‘ŽENE U MOJIM GODINAMA IZ ULOGA CURICA USKAČU U ULUGE STARICA' Otvorena ispovijest Ksenije Pajić

Bez obzira na to je li riječ o kazališnoj predstavi, filmu ili TV seriji, Ksenija Pajić cijenjena je na svim područjima. Elegantna, odmjerena, vrlo ugodna, danas, u 53. godini, prelijepa je žena. I vrlo zaposlena. Premda je dvije godine nije bilo na malim ekranima (posljednju ulogu imala je u “Lozi”), posvetila se kazalištu i malo odmorila od cjelodnevnog, vrlo iscrpljujućeg rada u sapunicima. No posljednjih godinu dana krenula je opet punom parom kada je riječ o filmu, ali i TV projektima. Na ovogodišnjem Pula film festivalu naći će se čak dva filma u kojima Pajić glumi - “Projekcije” Zrinka Ogreste” i “Šuti” Lukasa Nole. Također, prije nekoliko tjedana počelo je i snimanje nove, još neimenovane serije za RTL, u kojoj uz Filipa Juričića, mladu Makedonku Jelenu Jovanovu, Aleksandra Cvjetkovića i Moniku Mihajlović Ksenija Pajić ima glavnu ulogu.

- Glumim negativku. To je uvijek veći glumački izazov. Zanimljivije je, ima puno više zapleta, a opet glumac mora braniti svoj lik. Izazov je pronalaziti razne varijante kako bi svom liku dali što ljudskije obličje. Moj lik zove se Brigita, a njezin prioritet je novac, a naravno, s novcem je povezana i moć. Mi smo vlasnici kurije, jednog malog hotela koji vodim i nastojim da mi nitko ne stane na put u ostvarivanju svojih ciljeva i planova. Tu je i moja kći koju nastojim odgojiti i usmjeriti u tom pravcu. Suprug je nešto mekši, tako da ga moram držati pod kontrolom... Uglavnom, posla ima puno.

Posljednji projekt iz 2011.

Nekako su uloge koje su namijenjene ženama po sistemu ili ste patnica dobrica ili zla vještica.

- Istina, nema zlatne sredine, ali nastojim, što je izazov, tu ulogu opravdati i naći razloge koliko je god to moguće zašto je ona takva, bez obzira na to svidjelo se to nekome ili ne.

Kako je došlo do suradnje?

- Iz produkcijske kuće Fremantle Media pozvali su me na audiciju, prošla sam i - eto me.

Kako je vratiti se u taj ritam snimanja po cijele dane. Kako to podnosite?

- Naporno je, posebno jer mi glavni nosimo i najveći teret serije. Dobra stvar je što volim raditi, volim snimati, a kako zadnje dvije godine nisam radila sapunice i serije, malo sam se odmorila i zaželjela takve vrste posla. Kada sam čula da je Vlado Bulić autor scenarija, razveselila sam se jer sam znala da to ipak jamči kvalitetu i zanimljivost priče. Ekipa je stvarno odlična, svi su marljivi, a to je ono što čovjeku olakšava posao u dugim radnim danima. Toliko je puno ljuadi da ih ne mogu ni nabrojati poimence.

Posljednji od TV projekta bila vam je “Loza” snimljena 2011. Zašto vas nije bilo u drugim TV projektima?

- Nisu me zvali. Vjerojatno se producenti i redatelji zasite nekih likova, nečijeg lica, pa traže malo osvježenja. To je u redu, a teško je i glumcu ići iz projekta u projekt, naporno je. Naravno, uvijek se volim vratiti u posao.

Zaželjela se filma

Nadate li se nagradi, s obzirom na to da imate dva filma na Pulskom festivalu?

- Ne, ne očekujem je. Nisu to bile neke velike uloge, a svi smo podjednako dobri. Ne nadam se nagradi, zašto bih ju baš ja dobila kada su svi odlični? Ali sretna sam što sam imala to iskustvo i s Lukasom i s Ogrestom, opet nakon puno godina.

Jeste li se zaželjeli filma?

- Jesam, naravno. Kod Lukasa je riječ o socijalnoj drami, jedna dosta mučna i teška tema, a Ogrestin je s druge strane jedna vrsta eksperimenta s nas desetak likova u jednoj prostoriji, a tako nešto dosad nisam radila. Ove godine stvarno je jako bogat program, no nažalost neću moći doći u Pulu, iako bih baš voljela, jer će biti dobra atmosfera. Tada imam predstave, jednu malu turneju s predstavom ‘U tvom ili mom stanu?’ kazališne trupe Lectirum.

Biste li se svrstali u kategoriju radoholičara?

- Pa bih. Ali to je i stvar neke navike. Radim, radim, radim i najbolje se osjećam kada radim. Nekih 15 dana odmora svakako ću imati, do ponovnog nastavka snimanja. Ma, to je dovoljno...

