.
Veza u krizi?
- Sve je bilo malo retro, ali retro je u modi, i izuzetno mi je drago što se Tonči Huljić odlučio za ovaj glazbeni retro đir, pa sam ga ja, što se tiče mog imidža, samo slijedila. Kada se radi o glazbi i stihovima, uvijek sve s punim povjerenjem prepuštam Vjekoslavi i Tončiju, a skladbom ‘Isti ko ti’ stvarno su me oduševili. Pjesma mi se na prvu jako svidjela. Tekst je pravi ženski, a ja sam je s dušom otpjevala - kaže Andrea.
U pjesmi pjevate da vam je jedan fatalan u životu sasvim dovoljan. Je li kod vas tako i u stvarnosti?
- Da. Jedan takav mi je doista i više nego dovoljan. A s obzirom na moju trenutačnu ljubavnu situaciju, mogu reći da su se u ovoj pjesmi Tonči i Vjekoslava pokazali kao pravi proroci. Pogodili su točno u sridu.
Znači, već ste sreli svog fatalnog muškarca?
- Ne znam.
Kako ne znate? Zar niste više, nakon tri godine, zadovoljni u ljubavnoj vezi s Domagojem Beškerom?
- Ne bih pričala o tome kako mi je u vezi. Dosad sam, mislim, i previše pričala. Sada ću malo šutjeti.
Dakle, istinita su šuškanja da je vaša veza u krizi?
- Čujte, svašta se šuška. Ali ne želim ništa govoriti o tome.
Je li vašoj ljubavi došao kraj?
- To ćemo još vidjeti.
Možete li reći kako izgleda vaš fatalni muškarac?
- Ne znam ni sama. U tome je glavni problem.
Kakvi muškarci vas privlače?
- Visoki, zgodni, sportski tipovi s plavim ili zelenim očima i lijepim osmijehom. Nije bitno je li on crn ili plav, važno je da je najbolji na svijetu. Sa mnom, priznajem, nije lako. Zahtjevna sam. Muškarac koji me može oboriti s nogu mora držati moj životni tempo. Mora razumjeti posao kojim se bavim, shvaćati svu ovu strku oko mene. A to, znam, nije ni lako ni jednostavno.
Sramežljiva cura
Što mislite, čime vi osvajate muškarce?
- Ni sa čim. Ja ne osvajam. Ja čekam. Dosta sam sramežljiva.
Niste od onih koje će napraviti prvi korak ako im se netko sviđa?
- Ma kakvi. Ajme, umrla bih od srama! Nikad to nisam napravila, a mislim da nikad i neću. Smatram da je muškarac onaj koji mora osvajati. Staromodna sam.
Dobro, a što ako vas taj vaš idealni visoki sportski tip s plavim očima ne primjećuje? Zar ništa nećete napraviti da vas uoči?
- Neću. Nema šanse. Njegov problem je ako me nije primijetio. I to velik problem. Pa nisam ja tako mala, ipak imam 163 centimetra. Ne, muškarac koji mi se sviđa od mene može dobiti eventualno neki pogled. Maksimalno to, jer u takvim situacijama želim ostati rezervirana.
Je li to zato što vas je strah mogućeg odbijanja?
- Ne znam. Moguće da je tako. A možda i nije. Ja sam naprosto cura starog kova.
Do jeseni nema odmora
“Starog kova” je, uvjetno rečeno, i skladba “Isti ko ti” s kojom ste početkom srpnja nastupili na Splitskom festivalu...
- Da, i upravo me tim retro đirom ta pjesma osvojila. Uvukla mi se pod kožu, pa sam stayling za festival smišljala danima. Odmah sam znala da to mora biti đir sedamdesetih: šljokice, kratke hlače, frizura s puno volumena...
Koliko se razlikuje vaša scenska odjeća od one što je nosite u slobodno vrijeme?
- Kao nebo i zemlja. U privatno vrijeme u širokom luku izbjegavam visoke potpetice. Nadalje, preferiram što ležerniju odjeću. Dakle, tenisice, traperice, gore neka majica... U tome se dobro osjećam. Naravno, ne osjećam se ja loše ni u haljinama i štiklama, ali toga mi je ponekad malo preko glave je to mi je - radna odjeća.
Koliko centimetara su imale najviše potpetice koje ste nosili?
- Petnaest centimetara.
Bez problema hodate i plešete u takvoj obući?
- I plešem i hodam i skačem. Ali, izuvam se čim siđem s pozornice, a cipele s visokim potpeticama nakon toga ne želim vidjeti do sljedećeg koncerta. Najčešće ih ‘ugledam’ već za koji dan, jer Magazin ima mnogo nastupa.
Dakle, za vas ovo ljeto nema godišnjeg odmora?
- Moj godišnji je već prošao. Trajao je dva tjedna, bio je u svibnju. Bila sam doma, u Splitu, i baš sam uživala. Mi glazbenici ne možemo si priuštiti odmor u srpnju i kolovozu, jer su nam to udarni radni mjeseci. Mi radimo dok se drugi odmaraju.
Početkom srpnja bilo je tri godine otkako ste u Magazinu. Kakve su vam te godine bile?
- Lijepe, stvarno lijepe. Nadam se da će i sljedeće tri godine biti takve. Dakle, da Tonči i Vjekoslava nastave pisati hitove te da i dalje imamo puno koncerata.
Prava obiteljska grupa
Ne osjećate krizu?
- Malo da. Ali, ne možemo se požaliti. Mi, za razliku od mnogih naših kolega, i dalje radimo svaki tjedan.
U bendu ste okruženi muškarcima koji vam mogu biti očevi, gotovo i djedovi. Osjećate li generacijski jaz?
- Ne. Moji dečki se ponašaju kao da su na maturalcu. Uvijek je veselo. Uz to, ja sam u samom bendu sa svojoj mlađom ekipom: Ivanom, sinom Tončija Huljića, Ivanom Galić, djevojkom koja nam pjeva prateće vokale, te Josipom, sinom našeg Ante Miletića. Nas četvero se zajedno zafrkavamo, ali koji put je ova naša starija ekipa Magazina luđa od nas.
Magazin se, dakle, pretvorio u obiteljski bend. Biste li vi voljeli da jednog dana, za kojih dvadesetak godina, članica grupe postane vaša kći?
- Ako bi to bila njezina želja, apsolutno da.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....