Kolege vas inače hvale da ste velika profesionalka s kojom je ugodno raditi. Imate li ipak nekih zahtjeva, na čemu inzistirate kada prihvaćate ulogu?

- Ni na čemu. Ja mislim da se neke stvari podrazumijevaju. A to je neka osnova profesionalizma, poštovanja jedno prema drugome i poslu. To je nešto što se razumije samo po sebi, pa ni ne inzistiram na tome.

Koliko se osjeti na kvaliteti glume žestoki tempo snimanja?

- Snimanje sapunica ili serija koje idu svaki dan poseban je režim i tempo rada. Čovjek ili na to pristane ili ne, nema druge. Naravno da se osjeti taj tempo i na kvaliteti glume, iako uvijek nastojim izvući maksimum iz sebe, i to u svakoj sceni. Ali to nije uvijek moguće. Imati 14, 15 scena u jednom danu, naravno da ne možete sve odigrati onako kako biste htjeli i kako možete. I onda sam zbog toga katkad nesretna.

Izvlači svoj maksimum

Jeste li se ikada uhvatili za glavu gledajući se u nekoj seriji, filmu?

- Pa ja se ne gledam. Uvijek si nalazim greške, mane. Kada se prvi put primjerice gledate na filmu, ništa ne vidite. Ne možete se uopće vidjeti u kontekstu cijelog filma, vidite samo sebe i mislite: ‘Isuse kako sam... Ma, grozno’. I zato se rijetko gledam, samo kada moram.

Očekuje li vas još neki projekt?

- Ne, seriju bih trebala snimati do kraja godine, i zasad stvarno nemam drugih planova, jer me osim postojećih predstava čeka i nova kazališna sezona.

• Jednom je vaša kolegica Ljiljana Bogojević izjavila da je dugo, dugo igrala curice, a onda preko noći uskočila u uloge baka.

- Za tu jednu generaciju žena od 35 do 50 gotovo da nema uloga. Istina, u ovoj seriji igram ženu svojih godina. No istina je da u pravilu od uloga djevojaka, curica počneš dobivati uloge starica. Sa 40 glumiš nekog od 60, a uloge su nekako najčešće u nekoj funkciji, na primjer mame, susjede. Zapravo, vrlo rijetko se glumice tih godina uzimaju ozbiljno u smislu da se netko baš pozabavi problematikom žena tih godina. Teško je, jer zapravo čovjek u tim zrelijim godinama, 40, 50, može najviše dati. A ja se upravo tako osjećam, da bih sada mogla dati najbolje od sebe, jer imam iskustvo, znanje i još uvijek snage i energije za rad. Naravno da mladi ljudi trebaju što više raditi, i ja sam kao mlada puno snimala, imala sam puno predstava. Međutim, glumice mojih godina mogle bi dati puno više, samo da im se pruži prilika. Naravno da mi je jasno da me čeka i uloga bake, ali to ne bi trebalo biti prije vremena.

Protiv umjetnih korekcija

Kada smo već kod vječne mladosti, pročitala sam da ste protivnik, u svom slučaju, estetskih operacija.

- Jesam, prvo zato što mislim da mi ni ne trebaju. Drugo, jer sam kukavica. Nemam ništa protiv korekcija ako je čovjek zbog toga sretniji, a posebno ako se bavi ovom profesijom u kojoj je izgled važan. No, ja sam prevelika kukavica za to.

Iza vas je 30-ak gdina karijere. Žalite li možda zbog neke uloge koju ste prihvatili?

- Ne, nema takve. Nikada mi se ništa ružno nije dogodilo. Bilo je i lošijih i boljih, nigdje ne možete uvijek biti odlični. A iz svega se da nešto naučiti.

Imate kćer Vitu, iz braka s glazbenikom Emilom Vukovom. Još jedna umjetnica u obitelji. Je li vas strah kao majku, s obzirom na to da se Vita odlučila također biti umjetnica?

- Vita je upravo završila treću godinu Muzičke akademije i ide sada u Austriju na razmjenu u sklopu Erasmus programa. Ne bojim se za nju, ona zaista voli to što radi, glazbu. Danas ljudi imaju veliki spektar mogućnosti što se tiče glazbe, a ona je njezina velika strast i ljubav pa vjerujem da će naći svoje mjesto. Austrija nije daleko, a i vrijeme je da i Vita okusi malo samostalan život. Jako smo orijentirane jedna na drugu i lijepo nam je, ali mislim da je za nju dobro da proba što takav život znači.

Kako vam je uspjelo zadržati privatni život podalje od javnosti?

- Ljudi uzmu ono što im dajete. Nemam ništa protiv onih koji su često po naslovnicama zbog skandala, oni to žele. Dajem intervjue onda kada moram, kada je to vezano za moj posao. To je, uostalom, i dio moje profesije koju sam izabrala. A ovako nemam ni vremena ni potrebe za tim.